Ne donosite odluke u ime drugih

Kao uvod, slijedi priča:

''Ako ljubav zamislimo kao prekrasnu golubicu, tada su joj krila mudrost. Suosjećanje bez mudrosti nikada ne može poletjeti.
Vodeći staricu preko prometne ceste, jedan mladi izviđač napravio je dobro djelo. Problem je bio u tome što ona to nije htjela, a bilo joj je neugodno da mu to kaže.
Priča, nažalost, predobro opisuje što se u današnjem svijetu smatra suosjećanjem. Prečesto mislimo da znamo što druga osoba želi.
Jedan mladić, koji je rođen gluh, s roditeljima je posjetio liječnika. Liječnik je uzbuđenim glasnom rekao roditeljima da postoji nova metoda liječenja gluhih osoba. Tom metodom, u deset posto, slučajeva, sluh se može vratiti jednostavnim, jeftinim kirurškim zahvatom. Pitao je roditelje žele li pokušati s tim. Odmah su pristali.
Mladić je spadao u onim deset posto osoba kojima je tom metodom u potpunosti vraćen sluh. No, bio je ljut, i na roditelje, i na liječnika. Kada je došao na pregled, nije čuo o čemu su pričali. Nitko ga nije pitao želi li on čuti. Sada se žalio da mora podnositi neprestanu buku u kojoj nije vidio ni najmanji smisao. On zapravo nikada nije želio čuti.
Roditelji, pa i liječnik, pa i ja prije nego što sam pročitao ovu priču, pretpostavili smo da svatko želi čuti. Mi znamo najbolje. Suosjećanje koje u sebi nosi ovakvu pretpostavku glupo je i opasno. I uzrok je tolike patnje u svijetu. ''

izdvajam iz ove priče slijedeće:
Suosjećanje bez mudrosti nikada ne može poletjeti.
On zapravo nikad nije želio čuti.

koliko ste puta mislili da upravo vi znate što je nekome potrebno? koliko ste puta sebi ''dali pravo'' donositi odluke u ime nekoga drugog? koliko ste sposobni ''čuti'' drugu osobu?