Gdje su nestali svi dobri muškarci?

Zbog čega nam muški sve manje i manje prvi ulijeću? Jesmo li sada mi osuđene na poduzimanje "prvog koraka"?

Jeste li primijetili da je nekako sve teže i teže pronaći dobrog muškarca za trajnu i stabilnu vezu koja bi jednog dana mogla prerasti u nešto više? Koliko god mi zagovarali to da žene budu proaktivne kad je u pitanju pronalaženje i prilaženje muškarcima, svakako smo za to da i oni naprave prvi korak i priđu nama. U posljednje vrijeme nekako smo svi primijetili da ima sve manje dobrih i dragih dečki koji će prići djevojci (i tu ne brojimo arogantne napuhance koji ulijeću svima ženskog roda). Zašto je to tako? Mi imamo nekoliko teorija...

Postoji previše pravila

Dani kada je dečko upoznao djevojku i nakon toga je zamolio da izađu zajedno na kavu ili kino, ili pak zatražio njen telefonski broj odavno su prošli. Današnje zaljubljivanje i poduzimanje prvog koraka kao da se odnosi na snalaženje u zamršenom labirintu, a sve ono što se smije i ne smije napraviti prilikom prvih sati/dana poznanstva ponekad toliko zbunjuje da se čini da je bolje ništa ne poduzimati... Barem iz muškog gledišta. Možda su muškarci već umorni od razmišljanja oko zagonetke koliko dana trebaju pričekati prije nego nazovu, je li poljubac za laku noć OK i jesu li dva SMS-a u istom danu previše... jer – zamislite - njih je i strah: pod a) da ne ispadne da su prezainteresirani ili očajni i pod b) da vas ne uplaše i otjeraju svojom "prezainteresiranošću", posebice ako ste jedna od onih "emancipiranih" žena. Nije ni čudno da su se počeli javljati problemi u počecima mogućih ljubavnih romansi – pa oni zapravo ne znaju što mi želimo

Rješenje problema:
- ako upoznate tipa s kojim se dobro slažete i koji vam se sviđa – recite mu da zaboravi bilo kakva pravila i da je sasvim u redu da vas nazove odmah sutra. Ako ne nazove, on gubi...

Mi sve same obavljamo

Naravno, mi ne smatramo da bi žene samo trebale čekati da njihov princ na bijelom konju dojaši do njih i odvede ih u "živjeli su sretno do kraja života". To je možda palilo u pedesetim godinama prošlog stoljeća, a danas pak se sve vrti oko jednakosti. Uostalom, barem tako razmišljaju današnji muškarci u našoj blizini, ako smo si već željele više kontrole nad vlastitim životom – onda možemo i prve "dejtove", traženje brojeva i prvi korak – isto poduzeti same. No, čini se da smo možda preuzele i previše "tereta" po pitanju prvih koraka u posljednje vrijeme. Jesu li današnji muškarci prelijeni da se pokrenu? Fali li im inicijative? Da bismo dobili bolju predodžbu o tome što žene misle o svemu ovome, mi smo neke singl dame priupitali što one misle o današnjim muškarcima i njihovim taktikama (ili manjku istih) prvih koraka:

"Meni nije teško pozvati tipa na piće ili uzeti njegov broj mobitela, ali čini mi se da sam sve češće upravo ja ta koja to čini jer kad bih njih čekala ništa se ne bi dogodilo", kazala je 33-godišnja PR profesionalka.

"Čini mi se kao da njima više uopće nije stalo da naprave prvi korak i to me zbilja frustrira jer sam sramežljiva i tradicionalno odgojena", rekla je dvadesetšestogodišnja administrativna pomoćnica.

"Mislim da dečki u posljednje vrijeme znaju da će, ako pričekaju dovoljno dugo djevojka ipak napraviti prvi korak, pa se niti ne trude", zaključila je 31-godišnja marketinška menadžerica.

Naše ponašanje im je pomalo zastrašujuće

Je li moguće da se svi ovi problemi javljaju samo zato što oni nemaju hrabrosti da naprave prvi potez? Ova teorija možda zvuči pomalo nategnuto, ali žene nisu baš najpristupačnija bića u društvenoj okolini. Mi ne želimo izgledati kao da zapravo čeznemo za time da konačno upoznamo onog pravog pa se radije krećemo u hihotavim čoporima djevojaka i često se ponašamo kao da je zadnja stvar za koju smo zainteresirani upravo pripadnik suprotnog spola. Izlasci u većim skupinama nisu problem - svi to radimo - i to jamči dobru zabavu. No, problemi s ovim scenarijem su dvojaki. Kao prvo – muškima je teško odabrati svoj glavni cilj ako je okolo mnogo drugih "meta" (a oni, uz to, prilikom odabira cilja imaju puno manje kriterija nego što to imamo mi žene). I kao drugo - velike grupe djevojaka su poprilično zastrašujuće - zamislite 8 vas, a samo jedan on - nije ni čudo da mu nije lako prići vam.

Rješenje:
Izlazite s manje prijatelja. Podijelite se u više manjih grupa, a ako već imate jako veliko društvo – podijelite se u manje grupe pa "cirkulirajte". On će vam prije prići ako ste samo s jednom ili dvije prijateljice.
Izgledajte pristupačno. Znate što to znači – uputite mu pogled ohrabrenja i pokoji osmjeh. Nemojte mu okretati leđa i prekrižiti ruke na prsima.
Smješite se. Ovo smo već spomenuli, ali vrijedi ponoviti. Nema boljeg znaka da vam je netko privlačan od toga da mu se nasmiješite i dobacite značajan pogled – tako ćete ga ohrabriti da vam priđe.
izvor

Mislim da nisu nestali, al jednostavno ni mi djevojke nismo onakve kakve su nase starije sestre, mame i sl... Ja znam cure koje jednostavno ne zele da im decko prvi pridje, pokloni paznju, jer one vole da dominiraju i zele da one budu te koje ce napraviti prvi korak...Ja spadam u one malo "staromodnije" i nemam problema sa tim. Da li je sreca ili nije , ne znam, ali ja sam do sad samo sretala "prave" i po ovom pitanju "hrabre" momke...tako da nisam nikad morala cekati na njihov prvi korak

al jednostavno ni mi djevojke nismo onakve kakve su nase starije sestre, mame i sl....slažem se u potpunosti.

Žene su danas malo drugačije nego davno prije i nije im jedini cilj udati se i roditi, ne kažem da je našim bakama i mamama svima to bio cilj, ali je većini, posebno u selima i van većih gradova.
Mi naše kćeri ne odgajamo kako su njih odgajale njihove mame. A tako smo im i podigle kriterije i nije više dovoljno da je On mačo muškarac. Žene traže od njih danas (i to s potpunim pravom) sve ono što i oni očekuju i od nas, a malo je tih koji su tako odgojeni i koji će na to pristati. I onda dođemo do toga da nam fali dobrih muškaraca, jer žene su napokon shvatile da ne moraju služiti samo kao obične pralje i strojevi za rađanje, tj nisu baš same shvatile mi to usađujemo napokon u njih.