Bliskost s roditeljima...

Koliko ste bliski s roditeljima,kako se slažete,koliko vam je u životu bitno njihovo mišljenje?

Ja osobno sam uvijek imala odličan odnos sa svojima,
a kako sam samostalna već 5 godina,još se bolje slažemo : ...
Mišljenje roditelja mi je nekada i bitno,ali ja opet po svom
ako mislim da sam nešta bolje osmislila,odlučila...
U biti sam jako samostalna tako da u ničemu ne ovisim
o njima...ali su mi naravno jako važni u životu ...

Imala sam i imam jako dobar odnos s njima, što ne znači da je uvijek bio idiličan. Zahvalna sam im na mnogim stvarima koje sam na vrijeme dobila i naučila uz njihovu pomoć.

Imam ok odnos s njima. Bitno mi je njihovo mišljenje, uvažavam ga, ali nije mi presudno. Sve je to super, ali ja bi odselila, trebam svoja 4 zida. Možda mi to uspije u bliskoj budućnosti

Ja se slažem sa svojima.

Ja sam se od svojih odselila kad sam se udala. Normalno je da čovjek želi svoja četiri zida, bio sam ili u vezi.

imam dobar odnos sa njima, ima i par mjestimičnih svađa.....
zahvalan sam im na svemu što su mi dali u životu i sada im polako vraćam...
njihovo mišljenje mi je važno, ali, ne slušam ga uvijek....

Joj svi se slažu sa svojima. Ja ne. Mi smo onako fini kada se vidimo za blagdane, rođendane, ali zapravo odnos nam je loš.
Ja njima zamjeram dosta stvari, ne toliko tati koliko mami. Uvijek sam se osječala kao višak u obitelji, čak sam kao mala stalno govorila da nisam njihova da su me zamijenili u bolnici i takve gluposti.
Ljuta sam što su i sestri i bratu mogli pružiti priliku da se iškoluju, koju su ovi naravno propustili, a meni nisu. Bili su presretni što sam ja njima htjela olakšati pa upisala u Naš. srednju uzaludnu, a ne veterinu kako sam htjela , jer sam bila opterečena našim fin. stanjem. Bratu i sestri to nije smetalo pa su tako malo skitali po Osijeku i Zg i ništa nisu postigli.
Kao mlađa radila sam dosta gluposti ( za koje sada vidim da sam radila samo da privučem pažnju) i jesam privukla sam debele batine i tako.
Ma dosta ima svoje dijete i uraditi ću sve da se ona ne osječa nikada kao ja.

Otac mi je nanio puno više zla u životu nego dobra, pa nisam u najboljim odnosima s njim, jednostavno je osoba s kojom ne možeš normalno komunicirati i imati normalan odnos. Mama mi je ok i s njom sam u dobrim odnosima.

mame ni nemam i to je jedan posve neprezaljeni dio u mom zivotu...jednostavno nesko sto zaboli svaki put kada vidim djecu u parku sa mamama ili kada zaplacu i odma prvo pa mmmaaaammaaaa...... ja to nisam imala prilike osjetiti ali mi je mama ideal u zivotu i kada bi postigla barem 80% od onoga sto je ona bila bih sasvim zadovoljna sobom,,,a stari...hm..... ostavio me kao bebu u dom nakon smrti moje mame a prije toga kad su se rastali on je sasvim hladnokrvno predao mene mami i nije htjeo da zna za mene.... kada smo nakon 16 godina ponovo pokusali stvoriti porodicnu klimu to se zavrsilo time da sam ja sa 17god sjedila sa putnom torbom kraj mene na plocniku i kontala sta i kud sad... tako da mi je snaha jedina svijetla tacka u zivotu...sve i svak.... otac ne zelim ni da znam ko mi je...

Alba, sa svime se treba pomiriti i igrati sa kartama što nam ih je život dao u ruke i iskoristiti ih na najbolji način!

Oca nemam,a sa mamom se slažem i više nego odlično.....

Goran je napisao/la:

Alba, sa svime se treba pomiriti i igrati sa kartama što nam ih je život dao u ruke i iskoristiti ih na najbolji način!

Jel i mama s tobom u Italiji sad?

Alba je napisao/la:

Goran je napisao/la:

Alba, sa svime se treba pomiriti i igrati sa kartama što nam ih je život dao u ruke i iskoristiti ih na najbolji način!

:: :flower:

Ne....al dođe često jer je u mirovini pa bude mjesec dva.....

To je lijepo!

Alba je napisao/la:

mame ni nemam i to je jedan posve neprezaljeni dio u mom zivotu...jednostavno nesko sto zaboli svaki put kada vidim djecu u parku sa mamama ili kada zaplacu i odma prvo pa mmmaaaammaaaa...... ja to nisam imala prilike osjetiti ali mi je mama ideal u zivotu i kada bi postigla barem 80% od onoga sto je ona bila bih sasvim zadovoljna sobom,,,a stari...hm..... ostavio me kao bebu u dom nakon smrti moje mame a prije toga kad su se rastali on je sasvim hladnokrvno predao mene mami i nije htjeo da zna za mene.... kada smo nakon 16 godina ponovo pokusali stvoriti porodicnu klimu to se zavrsilo time da sam ja sa 17god sjedila sa putnom torbom kraj mene na plocniku i kontala sta i kud sad... tako da mi je snaha jedina svijetla tacka u zivotu...sve i svak.... otac ne zelim ni da znam ko mi je...