Potočić maleni 3

...Da nije njega rijeka Kupa bi bila siromašnija za jednu pritoku i njen tal vode koji donese u zajednicko korito, ali najviše bi bili ošteceni ljudi koji dolaze na gornji tok potoka uživati u prirodnim ljepotama planinske divljine.

Nedaleko mjesta Skrad, na staroj Luzijanskoj cesti od Karlovca prema Delnicama, u divljini prirode postoji izletište imena Zeleni vir.





Na platou livade u dolini sagraden je restoran sa dobrim jelovnikom i izborom jela domaceg kraja. Malo dalje od restorana zapocinje Vražji prolaz, odnosno kanjon visokih litica kroz koje se probija maleni potocic. Bistar, hitar, zastrašujuce žubori u stjenama koje si je onako maleni, vrlo uspješno probio da se može kroz njih provuci i doci do rijeke Kupe u koju uvire.






Cijelo podrucje toka potoka zakonom je zašticeno i vodi se velika briga da sve bude cisto, a i da se ništa ne dira u prirodu. Kako potok nanese drvece, tako ono i ostaje nedirnuto u prirodi.








Strme litice stjena kroz koje potok prolazi šumovite su i bogate razlicitim biljem i cvijecem, cije branje nije dozvoljeno

Kako bi se moglo razgledati tok potoka, sagradene su i posebne stepenice i staze sa kojih se pružaju lijepi pogledi na klanac i tok potoka u njemu

















Ulaskom sve dublje u klanac, postaje sve tamnije i hladnije, kao da se negdje u blizini krije vražja jazbina. Zbog takvoga osjecaja kada prolazite klancem, on i dobi ime.

Za razgledanje klanca treba ostaviti puno vremena jer ga treba polako, s noge na nogu obilaziti, naculiti uši i uživati u "muzici" koju stvara veseli žubor potoka i odjeku te muzike koji se odbija od stijena klanca.















I nos treba dobro "otvoriti" da uhvati sve mirise , cisti zrak i vlagu koja tu vlada. Kada ih uhvati uvijek cete se sjecati toga ambijenta kada slicne mirise negdje drugdje "uhvatite".














Hodajuci polako kroz taj mir, uhvatiti cete sebe kako se naprežete da u polumraku klanca vidite nešto što nikada niste vidjeli. Nešto što ni sami neznate da tražite, ali ga uporno tražite, baš tamo gdje je najtamnije.














I kada se na kraju klanca kroz otvor medu stjenama pocne probijati stvarna dnevna svjetlost, žmirkati cete ocima, jer ce vam svijetlost smetati i narušavati ugodaj koji vam je klanac i polumrak u njemu pružio.






Kada god me put nanese u blizinu, uhvatim malo vremena od svakidašnjice, udem u klanac ostavivši ispred njega sve brige i probleme i onako rasterecen, uživam u miru, mirisima, polumraku klanca i veseloj "pjesmi" potocica koju neumorno pjeva i danju i nocu.
Dodite i vi ovdje i uživajte, a na izlazu u restoranu obavezno popijte pivcu, hladnu, rekli bi domaci, mrzlu, koja ce vas osvježiti... Probajte nekako pivca ovdje posebno paše...

lepo lepo