Rak jetre

Jetra je jedan od najvećih tjelesnih organa i prima jednu trećinu krvih zaliha (1500 ml/min). Sastoji se od lijevog i desnog režnja, smještena je ispod rebara i ispunjava desni gornji dio abdomena.
Jetra stvara žuč koja je nužna za probavu hrane, proizvodi enzime koji hranu pretvaraju u energiju, odgovorna je za detoksifikaciјu, odlaganje glikogena i proizvodnju krvnih bjelančevina.
Što je rak jetre?
Zdrave stanice rastu, množe se i zamjenjuju stare koje odumiru. Ponekad, ovaj proces krene krivo i stvaraju se nove stanice koje tijelo ne treba. One stvaraju tumor, koji može biti dobroćudan ili zloćudan.
Benigni tumori ne šire se na druge dijelove tijela i nemaju tendenciju povratka nakon operacije.
Maligni tumori puno su opasniji. Stanice raka napadaju i oštećuju okolno tkivo, a bolest može biti opasna po život. Stanice raka tijelom se mogu širiti direktno, putem krvnog ili limfatičkog sustava.

Rak koji počinje u stanicama jetre poznat je pod nazivom primarni rak jetre. Većina ih nastaje u hepatocitima (stanicama jetre) pa su poznati i kao hepatocelularni karcinomi i maligni hepatomi.
Jetra je organ na koji se često šire karcinomi drugih dijelova tijela, uključujući debelo crijevo, pluća i dojke. U tom se slučaju radi o sekundarnom raku, a ne raku jetre kao takvom.
Koje su rizične skupine?
Postoje rizični faktori koji povećavaju šanse za oboljenje od raka jetre:

Infekcija hepatitisom B ili C. Ovi virusi prenose se krvlju ili seksualnim kontaktom, a zaražena majka virus može prenijeti na dijete. Osoba s kroničnom infekcijom ima 200 posto veće šanse za oboljenje od raka jetre.
Ciroza je kronična bolest jetre tokom koje se jetreno tkivo zamjenjuje vezivnim tkivom što za krajnju posljedicu ima prestanak funkcija jetre. Cirozu, između ostalog, mogu uzrokovati infekcije i pretjerano korištenje alkohola i droga. Oko 5 posto osoba s cirozom razvit će rak jetre.
Aflatoxini su toksični produkti plijesni Aspergillus flavus, koji mogu biti prisutni u stočnoj hrani, sirovinama i poluproizvodima za proizvodnju ljudske hrane, kao i u gotovoj ljudskoj .
Rak jetre četiri je puta češći kod muškaraca nego kod žena.
Osobe koje u obitelji imaju zabilježen rak jetre, sklonije su ovom oboljenju.
Iako nije dokazana direktan učinak na nastanak raka jetre, pušenje i pretjerano pijenje alkohola, u kombinaciji s drugim rizičnim faktorima, potiču nastanak kancerogenih formacija.
Koji su simptomi raka jetre?
Rak jetre je "tih" i u početnim stadijima nema konkretnih simptoma. Kako rak raste, može uzrokovati sljedeće probleme:
Bol ili nelagodan osjećaj na desnoj strani gornjeg abdomena, a bol se može proširiti na leđa i desnu lopaticu
Natečena desna strana ispod rebara
Oteknuće abdomena
Izljev žuči
Mučnina i gubitak apetita
Gubitak težine
Slabost i osjećaj cjelokupne nemoći
Dijagnoza i testovi

Ako simptomi ukazuju na rak jetre, liječnik će pregledati pacijenta i naručiti specijalne testove.
Ultrazvuk i CT (kompjuterska tomografija) iznad trbuha ponekad mogu otkriti rak koji još nije uzrokovao simptome. U zemljama u kojima je čest hepatitis B, ultrazvuk se koristi za preglede u svrhu rešetanja (skrininga, probira) ljudi sa infekcijom na rak jetre.

Arteriografija jetre (rentgen napravljen nakon što se u hepatičnu arteriju injiciraju radiokonstrastne tvari) može ukazati na hepatome. Arteriografija jetre pokazuje kirurgu točan smještaj krvnih žila jetre. Biopsija jetre može potvrditi dijagnozu. Opasnost od krvarenja ili druge ozljede prilikom biopsije jetre općenito su niske.
Koji faktori utječu na izbor liječenja i prognozu?
Izbor načina liječenja i mogućnost oporavka ovisi o sljedećim faktorima:
Stadij bolesti; veličina tumora, koliko jetre je zahvaćeno rakom i da li se on proširio na druge dijelove tijela.
Koliko dobro jetra funkcionira i postoji li kod pacijenta ciroza jetre (normalna jetra može podnijeti odstranjivanje i do 80 posto tkiva).
Pacijentovo sveukupno zdravstveno stanje.
Kada je rak jetre jednom otkriven, važno je znati koliko je bolest razvijena kako bi se moglo isplanirati adekvatno liječenje. Treba odrediti točnu veličinu tumora, obuhvaća li cijelu ili dio jetre i da li se proširio na druge dijelove tijela.Također, treba ustanoviti može li se tumor kirurški odstraniti ili ne. Ranije spomenuti testovi dat će informacije potrebne za utvrđivanje stadija bolesti.

Ovisno o veličini tumora i metastaziranju, rak jetre može se klasificirati u 4 stadija I – IV. Po pitanju načina liječenja, rak jetre dijelimo na:
Lokalizirani, može se kirurški odstaniti. Rak je ograničen na jetru, nije metastazirao i može se u potpunosti ukloniti kirurškim putem. Ovakav rak moguće je izliječiti.
Lokalizirani, ne može se kirurški odstraniti. Rak je lokaliziran na jetru, nije se proširio na druge dijelove tijela, ali ne može se u potpunosti ukloniti kirurškim putem.
Uznapredovali. Rak se proširio kroz jetru na druge organe tijela. Ne može se izliječiti.
Liječenje
Rak jetre može se tretirati operacijom, kemoterapijom, radijacijom, te njegom i psihičkom pomoći. Izbor liječenja ovisi o razvoju raka, stanju jetre i dobi i zdravstvenom stanju pacijenta. U obzir se uzimaju i moguće nuspojave određenog načina liječenja.
Operacija
Parcijalna hepatektomija uključuje odstranjivanje samo onog dijela jetre koji sadrži rak. Kod potpune hepatektomije i transplantacije odstranjuje se cijela jetra i zamjenjuje zdravom jetrom donatora. Kirurški izbor liječenja jedini je put ka izliječenju. Nažalost, većina raka jetre otrkije se relativno kasno, kada operacija više nije opcija.
Kemoterapija
Kod raka jetre kemoterapija se primjenjuje na poseban način - direktnim davanjem lijeka u žile jetara ili čak samoga tumora. To se postiže uvlačenjem katetera kroz žilu noge, preko trbuha do u glavnu žilu jetara i onda selektivno, točno u najbližu žilu koja hrani tumor. Često se pri tome daje citostatik, koji će direktno uništavati tumorske stanice, i uz to drugi lijek, koji začepljuje žilu tako da se tumor iz nje više ne hrani. Taj se postupak zove kemoembolizacija tumora i u liječenju lokaliziranih (samo u jetrima) tumora njime se postižu dobri rezultati.
Terapija radijacijom
Radijacija koristi zračenje visoke energije kako bi uništila stanice raka. U određenim slučajevima, ovaj način liječenja može dovesti do smanjivanja tumora.
Njega i pomoć
Ovaj način liječenja vrlo je važan kod pacijenata s dijagnosticiranim rakom jetre. Cilj je osobi osigurati kvalitetan život, odnosno onaj period vremena koji joj je preostao, ukoliko je u pitanju terminalno oboljenje. Pacijentu se želi pomoći na sljedeće načine:
olakšati bol i druge simptome
pomoći na psihičkoj razini, kako bi se pomirio s onim što neizbježno dolazi
pomoći u održavanju integriteta i samopouzdanja
pomoći obitelji da se lakše nosi s terminalnim oboljenjem voljene osobe.

D. Šorgić

Tumori jetre mogu biti benigni, koji se javljaju često i bez kliničkih znakova, a otkriju se uglavnom slučajno ultrazvučnim pregledom. Najčešći oblik tumora jetre su zapravo metastaze iz drugih organa zahvaćenih tumorom; pluća, dojka, gušterača, debelo crijevo i želudac, a često su upravo metastaze u jetri prvi znak primarnog karcinoma nekog drugog organa. Karcinomi koji primarno nastaju u jetri su: fibrolamelarni karcinom, kolangiokarcinom (nastaje iz žučnih kanalića u jetri), hepatoblastom (najčešći maligni tumor u dječjoj dobi), te hepatocelularni karcinom.

Hepatocelularni karcinom
Hepatocelularni karcinom je najčešći tip karcinoma koji je primarno nastao u jetri, a nastaje iz zloćudnih hepatocita (jetrenih stanica). Najveća je incidencija u područjima jugoistočne Azije i u nekim područjima Afrike, a to su područja gdje je infekcija virusom hepatitisa B endemična. Rizik za pojavu hepatocelularnog karcinoma je naime stostruko veći kod nositelja virusa hepatitisa B i tumor se javlja uglavnom paralelno s prevalencijom virusa hepatitisa B. Virusna DNA se pri tome ugradi u genetski materijal hepatocita, što u međuvremenu dovodi do zloćudne transformacije. Ostali faktori rizika za pojavu ovog karcinoma su uz virus hepatitisa C i ciroza jetre, osobito zbog alkohola, zatim hemokromatoza, uzimanje steroida itd.

Klinička slika
Fizikalnim pregledom obično se ne pronalaze značajni nalazi; bolna i sve veća jetra (hepatomegalija), naročito u bolesnika s cirozom i iz područja gdje je infekcija hepatitis B virusom endemična, mogu upućivati na dijagnozu karcinoma jetre. Najčešći klinički znakovi su bol koja se javlja u abdomenu (trbušnoj šupljini), gubitak tjelesne težine, masa koja se palpira u gornjoj desnoj četvrtini abdomena, te nejasno pogoršanje prethodno stabilnog stanja pacijenta s cirozom. Može se pojaviti i povišena tjelesna temperatura i tako oponašati infekciju. Ponekad je prvi znak karcinoma jetre akutni abdomen zbog rupture i krvarenja tumora, a mogu se javiti i poremećaji metabolizma kao što su hipoglikemija (nedostatna razina glukoze u krvi), eritrocitoza (povećani broj crvenih krvnih zrnaca), hiperkalcijemija (povećana razina kalcija), hiperlipidemija (povećana razina masnih tvari u krvi).

Dijagnostička obrada
Najosjetljivije dijagnostičke pretrage za otkrivanje eventualnih tvorbi na jetri su CT (kompjutorska tomografija) i MRI (magnetska rezonanca). Scintigrafija može otkriti primarni hepatocelularni karcinom jetre, a angiografija pokazuje vaskularizaciju lezija (raspored patoloških krvnih žila u zahvaćenom području jetre), pa se mogu otkriti i mali tumori. Za potvrdu dijagnoze važna je biopsija jetre jer ima visok stupanj točnosti, naročito ako se radi pod nadzorom ultrazvuka. Biokemijski (laboratorijski) testovi, osim mjerenja alfa-fetoproteina u serumu, ne olakšavaju značajnije dijagnozu. Alfa-fetoprotein nestaje ubrzo nakon rođenja, a ako se pojavi u odrasloj dobi, najčešće se povezuje uz hepatocelularni karcinom.

Liječenje/Prognoza
Kod većine pacijenata karcinom se kasno otkrije, te smrt nastupa unutar nekoliko mjeseci. Rak jetre nije osjetljiv na zračenje, a rezultati kemoterapije su slabi. Kirurško odstranjivanje tumora je moguće, no u manje od 5% bolesnika. Neki pacijenti s malim lokaliziranim tumorom mogu imati duže preživljenje. Kod tih pacijenata moguća je i transplatacija, no dugotrajnije preživljenje je ipak osrednje. Rutinski pregledi među visokorizičnim skupinama (infekcija hepatitis B virusom, alkoholna ciroza itd.) mogli bi smanjiti smrtnost od ove bolesti.

Izvor