Joca Krofna

Postoje razne legenda na Dunavu. Neke su zasnovane na mitovima, neke na ljudskim strahovima, poneke na poluistinama, ali jednu znam koja je zasnovana na istini. Cistoj istini. Bolje receno, na sposobnosti jednoga covjeka da svojim radom i produktima rada ude u nezaobilazne legende Dunava.





Tamo duboko u Ðerdapskoj klisuri, na 956,5 rijecnom kilometru Dunava, na pogodnom mjestu da se razvije naselje, davnih dana u dubokoj prošlosti niknulo je naselje Tekija. Omaleno , vrlo ugodno mjesto stisnuto izmedu vode Dunava i obližnjih brežuljaka. Iz njega se pruža prekrasan vidik na Dunav.





Uz obalu rijeke podno mjesta uredena je plaža na koju dolaze ne samo mještani, vec i ljudi iz široke okoline da se okupaju, posuncaju odmore. Dolaze i rijecni nauticari da tu predahnu u uredenoj marini, da se sklone od nevremena ili da posjete legendu toga djela Dunava.






A legenda Dunava je skroman covjek, vrlo živa duha i tjela, poznat naširoko i nadugacko uz Dunav - Joca. Na plaži je podigao mali kafic sa terasom, u kaficu razvio i pecenje poslastica krofni i palacinka, po kojima postade poznat. Po krofnama dobi i nadimak : Joca Krofna.





Njegove krofne postadoše mjera za kvalitetu. Koje god da jedete usporedujete ih sa njegovima: "Malo su lošije od Jocinih..., Jocine su bolje..., kad Joco napravi krofne to su krofne, a ne ove . . ." A njegove su krofne cudesne. Doci u Tekiju, a ne probati ih to je promašaj dolaska. Probao sam i krofne i palacinke i to mogu potvrditi.





O njemu sam davno prije cuo od rijekoplovaca sa kojima sam se družio. Zamišljao sam ga sve vecim i vecim, kako je rastao broj prica koje sam o njemu cuo. U jednome trenutku sam se zatekao da ga kao giganta u mašti gledam. Toliko prica i sve ga pohvaljuju, sve o njemu najljepše pricaju. Te price me "natjeraše" da poželjeh i da ga upoznam. Ta želja je dugo rasla u meni, sve do ovoga ljeta.





Ucestvujuci kao sudionik 56. dunavske regate TID pocetkom augusta ove godine kanuom doplovih Dunavom i u Tekiju, prelijepo podunavsko mjestašce. Prvo što poželjeh je da upoznam legendarnoga Jocu Krofnu. Tek što sam pristao otišao sam ga upoznati. Iznenadilo me da je to covjek niži rastom nego sam si stvorio predodžbu o njemu. Covjek vesele i dobre naravi koji želi priskociti u pomoc svakome i svemu. Pa tako i u organizaciji doceka regataša TID-a dade svoj doprinos.





U Tekiji nam se organizirala vecera, druženje i veselica. Pored grada Tekije i njegove Turisticke zajednice, jedan od domacina bio je i Joca Krofna. Zahvalismo mu se na tome. Urucismo mu malo priznanje za veliku pomoc.




Priznanje koje je zaslužio i koje ga je obradovalo. Iskoristismo pogodan trenutak i da se uslikamo sa tim skromnim covjekom - legendom Dunava.






Vidjeli smo da mu je bilo drago da ga nismo zaboravili, da smo i na njega mislili. Bilo mu je drago ali i pomalo sram izaci pred okupljene regataše, popeti se na stol i svima pokazati. Vidjevši tu njegovu skromnost i neckanje šaljivim upadicama ga podstakosmo da nam se pokaže u svoj svojoj velicini.





Primivši priznanje diskretno se povukao u svoj lokal da ga istakne na vidljivim mjestu u njemu.

Susret sa Jocom Krofnom, upoznavanje s njim, razgovor i price koje sam od njega cuo ostadoše mi u ugodnoj uspomeni. Covjek koji se procuo po ukusnim krofnama i palacinkama ali i dobroti pokazanoj prema putnicima namjernicima, ude u jednu od dunavkih legendi. Tiho, nadugacko i naširoko. . .






.... dokazavši da dobrotom i osobnim sposobnostima može mali covjek može postati poznat, postati legenda.

Joco hvala ti na svemu, a najviše na dokazu da se mirnim i predanim životom i radom covjek može dokazati i pokazati. Te osobine još su cijenjene u ovome dinamicnom i ne uvijek pravednom životu.