Trebaju li novinari spustiti kameru i pomoći ljudima u nevolji?

Gdje prestaje posao a gdje počinje dužnost novinara da pomognu ljudima kojima hitno treba pomoć?


Nesretni je čovjek udaren više od 200 puta (screenshot/nytvideo)
Slika iznad ovog teksta screenshot je videa objavljenog na web stranici New York Timesa. Prikazuje svjetinu od nekoliko stotina ljudi iza grada Diepsloot u Južnoj Africi kako napadaju čovjeka lažno optuženog za krađu.

Čovjek po imenu Farai Kujirichita, ispostavilo se kasnije, bio je nevini imigrant iz Zimbabwea ali to mu nažalost nije pomoglo da ga bijesna rulja na smrt ne izudara palicama, prenosi stranica Good.is.

Sam je čin grozan, iako nažalost ovo nije nepoznata praksa u još uvijek velikom broju zemalja, ali dio videa koji dodatno zabrinjava i čudi jest onaj kada se pred kraj ekran zacrni i pojavi tekst: „Ovaj je video New York Timesu ustupio novinar honorarac iz Diepsloota".

Iako je svima jasno da jedan čovjek ne može zaustaviti gomilu od 200 ljudi u namjeri da naude nekome, ali teško nam je ne zapitati se, gdje prestaje posao a počinje dužnost da se spusti kamera i pomogne osobi u nevolji?

DART, udruženje novinara koji se bave praćenjem nasilja, daje jasne upute novinarima koji dolaze na područje gdje se odvija nekakvo nasilje koje kažu: „Vaš posao kao profesionalnog izvjestitelja nije da pomažete svima koji su u nevolji, osim ako im u nekoj situaciji nije direktno ugrožen život."

Kujirichita je udaren više od 200 puta drvenom motkom, a svakim udarcem kojeg je dobio život mu je bio sve ugroženiji. Prema uputama novinarske organizacije, Golden Mtika, autor videa, trebao je nešto učiniti. Nažalost, to se nije dogodilo.

U 10 američkih saveznih država trenutno postoje zakoni koji reguliraju „dužnost pomaganja" koji obvezuju građane da barem zovu policiju ili požure pozvati pomoć ukoliko je nekoj osobi pomoć hitno potrebna.

Mtika je policiju zvao dok je snimao nemili događaj i dok je policija došla mogli su samo ustvrditi smrt. Nakon poziva policiji, Mtika je nazvao urednika New York Timesa za Južnu Afriku i ponudio mu video, koji su poznate novine ubrzo potom i objavila na svojim stranicama.

Ovaj događaj otvara brojna pitanja i rasprave, posebno o tomu što je zapravo posao novinara i izvjestitelja; je li to isključivo objektivno izvještavanje i prikazivanje svijeta oko nas ili obveza činjenja sve što je u njihovoj moći da se pomogne osobi u nevolji obvezuje i njih, pod cijenu da događaj ostane nedokumentiran?

Gradonačelnik Milwaukeeja Tom Berrett 2009. je godine teško ozlijeđen dok je pokušao pomoći ženi i djetetu koje je napao muškarac sa metalnom cijevi. Kako se cijela stvar odigrala na sajmu, policija i zaštitari brzo su mu dotrčali upomoć ali svima je bilo jasno da je upravo njegova nesebična i brza intervencija vjerojatno spasila živote dvoje ljudi.

Nema sumnje da je dobra stvar što je Mtika uspio snimiti ovo grozno ubojstvo nedužnog čovjeka i na taj način pružiti policiji čvrste dokaze za istragu a istovremeno pokazati i cijelom svijetu da je Južna Afrika još uvijek društvo kojemu treba puno pomoći drugih zemalja i međunarodne zajednice.

Isto tako, ne dvojimo da je Mtika bio i sam zgrožen i nasmrt prestravljen onime što se događalo pred njegovim očima.

Samo se nadamo da će se i u dubini vlastite savjesti uspjeti uvjeriti da nije ništa mogao učiniti da pomogne čovjeku koji je umirao pred njegovim objektivom.

(Metro-portal.hr)

-----------------------
Pa ako je netko čovjek onda mu nije bitno dal drži motku..kameru ili nešto drugo oružje, onaj tko ima u sebi nešto ljudsko taj će i pomoći, a oni koji nemaju snimaju, udaraju itd.
A kada ne pomognu a tako snimaju, kao na onoj snimci od one ubijene cure gdje se snimatelj unio jadnoj curi u lice da bi snimio njene zadnje trenutke života, njega bi kaznila skoro koliko i počinitelja zločina.

treba im pomoci ali da ne spustaju kamere jel narod kad to vidi onda ce i on pomoci i to ce biti dvostruka pomoc.