Kada i kako disciplinirati tuđu djecu?

Što ako vam je na brigu povjereno tuđe dijete koje je veoma neposlušno

Nedavno smo dobili zanimljiv mail, naime jedna čitateljica nas je zamolila da joj pomognemo u slijedećoj situaciji: ima susjedu s kojom je u dobrim odnosima, no smeta joj što se ta njena susjeda ljuti na njenu djecu i upada joj u riječ kad rješava probleme s djecom, odnosno miješa joj se u odgoj.

Zato smo mi odlučili napisati nešto na temu discipliniranja tuđe djece. No, za početak da odgovorimo čitateljici - ne biste smjeli dopustiti drugima da se miješaju u vaš odgoj djece, pa makar to i značilo da ćete uvrijediti tu osobu. Ako je ona vaš stvaran prijatelj, saslušat će vas i uvažiti vaše primjedbe.

Vratimo se sad na temu – naime, kad sam ja bila mala i loše se ponašala, kazna bi stigla od mojih roditelja, a kada bi netko od mojih prijatelja, tko je bio kod mene u posjeti ili na čuvanju, bio neposlušan i oni su bili podložni "kritici" mojih roditelja. Ovih pak dana su se pravila o discipliniranju tuđe djece promijenila. Društvo je sve osjetljivije prema pravima i potrebama djece, i to je u svakom slučaju pozitivno, no treba reći i da to dovodi do mnogih zbunjujućih situacija. Što ako vam je na brigu povjereno tuđe dijete koje je veoma neposlušno? Što vi možete napraviti kako biste obuzdali takvo dijete?

Naše mišljenje je da se nikad ne radi o pretjeranom uplitanju u tuđi odgoj, ako to činite s ciljem zaštite djeteta. Istina je da nitko od nas ne želi uvrijediti roditelje tog djeteta, ali kada je ponašanje tog djeteta (koje vam je u to trenutku povjereno na brigu) opasno i štetno po njega ili drugu djecu – ne možete to samo ignorirati. No, kako zapravo reagirati – to ovisi o okolnostima, a morate voditi računa i o reakciji roditelja tog djeteta. Pa što onda napraviti?

1. Kao prvo, dogovorite se s drugim roditeljima o primjerenom ponašanju i mogućim kaznama. Svaki puta kada ste odgovorni za nečije tuđe dijete, uvijek se upoznajte s roditeljima i porazgovarajte s njima. S njima razmijenite informacije o načinu reakcije u "kriznim" situacijama. Upitajte ih: "Imate li neko posebno pravilo kojeg bismo se trebali držati?", "Što je sve zabranjeno?", "Kako vi reagirate u tim situacijama?"... Ovako će dijete dobiti dosljedno ponašanje odraslih, a i vi ćete znati kako najbolje reagirati u slučaju problematične situacije.

2. Odmah naznačite pravila. Pravila djeci objasnite čim stignu k vama, a čak ih možete i napisati na papir i zalijepiti negdje gdje će ih vidjeti. Tako će djeca odmah znati da neke stvari "ne prolaze".

3. Znajte granice kazni. Većina roditelja nema problema s time da njihovu djecu upoznate s "pravilima igre" u vašoj kući ili da ih čak i kaznite u slučaju neposlušnosti. Problem nastaje kada se koriste neprimjerene kazne. Evo nekoliko općih pravila: Nikada ne smijete tući tuđe dijete ili mu na neki drugi način fizički (ili psihički) prijetiti. Ne smijete ga osuđivati ("Ti si tako zločesta"). Ne smijete mu oduzimati njegove osobne stvari. I što je najvažnije (i ovo je vezano za pitanje naše čitateljice) nikada nemojte disciplinirati tuđe dijete u prisustvu njegovog roditelja. Bez obzira na to što to dijete radi, roditelj je zadužen za svoje dijete. Ono što vi možete napraviti je uzeti dijete za ruku i odvesti ga njegovom roditelju i ponoviti vaša "kućna pravila" ispred roditelja – "Rekli smo da se ne lopta u kući/bacaju igračke/trga cvijeće...".

4. Neka vam sigurnost bude na prvom mjestu. Uvijek reagirajte u slučaju narušavanja sigurnosti – agresije (udaranje, griženje, naguravanje...) ili rizičnog ponašanja (penjanja po balkonu, trčanja s oštrim predmetom u rukama...).

5. Primjerene kazne – reagirajte onako kako ste se dogovorili s roditeljem djeteta. Ako se radi o nepredviđenim, odnosno neraspravljenim situacijama – postupite ovako: Prvo djetetu dajte informaciju da to što radi nije u redu. Ako ono ne prestane, uputite kritiku ponašanja, dakle ne kritiku njega kao osobe, već tog lošeg ponašanja. Ako ni to ne urodi plodom slijedi prijetnja kaznom, te na kraju provođenje kazne. Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut iz Centra Proventus kaže kako je primjerena kazna za dijete - da, primjerice, 6 minuta sjedi negdje na miru, ili da mu ukinete neki izvor njegova zadovoljstva, primjerice gledanje televizije ili igranje igrica ili kompjutor (jedan dan). I još jedna važna napomena; nikada nemojte kažnjavati onemogućavanjem zadovoljenja osnovnih potreba poput „danas za tebe nema večere“.

Kazna treba zadovoljiti uvjete da bude realna i da se može izvršiti. Ako djetetu prijetimo nečim što ne možemo izvršiti, ništa nismo postigli, osim da nam dijete ne vjeruje i da ubuduće prijetnje kaznom neće biti učinkovite. I veoma je važno biti dosljedan kod provođenja kazne. Što znači da nećemo naknadno pregovarati oko dužine kazne, „pomilovanja“ itd. S obzirom da su roditelji često ljuti kod izricanja kazne, dešava se da prenagle i smisle kaznu za koju i sami poslije vala ljutnje misle da je preoštra. Zato je puno je bolje „izreći“ blažu kaznu, nego jako strogu pa je kasnije ublažavati.

6. Što kad ništa ne pomaže? U tom slučaju nazovite roditelja i objasnite im situaciju te ih zamolite za savjet i ako niti razgovor s roditeljem ne pomaže – onda u dogovoru s roditeljima odvedite problematično dijete kući.


U prirodi je djeteta da ispituje granice odraslih. To je normalno. A i svako dijete ponekad ima loš dan. Ono što je najvažnije u situaciji discipliniranja tuđe djece je da komunicirate s roditeljima tog djeteta kako bi dijete imalo dosljedna pravila te se tako brže i bolje naučilo socijalno prihvatljivom ponašanju i razvilo socijalnu inteligenciju.


izvor