Rak gušterače

Tumori gušterače mogu se podijeliti u egzokrine i endokrine. Endokrini tumori rastu iz stanica otočića i često proizvode hormone. Najčešće su smješteni u repu ili tijelu gušterače i mogu narasti do 10cm i više prije nego se pojave bolovi i masa dostupna opipu, te gubitak tjelesne težine i povećana slezena zbog pritiska tumora na venu lienalis (koja odvodi krv iz slezene). U endokrine tumore spadaju:

Gastrinom (Zollinger-Ellisonov sindrom) - povećana razina hormona gastrina, u 70% slučajeva zloćudan
Inzulinom - povećana razina hormona inzulina, pa u krvi nastaje hipoglikemija (nedostatna razina glukoze)
Verner-Morrisonov sindrom- vodenasta dijareja (proljevi), u 60% slučajeva zloćudan
Nefunkcijski - ne izlučuju hormone, pa se obično klinička slika razvije tek kada velika masa tumora pritiskom na okolne strukture uzrokuje bolove u trbuhu i leđima.
Egzokrini tumori su oni koji se razvijaju iz duktalnih i acinarnih stanica gušterače, najznačajniji je od njih duktalni adenokarcinom.

Duktalni adenokarcinom
Duktalni adenokarcinom (karcinom gušterače) najčešće se javlja u glavi gušterače, 2 puta je češći u muškaraca i najčešće zahvaća muškarce u dobi od 55 godina, a vrh incidencije je u sedamdesetim godinama života. Uzrok karcinoma gušterače je nepoznat, no tri puta češće se javlja u pušača, a povećani je rizik i kod bolesnika s kroničnim pankreatitisom (kronična upala gušterače).

Klinička slika
Karcinom gušterače je podmukla bolest, jer u vrijeme postavljanja dijagnoze u 85% slučajeva se već proširio u lokalne strukture ili je metastazirao u jetru i pluća. U većine bolesnika u uznapredovalom stadiju bolesti javljaju se gubitak tjelesne težine i bol u abdomenu (trbušnoj šupljini) u 75% slučajeva. Većina bolesnika ima rastuću i jaku bol u gornjem dijelu trbuha koja se širi u leđa, a popušta obično pri naginjanju prema naprijed. Često se javljaju anoreksija i depresija. Pregledom se obično otkrije žutica, hepatomegalija (povećana jetra), bolna osjetljivost u abdomenu ili se palpira abdominalna tvorba(moguće ju je osjetiti pritiskom na trbuh), a može se palpirati i povećani žučni mjehur u oko 25% slučajeva (Courvoisierov znak). No klinička slika i pregled pacijenta može biti i bez osobitosti.

Dijagnostička obrada
Najtočnija i najisplativija metoda uspostavljanja dijagnoze i ocjenjivanju proširenosti karcinoma je CT (kompjutorska tomografija) i pokazat će prisutne abnormalnosti u 75% slučajeva. Ako se radi o karcinomu koji nije moguće operirati i koji je već metastazirao, provodi se perkutana aspiracija iglom za histološku analizu (uzimanje uzorka tkiva zahvaćenog dijela gušterače iglom kroz kožu za analizu). Ako se CT-om ne pronađe tumor ili ga je moguće operirati, koristi se endoskopski ultrazvuk kako bi se otkrili mali tumori i odredio stupanj proširenosti. Uobičajeni laboratorijski nalazi često su normalni. Ako postoji bilijarna opstrukcija (začepljenje žučnih kanala) ili metastaze u jetri, mogu porasti vrijednosti bilirubina i alkalne fosfataze. U 25 do 50% slučajeva javlja se hiperglikemija (prekomjerna razina glukoze u krvi).

Liječenje/prognoza
Parcijalna pankreatektomija (djelomično odstranjenje gušterače) ili pankreatikoduodenoktomija (odstranjenje gušterače i dvanaesterca) tzv. Whippleov postupak, jedino je što potencijalno može dovesti do izlječenja, no tumor je moguće odstraniti u svega 15% bolesnika, a izlječiv u 3%. Pri tome je petogodišnje preživljenje 15-20%. Kemoterapija i radioterapija mogu poboljšati preživljenje. Srednje preživljenje, ako tumor nije moguće operirati, je svega 5 mjeseci.

Izvor