Ovce na referendumu

Kome se više da pričati o Europskoj uniji, toliko je toga rečeno, a opet ništa nisu rekli, da je mučno opet se mučiti tom temom…. Teško je odlučiti jesu li gluplji argumenti koje fila državna propaganda ili naivni wanna be argumenti ovčica, hrvatskoga stada, neovisno bili protiv ili za.


Čitava ta priča trula je i jadna, baš kao sjebana EU između još jednih pregovora o pregovaranju između Francuske i Njemačke, njihovi se lideri sastaju jednom tjedno da bi zaključili da ne valja i da možemo biti sretni što su bar svjesni da ne valja. Europska unija odavno nije ona s početka naših maratonskih pregovora i danas puno više pokazuje svoje pravo lice igračke onih koji bacaju kocke desetljećima unaprijed i uvijek znaju na koje će brojeve pasti. Još je Voltairu bilo jasno da je službena povijest laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude, iako se nije dogodilo tako kako se tvrdi, ali koga briga za zdrav razum dok oni tako vješto kreiraju javno mišljenje. Nisu problem poželjni argumenti kojima neinformirani unionisti reklamiraju EU, nisu čak problem ni njihove zadrte i uvredljive poruke protivnicima EU, problem je samo u EU koja u ovom trenutku puno više smrdi nego miriše. Iz hrvatske perspektive to se najbolje vidi. Ne treba tražiti daleko pored Grčke i Italije, Portugala i Španjolske, kao da je sjevernije nešto bolje. Hrvatska je vjerojatno posljednja zemlja koja će za ohoho godina ući u EU, a ući će, naravno, jer neovisno o referendumu, toj formalnosti za naivne, Hrvatska je vlasništvo Unije bila čim su odlučili jeftino kupiti nacionalno blago, banke i telekomunikacije, energente i sada napokon i zemlju.

Igrači dugoročno planiraju i znaju unaprijed deset poteza. Svi naši potezi njihovi su potezi, oni povlače konce i pomiču figure, uvijek uz blagoslov svete stolice materijalizma, dakako. Glasajte po savjesti ali oprez, veliko oko gleda i sve zna. Eksperiment ugljena i čelika u rukama je onih s druge strane oceana koji se igraju kreditnim rejtingom i to nije nikakva teorija urote ako se usudite čitati između redaka, a zna se i tko je gazda tobožnjih gospodara, tih šminkera i pozera za potrebe kontroliranih medija. Fenomenalan je konsenzus medija i svih bitnih hrvatskih političkih strana oko EU i njihovo ljigavo sotoniziranje kritičara EU eksperimenta, svođenje na neinteligentno desničarenje i redikulizam. Šteta što nema više razuma na obje strane. Proces pridruživanja traje jako dugo i bilo je vremena za vaganje i argumente, za trezven pogled na obje strane ali tko ima vremena misliti i preispitivati stavove koji uopće nisu naši, nego su produkt naše automatizirane podložnosti svemu što nam se servira, što gluplje to bolje. Možda je ružno reći, ma sigurno je ružno i politički nekorektno, ali većina ljudi su ovce koje životne odluke prepuštaju drugima, popu, političaru, mediju, nemaju vjere u vlastite misli, uopće nemaju vlastite misli, jer su ovce. Nije to ništa novo, tako je to oduvijek. Moderno vrijeme, tehnologija, samo pojačavaju podložnost modernom ropstvu, teškome radu i odvratnom nedostatku vremena i volje da se razmišlja i bude živ.

Europska unija je jednako ljigava kao i svako carstvo prije, a ako je ikad i bilo dobrih razloga da se pridružimo tom novom eksperimentu u nizu, trenutno je neusporedivo više argumenata protiv, i to se vidi iz aviona. Naravno, kao i ranije, Hrvatska nikad nije imala izbora birati želi li tamo ili ne. O tome je odlučeno prije raspada Juge i to je stvarnost. Problem je apsolutna nezainteresiranost ovaca za činjenicama i svođenje problema na dječje argumente da će se u EU moći putovati bez pasoša i zaposliti gdje kome srce želi. Berlin, Barcelona, Paris i London jedva čekaju Ljubu iz Siska koji odavno ima pasoš i govori samo hrvatski, eventualno bosanski, a srpski se ne usuđuje. Vele, ne možemo sami, istina, nikad i nismo.

Ulazimo u Europsku uniju, što god kokodakali euroskeptici i desničari čija je retorika zamorna. A tamo će nam biti još gore, bolji dani nisu blizu sigurno. Možda bi mudro bilo uzeti puš pauzu i preispitati situaciju radi novonastalih okolnosti, ali tek to bi bilo naivno za očekivati od nas i naših podložnika koji će jedini profitirati od EU privilegija. Dok mi ostali budemo glumili sitost, sada napokon u još jednom dugo sanjanom snu nacije s trajnim kompleksima, u jebenoj EU. E pa sretno nam bilo kad na referendumu odlučujemo o vlastitoj sudbini. Neka me netko poškaklje.

Autor Ante Pancirov

Izvor

Eto, i ova ovca je beknula. Žao mi je što je odaziv bio tako malen i rado bih kao u Belgiji uvela zakon, tko ne izađe na izbore kaznu im napatiti.