Zloćudni tumor jednjaka

Bolesnici sa zloćudnim tumorom pločastihstanica jednjaka (planocelularni karcinom) imaju povećanu učestalost drugih primarnih tumora glave i vrata i/ili pluća. Ovi drugi primarni tumori mogu se otkriti prije, nakon ili u vrijeme dijagnoze zloćudnih tumora jednjaka. Ovi zloćudni tumori se mogu povezati s pušenjem i korištenjem alkohola. Dokazano je da i prehrana s mnogo masnoće, s malo proteina i nisko kalorična prehrana također povećava rizik od zloćudnih tumora jednjaka.

Kakvi su simptomi
• poteškoće u gutanju (disfagija). To je najuobičajenija pritužba,ali se općenito ne primjećuje dok se lumen jednjaka ne suzi do jedne polovice ili jedne trećine normalnog, zbog svoje elastičnosti.
• povraćanje krvi,
• žgaravica,
• curenje sline,
• zadah,
• regurgitacija hrane,
• bol u prsima koja nije povezana s jelom,
• gubitak težine je uobičajen i često značajan (više od 10 posto ukupne tjelesne težine),
• kašalj koji je izazvan gutanjem upozorava na lokalno širenje u traheju sa rezultirajućom traheoezofagealnom fistulom.

Koje će pretrage liječnik obaviti
Rutinski skrining (engl. screening) u svrhu otkrivanja zloćudnih tumora jednjaka nije uobičajen u zapadnoj hemisferi zbog toga što je bolest relativno rijetka. Masovno ispitivanje je prikladno za područja visokog rizika, kao što su Kina i Japan. Ukoliko postoje simptomi liječnik će obično izvršiti poseban rendgenski pregled koji se naziva gutanje barija. Za ovaj test bolesnik pije tekućinu koja sadrži barij, a to omogućava da se jednjak lakše vidi na rendgenskoj snimci. Liječnik također može pregledati unutrašnjost jednjaka sa tankom, osvijetljenom cjevčicom koja se naziva endoskop. Endoskop se uvlači kroz usta i niz grlo u jednjak. Prije testiranja, na grlo se aplicira lokalni anestetik tako da se ne osjeća nikakva bol. Prednost endoskopije je što omogućava direktnu vizualizaciju abnormalnosti, kao i uzimanje uzoraka tkiva za patohistološku analizu. Ukoliko liječnik primijeti tkiva koja nemaju normalan izgled, uklonit će mali komadić tkiva kako bi se pregledao pod mikroskopom radi utvrđivanja malignih stanica. Postupak se naziva biopsijom. Rendgenski snimak s barijem ne olakšava biopsiju ali je manje invazivan i također može identificirati male abnormalnosti. Liječnik također može pregledati unutrašnjost traheje s drugom tankom osvijetljenom cjevčicom. Ovo se naziva bronhoskopija. Treba je izvršiti kako bi se otkrilo širenje zloćudnih tumora na traheju kod svih slučajeva zloćudnih tumora jednjaka.

Liječenje
Terapija izbora i prognoza bolesti ovisi o stadiju zloćudnog tumora (je li samo u jednjaku ili se proširio na druga mjesta) i općem zdravstvenom stanju bolesnika. U liječenju bolesnika sa zloćudnim tumorom jednjaka koriste se sve vrste liječenja:
• kirurški zahvat (odstranjivanje zloćudnog tumora),
• terapija zračenjem (korištenje visokih doza zračenja koje mogu imati različiti izvor nastanka radi uništavanja malignih stanica),
• kemoterapija (korištenje lijekova radi uništavanja stanica zloćudnog tumora).
Kirurški zahvatje najčešći izbor u liječenju zloćudnih tumora jednjaka. Liječnik ukloni jednjak i poveže preostali zdravi dio jednjaka sa želucem tako da bolesnik još uvijek može gutati. Da bi se napravila ta veza nekad se može koristiti dio crijeva ili plastična cijev. Liječnik će najčešće ukloniti i limfne čvorove oko jednjaka i prekontrolirati ih pod mikroskopom kako bi vidio sadrže li maligne stanice. Terapija zračenjem koristi rendgenske zrake ili druge visoko energetske zrake kako bi se uništile stanice zloćudnih tumora. Zračenje može biti aplicirano s aparata koji se nalazi van tijela ili tako da se unose materijali koji sadrže radijaciju kroz tanke plastične cijevi u područje gdje su nađene maligne stanice. Kada se za liječenje zloćudnih tumora jednjaka koristi terapija zračenjem, nekada se u jednjak uvodi plastična cijev kako bi se on održao otvorenim. Kemoterapija koristi lijekove za ubijanje stanica zloćudnih tumora. Kemoterapija se može uzimati putem tableta ili se može u tijelo unositi pomoću igle kroz venu ili mišić. Kemoterapija se naziva sistemskim liječenjem zbog toga što lijek ulazi u krvotok, putuje kroz tijelo i može ubiti stanice zloćudnih tumora u cijelom tijelu. Ukoliko je zloćudni tumor u poodmaklom stadiju i više nije moguća resekcija, kirurško ili endoskopsko liječenje može ublažiti neke simptome. Jednjak može biti proširen i mogu se ugraditi proteze kako bi se pomoglo kod gutanja. Kemoterapija i terapija zračenjem mogu poboljšati tok bolesti i duljinu preživljavanja.

Prevencija
Smanjiti ili potpuno prestati s pušenjem i prekomjernim konzumiranjem alkohola.

Komplikacije
Veliki gubitak tjelesne težine koji je rezultat neadekvatnog uzimanja hrane. Širenje tumora na druga područja tijela.

Izvor