Zloćudni tumor dojke

Svaka dojka ima 15 do 20 režnjeva, koji imaju manje odsječke, lobule. Tanke cijevi nazvane duktusi povezuju režnjeve i lobule. Najčešći tip zloćudnog tumora dojke je duktalni zloćudni tumor. Nalazimo ga u duktalnim stanicama. Zloćudni tumor koji nastaje u režnjevima ili lobulima naziva se lobularni zloćudni tumor. Lobularni zloćudni tumor češće nalazimo u obje dojke nego je to slučaj u drugih vrsta zloćudnih tumora dojke. Inflamatorni zloćudni tumor dojke je najrjeđa vrsta zloćudnog tumora dojke. Kod ove bolesti dojka je topla, crvena i natečena. Nasljedni zloćudni tumor dojke čini otprilike 5 do 10 posto svih zloćudnih tumora dojke. Geni u stanicama nose informaciju koja je primljena od roditelja oboljele osobe. Ustanovljeno je da postoji nekoliko promijenjenih gena kod nekih od bolesnica sa zloćudnim tumorom dojke. Rođaci bolesnica sa zloćudnim tumorom dojke koji su nosioci ovih promijenjenih gena imaju veću mogućnost da se kod njih razvije zloćudni tumor dojke ili ovarija. Razvijeni su testovi koji mogu odrediti tko ima tu genetsku promjenu mnogo prije nego se zloćudni tumor pojavi.

Kod koga postoji rizik
Nedavno su dva gena, BRC1 i BRC2, povezana s nasljednim zloćudnim tumorom dojke. Utvrđen je cijeli niz drugih predisponirajućih čimbenika, uključujući prekomjernu težinu, rani početak menstrualnog ciklusa, kasno rađanje kao i odsutnost rađanja. Zloćudni tumor dojke može se javiti i kod muškaraca, ali je kod njih mnogo rjeđi. Statistike pokazuju da će se kod jedne od 8 ili 9 žena razviti zloćudni tumor dojke u nekoj životnoj dobi. Rizik se povećava eksponencijalno nakon tridesete godine života. Prosječna životna dob žena u kojih je uspostavljena dijagnoza zloćudnog tumora dojke je 60 godina. Općenito, stopa zloćudnih tumora dojke je niža u nerazvijenim zemljama i viša u razvijenijim zemljama (s izuzetkom Japana gdje je stopa prilično niska). Drugi čimbenici rizika uključuju zloćudni tumor dojke u obiteljskoj anamnezi, posebno kod majke ili rođakinja, u anamnezi dijagnosticirani zloćudni tumori dojke u prošlosti, zloćudni tumor ovarija, zloćudni tumor uterusa ili debelog crijeva, rani početak menstruacije (početak menstruacije prije 12 godina života) i/ili kasna menopauza (nakon 55 godine), bez trudnoća ili prva trudnoća nakon tridesete godine života, izlaganje zračenju. Postmenopauzalna terapija estrogenom i korištenje oralnih kontraceptivnih sredstava (kao što su estrogena i progesteronska oralna kontraceptivna sredstva) smatrala su se mogućim čimbenicima rizika, ali većina sadašnjih studija ne potvrđuje takav rizik. Istraživanja daju naslutiti da prehrana kod pojedinaca može imati utjecaj na mogućnosti dobivanja nekih vrsta zloćudnih tumora. Izgleda da je veća mogućnost da se zloćudni tumor dojke razvije kod žena čija prehrana sadrži vrlo visok postotak masnoće. Kod starijih žena sa prekomjernom težinom također postoji veći rizik. Neki znanstvenici vjeruju da prehrana s malom količinom masnoće, uzimanje dobro izbalansiranih obroka sa mnogo voća i povrća i održavanje idealne težine mogu smanjiti rizik kod žene. Postoje također ispitivanja koja sugeriraju nešto veći rizik od zloćudnih tumora dojke u žena koje konzumiraju alkohol, te se čini da rizik raste sa količinom konzumiranog alkohola. Još se uvijek ispituje mogućnost povezanosti prehrane i pojave zloćudnih tumora dojke.

Simptomi
kvržica ili veća masa u dojci primijećena kod samopregleda dojki, obično bezbolna, čvrsta do tvrda sa nepravilnim rubovima,
kvržica ili veća masa u pazušnoj jami,
promjena u veličini ili obliku dojke,
iscjedak iz bradavice, obično krvava ili bistra do žuta tekućina, može izgledati kao gnoj,
promjena boje ili opipa kože na dojci, uvučena bradavica ili areola, naborane ili ljuskave, izgled narančine kore,
crvenilo,
pojačane/naglašene vene na površini dojke,
moguća (kod uznapredovale bolesti) pojava ranica na koži,
promjena u izgledu ili osjećaju bradavice, uvučena (retrakcija dojke), povećanje ili svrbež,
nelagodnost u dojci samo na jednoj strani,
povećanje dojke samo na jednoj strani,
bol u kostima,
gubitak težine,
nateknuće ruke,
bol u dojci.
Stadiji zloćudnih tumora dojke

Stadij I Promjer tumora manji od 2 cm, čvorići nisu involvirani, nema udaljenih metastaza.
Stadij II Promjer tumora manji od 5 cm, čvorići nisu fiksirani, nema udaljenih metastaza.
Stadij III Promjer tumora veći od 5 cm, invadira kožu ili je pričvršćen na stjenku prsiju, ili primijećeni supraklavikularni (iznad ključne kosti) čvorići, bez udaljenih metastaza.
Stadij IV Tumor s udaljenim metastazama.
Koje pretrage će liječnik napraviti?
Liječnika treba posjetiti ako se primijete promjene na dojkama. Liječnik može potvrditi prisustvo promjena na dojkama koje je zamijetila bolesnica. Liječnik pažljivim opipavanjem (palpacijom) kvržice i tkiva koje je okružuje može donijeti brojne zaključke vezane uz samu dijagnozu. Benigne kvržice često su drugačije na opip od kanceroznih kvržica. Liječnik može sugerirati da se podvrgnete mamografiji. Mamogram je poseban rendgenski pregled dojke koji može otkriti tumore koji su premali da bi se mogli osjetiti opipom. Ako se pronađe kvržica u dojci, liječnik će možda trebati uzeti uzorak kvržice i pogledati je pod mikroskopom kako bi ustanovio postoje li kancerozne stanice. Ovaj se postupak naziva biopsija. Ponekad se biopsija vrši tako da se igla uvuče u dojku i iz nje se izvadi nešto tkiva. Ako biopsija pokaže da zloćudni tumor postoji, važno je izvršiti neke testove na stanicama samog tumora (to su tzv. testovi estrogenih i progesteronskih receptora). Testovi estrogenih i progesteronskih receptora mogu uputiti na to imaju li hormoni utjecaj na način rasta zloćudnih tumora. Oni također mogu pružiti informaciju o tome može li se tumor ponoviti, recidivirati nakon liječenja. Rezultati pomažu liječniku kako bi odlučio da li koristiti hormonsku terapiju za zaustavljanje rasta zloćudnih tumora. Tumorsko tkivo treba odnijeti u laboratorij radi estrogenih i progesteronskih testova u vrijeme kada je izvršena biopsija zbog toga što će možda biti teško dobiti dovoljno kanceroznih stanica kasnije, iako se novije tehnike ispitivanja mogu primijeniti na tkivu koje nije svježe.

Ultrazvuk Može pokazati je li kvržica čvrsta ili je napunjena tekućinom.

Termografija Pretraga bazirana na razlici u temperaturi normalnog i kanceroznog tkiva. Aspiracijom ili biopsijom iglom same kvržice dobit će se tekućina što će ukazati na cistu ili će se dokazati čvrsta nakupina koja može, ali i ne mora biti zloćudni tumor. Biopsija izvršena iglom donosi stanice direktno iz tumorskog tkiva radi evaluacije (može biti izvršena zajedno s aspiracijom pomoću igle). Dobiveni materijal bit će poslan u laboratorij.

Liječenje
Terapija izbora i sama prognoza bolesti ovise o stadiju zloćudnog tumora (je li on samo u dojci ili se proširio i na druga mjesta u tijelu), vrsti zloćudnog tumora dojke, izvjesnim karakteristikama tumorskih stanica i je li zloćudni tumor nađen i u drugoj dojci. Ženina dob, težina, menopauzalni status (ima li žena još uvijek menstruaciju) i opće zdravstveno stanje također mogu imati utjecaj na prognozu i izbor liječenja. Pregled Izbor početnog liječenja bazira se na opsegu i agresivnosti bolesti. Trenutačno se na zloćudni tumor dojke gleda kao na sistemsku bolest koja zahtijeva kako lokalno tako i sistematsko liječenje.

Lokalno liječenje može uključivati uklanjanje kvržice (lumpektomija), mastektomiju (djelomičnu, cjelokupnu ili radikalnu sa resekcijom aksila) i terapiju zračenjem, a sve usmjereno na dojku i tkivo koje je neposredno okružuje.
Sistematsko liječenje uključuje kemoterapiju i hormonsku terapiju, koja cirkulira lijekove i hormone kroz cjelokupno tijelo u pokušaju da eliminira tumorske stanice koje mogu biti prisutne u udaljenim dijelovima tijela.
Većina žena podvrgnuta je kombinaciji liječenja koja uključuje kirurški zahvat, zračenje, kemoterapiju i/ili hormonsku terapiju. Sadašnje preporuke za potencijalno izlječiv zloćudni tumor dojke obično sugeriraju da je najbolje primarno liječenje parcijalna mastektomija plus resekcija aksila i terapija zračenjem.
Kirurški zahvat Operativni zahvati koji se izvode su:

Poštedni operativni zahvat sa ciljem očuvanja dojke;
Lumpektomija/uklanjanje kvržice (nekad se naziva ekscizijska biopsija ili široka ekscizija) je uklanjanje kvržice u dojci i odstranjenje nešto okolnog tkiva. Nakon operacije obično slijedi terapija zračenjem preostalog dijela dojke. Većina liječnika obično uklanja i neke od limfnih čvorića u pazušnoj jami.
Djelomična ili segmentalna mastektomija je uklanjanje zloćudnih tumora kao i nešto tkiva dojke oko tumora i unutrašnje stijenke grudnih mišića ispod tumora. Obično se uklanjaju neki limfni čvorići u pazušnoj jami. U većini slučajeva nakon toga slijedi terapija zračenjem.
Sveukupna ili jednostavna mastektomija je uklanjanje kompletne dojke. Nekad se uklanjaju i limfni čvorići ispod ruke.
Modificirana radikalna mastektomija je uklanjanje dojke, mnogih limfnih čvorića ispod ruke, unutrašnje stijenke na mišićima prsiju, a ponekad i dio mišića prsne stijenke. To je najčešća operacija kod zloćudnih tumora dojke.
Radikalna mastektomija (također se naziva Halstedova radikalna mastektomija) je uklanjanje dojke, prsnih mišića i svih limfnih čvorića pod rukom. Tijekom mnogo godina ovo je bila najviše korištena operacija, ali se sada koristi samo kad se tumor proširio na prsne mišiće.
Lijekovi Kemoterapija se može koristiti kao sistemska terapija kod bolesnika sa izlječivim zloćudnim tumorom dojke. Hormonalna terapija uključuje korištenje antiestrogenih lijekova (kao što je tamoksifen), koji se može prepisati pojedincima kod kojih su ustanovljeni zloćudni tumori koji ovise o estrogenu. Ako testovi pokažu da stanice zloćudnih tumora dojke imaju estrogene receptore i progesteronske receptore, može se dati hormonska terapija. Hormonska terapija se koristi kako bi se promijenio način na koji hormoni u tijelu potpomažu rast zloćudnih tumora. To se može učiniti korištenjem lijekova koji mijenjaju način na koji hormoni djeluju ili operacijom da bi se odstranili organi koji produciraju hormone, tj. jajnici/ovariji. Hormonska terapija antiestrogenskim lijekovima često se daje bolesnicima sa ranim stadijima zloćudnih tumora dojke. Ujedno ista terapija može djelovati na stanice u cijelom tijelu i može povećati šanse dobivanja zloćudnog tumora uterusa. Trebalo bi svake godine posjetiti liječnika radi pregleda zdjelice. Liječnika treba obavijestiti što je prije moguće o bilo kakvom vaginalnom krvarenju, koje nije menstrualno krvarenje. Biološka terapija pokušava potaknuti tijelo na borbu protiv zloćudnih tumora. Ona koristi tvari koje stvara samo tijelo ili su napravljeni u laboratoriju kako bi se stimulirala, upravljala ili povratila prirodna obrana organizma protiv bolesti. Biološka terapija zove se još i imunoterapija i za sada se najčešće primjenjuje u kliničkim studijama. Ako će se kod bolesnice izvršiti mastektomija, može se razmotriti rekonstrukcija dojke (plastika dojke). To se može učiniti u vrijeme mastektomije ili kasnije, poslije zahvata. Dojka se može napraviti sa vlastitim tkivom bolesnice (ne tkivo dojke) ili korištenjem implantata. Mogu se koristiti različite vrste implantata.

Prevencija
Mnogi se čimbenici rizika ne mogu kontrolirati, što znači da primarna prevencija u ovom slučaju nije učinkovita. Međutim, sekundarna prevencija, rano otkrivanje i odgovarajuće liječenje, može se provoditi kroz rutinski samopregled dojke, počinjući nakon navršene dvadesete godine i podvrgavanjem mamografiji nakon 40. godine života. Treba napomenuti da sadašnja istraživanja procjenjuju učinkovitost lijeka tamoksifena u sprječavanju zloćudnih tumora dojke kod žena koje u obiteljskoj anamnezi imaju tu bolest. Trenutno se tamoksifen koristi za liječenje bolesnica sa zloćudnim tumorom dojke.

Komplikacije
Čak i sa agresivnim i prikladnim liječenjima, rak dojke često metastazira na udaljena mjesta kao što su pluća, jetra i kosti. Stopa lokalnog ponovnog izbivanja je oko 5 posto nakon totalne mastektomije i resekcije aksile kada se ustanovi da limfni čvorovi nisu bili pozitivni tj. zahvaćeni. Stopa lokalnog recidiva je 25 posto kod onih sa sličnim liječenjem kod kojih je ustanovljeno da su limfni čvorovi bili zahvaćeni.

Izvor