Antidepresivi - korisni lijekovi s kojima treba znati

Jesu li antidepresivi spasonosni lijekovi ili možda opasna sredstva koja potiskuju probleme pacijenta, a katkad ih navode i na samoubojstvo

Antidepresivi su među najčešće korištenim lijekovima u industrijskim zemljama, no javnost malo zna o njihovu načinu djelovanja, kao i o bolestima protiv kojih se koriste. Mnogi ne razlikuju antidepresive od anksiolitika, baš kao što brkaju depresiju (potištenost) i anksioznost (tjeskobu).
Da bismo lakše objasnili kako djeluju i čemu služe antidepresivi, najprije valja razmotriti što je to depresija. To je bolest koja utječe na cijeli organizam, no primarno pogađa raspoloženje tako što ga duboko snižava. Raspoloženje je iznimno bitna funkcija ljudskog organizma, jer služi održavanju želje za životom. A sniženo raspoloženje duševna je bol, koju oni koji kronično boluju od depresije teško podnose i gube volju za životom. Već je blaga depresija neugodna, a teška je prava agonija, koja bez agresivna liječenja može trajati u nedogled, ili do smrti od vlastite ruke. Zbog patnje koju nanosi, depresija je bolest koja uzrokuje najveći broj samoubojstava - dvije trećine, a po nekim istraživanjima i više.

Hormoni sreće i stresa
Raspoloženje ne možemo regulirati sami, vlastitom odlukom i snagom volje. Ono ovisi o radu živčanih stanica u mozgu te o kemijskim tvarima i električnoj struji koji preko receptora (prijemnika) podražuju živčane stanice i tako aktiviraju moždane centre. Neke prirodne kemikalije, koje možemo jednostavno nazvati sretnim hormonima, potiču dobro raspoloženje, a neke, stresni hormoni, narušavaju raspoloženje. I stresni hormoni su korisni u situacijama kad moramo žurno reagirati, primjerice u nekoj opasnosti, no kod ljudi kod kojih su stresni hormoni trajno povišeni, a hormoni sreće sniženi, nastupaju depresija, anksioznost, oslabljen imunitet, umor i druge smetnje.
Depresiju uzrokuje poremećaj u kemijsko-električnim procesima u mozgu koji reguliraju raspoloženje. Obično tom poremećaju prethode dugi ili jaki stres, loša prehrana ili nedostatak kretanja, no može nastati i bez prethodnog stresa, dakle zbog urođene sklonosti depresiji.
Zato sve terapije protiv depresije teže tome da na neki način uravnoteže moždanu kemiju. Čak i psihoterapijske tehnike djeluju samo onda kad izazovu antidepresivne biokemijske promjene u mozgu. Dok razgovorne tehnike taj cilj ostvaruju zaobilaznim putem (razgovorom, druženjem, hrabrenjem, savjetovanjem i dr.), antidepresivi djeluju direktno na moždanu kemiju.
Kad uđe u organizam i počne se metabolizirati, antidepresiv dolazi do mozga i pomaže sretnim kemikalijama da jače ili dulje djeluju na neurone, a nakon dulje upotrebe sprječavaju aktivnost stresnim kemikalijama. Načina na koji antidepresivi ostvaruju svoj terapijski učinak ima nekoliko, a ovisno o mehanizmu djelovanja, razlikujemo nekoliko podtipova antidepresiva.

Izbor prikladna lijeka

Trećina bolesnika ne reagira na prvi propisani antidepresiv. U takvom slučaju, liječnik može povisiti dozu, promijeniti lijek ili prvom lijeku dodati drugi antidepresiv s malo drukčijim mehanizmom djelovanja. Teža depresija može se tretirati s dva, tri ili četiri lijeka istodobno, čime se dobiva šira fronta djelovanja na biokemijske uzroke. Kad liječnik i pacijent pronađu prikladan lijek, ili kombinaciju lijekova, oko 90 posto pacijenata doživljava ublaženje ili nestanak depresivnih simptoma.
Budući da je depresija kronična bolest, duboko ukorijenjena u središnji živčani sustav, zasad se ne može trajno ukloniti. Pacijenti koji su imali samo jedan napad (epizodu) depresije, mogu se nakon jedne kure antidepresivima oporaviti i više nikad se ne razboljeti. No, moguće je da se depresija i vrati, a osobe koje su kroz život imale više depresivnih epizoda riskiraju nove napade tijekom cijelog života. Stoga se onima koji imaju prvu depresivnu epizodu u životu preporučuje uzimanje lijeka šest do devet mjeseci nakon prestanka simptoma, a onima koji od depresije pate kronično savjetuje se višegodišnje ili čak doživotno liječenje. Ništa strašno - ista se strategija koristi kod povišenog tlaka i dijabetesa.

Uz antidepresive, pacijent može ići i na psihoterapiju. Štoviše, kod blage depresije mnogima je psihoterapija dovoljna, no što je depresija teža, to su antidepresivi važnija komponenta liječenja.
Osim antidepresiva, mnogi liječnici preporučuju i vitamine, osobito B-kompleks i C, te magnezij, cink, omega-3 masne kiseline, lecitin itd. Sve te tvari imaju učinka na raspoloženje.

Najpoznatiji prirodni antidepresiv je gospina trava (hipericum perforatum), točnije suhi ekstrakt te biljke, koja raste i u nas. Nije poznat učinak čaja od gospine trave na depresiju, ali je izvjesno da su kapsule gospine trave djelotvorne kod blage i donekle umjereno teške depresije. Ipak, gospina je trava blag antidepresiv, na čije se učinke čeka tjednima ili mjesecima. Noviji antidepresivi u prosjeku djeluju znatno brže.

Što treba znati o lijekovima

Antidepresivi ne djeluju odmah, poput aspirina ili sredstava za smirenje. Ovisno o pacijentu i težini poremećaja, potrebno je od jednog do čak šest tjedana da ti lijekovi dovedu do poboljšanja. Presudno je da se uzimaju redovito i ustrajno uz potpuno pridržavanje liječničkih uputa.
Osjetite li neželjene učinke lijekova, brzo se javite liječniku radi prilagodbe doze ili promjene lijeka. Moguće je da se nuspojave jave prve i traju kratko, a da terapijski učinci nastupe kasnije.
Antidepresivi ne izazivaju ovisnost. Mora li pacijent uzimati lijek dugoročno, to je zato što to zahtijeva priroda bolesti (poput dijabetesa ili hipertenzije), a ne zato što bi lijek izazivao potrebu za produljenim uzimanjem.
Antidepresivi vas neće učiniti "zombijem". Moguće je da uzrokuju osjećaj sediranosti ili pospanosti, no to se obično ispravlja prilagodbom doze.
Antidepresivi ne uzrokuju ushićenje ili euforiju, inače bi ih prodavali dileri na ulici. Date li antidepresiv zdravom čovjeku, on vjerojatno neće osjetiti nikakvu promjenu u duševnom stanju.
Antidepresivi ne služe za guranje životnih problema pod tepih niti za njihovo potiskivanje. Depresivnom bolesniku upravo je depresija najveći životni problem i prvi s kojim se treba pozabaviti.
Antidepresivi vas neće spriječiti da riješite probleme u svom životu, ako oni postoje. Štoviše, osposobit će vas za njihovo rješavanje.

Antidepresivi i samoubojstvo

Antidepresivi ne uzrokuju samoubojstvo, nego sasvim obrnuto - smanjuju rizik od samoubojstva. Takve optužbe na račun ovih lijekova potječu od ljudi koji ne poznaju depresiju niti shvaćaju uzrok suicida. Depresija je ta koja svojim bolom navodi na samoubojstvo, a antidepresivi ublažavaju depresiju i u najvećem broju slučajeva uspijevaju ukloniti motive za suicid. Ako osoba na antidepresivima ipak počini suicid, to je zato što lijekovi u njezinu slučaju, nažalost, nisu bili dovoljno djelotvorni.

Budućnost antidepresiva

Savršen antidepresiv još nije proizveden iz jednostavna razloga: medicina još skuplja znanja o mozgu i ne zna sve o mehanizmima depresije. No, nema dvojbe da će jednoga, ne tako dalekog dana, biti moguće izliječiti depresiju i druge poremećaje raspoloženja uz pomoć kemijskih tvari. Naime, lijek ketamin, inače anestetik, u istraživanjima se pokazao izvanredno i dugotrajno djelotvornim protiv teške depresije! Ketamin utječe na neurokemijski sustav glutamata, neuroprijenosnika kojeg se obični antidepresivi ne dotiču. Nažalost, ketamin izaziva ozbiljne nuspojave, uključujući halucinacije, pa se ne može koristiti kao antidepresiv, no znanost sada znade kamo treba usmjeriti buduće napore u borbi protiv depresije.


izvor

Citat :

Antidepresivi i samoubojstvo

Antidepresivi ne uzrokuju samoubojstvo, nego sasvim obrnuto - smanjuju rizik od samoubojstva. Takve optužbe na račun ovih lijekova potječu od ljudi koji ne poznaju depresiju niti shvaćaju uzrok suicida. Depresija je ta koja svojim bolom navodi na samoubojstvo, a antidepresivi ublažavaju depresiju i u najvećem broju slučajeva uspijevaju ukloniti motive za suicid. Ako osoba na antidepresivima ipak počini suicid, to je zato što lijekovi u njezinu slučaju, nažalost, nisu bili dovoljno djelotvorni.

Samoubojstvo uzrokuju vecinom antipsihotici. Pod antidepresive ''obican puk'' svrstava sve ljekove dane od strane psihijatara, a oni su u biti najmanje opasni od svih vrsta i imaju najslabije ucinke. Čovjek koji je samo blago depresivan moze se izvuci uz najslabiji antidepresiv i uz pomoc placebo efekta, dok oni malo tezi slucajevi uvijek piju kombinacije raznovrsnih ljekova.

Znam, znam, antidepresivi su medicinski opravdani. Međutim zapitamo li se koliko nam oni u stvarnosti mogu pomoći. Sigurna sam da mogu, ali zar ljudi prvo ne bi trebali pokusati s alternativom, alternativnim liječenjem,pokušati sami sebi pomoći. Znam da oni koji imaju teža oboljenja ne mogu si pomoći, ali ako je čovjek svjestan, onda treba zaustaviti nesto sto poznaje kao lose.
MORAMO POZITIVNO MISLITI, POZITIVNO RADITI...BITI USMJERENI PREMA ZADANOM CILJU....ŽIV ČOVJEK MOŽE I MORA IĆI PREMA NAPRIJED......NEMA STAJANJA I OSVRTANJA...MORAMO BITI SVJESNI DA ĆE NAM ŽIVOT BITI PUN POKUŠAJA ..PROLAZA I PADOVA...ALI UPRAVO TO NAS I ČINI LJUDIMA...OSOBAMA KOJE MISLE I DJELUJU..ALI POZITIVNO

Oni su ponekad neizbježna prva pomoć ali ne trajno rješenje, Trajno rješenje je u nama i u našoj snazi koja nas može išćupati i dignuti sa dna. Zašto ne biti jači, zašto se prepustiti, zašto odustati, zašto se ne boriti, zašto ne dokazati, zašto pružiti priliku da nas žale. Za što za ono što je manje nego možda ono s čim se oni bore i licemjerno skrivaju kao zmija noge. Nedam nikom gušta.

Istina Lucky ...samo je u nama rjesenje ..a ako necemo sami sebi pomoc onda ne znam ko ce ... ako mi nemamo volju mijenajti se ...ni antidepresivi nas nece promijeniti ...Antidepresivi su i po meni ono prva pomoc dok se ne saberemo

jes BLiz Glavni lijek je ipak u nama i onome koji nas je stvorio. Uzajamnim snagama možemo sve. Doza inata i borbenosti je najpotrebnija u takvim situacijama.

Doza inata ..borbenosti ... vjere u sebe ......i mnogo podrske i ljubavi od blizih ...

Da to zadnje sam zaboravila Neznam zašto

poz ljudi!! imam 16 godina i već 7,8 mjeseci imam simptome anksioznosti koji me sprječavaju da uživam u ovim najljepšim godinama života i da budem opušten. najveći mi je problem što nailazim na nerazumjevanje roditelja koji misle da sam si sve to ,, umislio" i da se trebam trgnuti. no ja im nemogu dokazat da to i pokušavam svo vrijeme al da ne uspijevam. inače se volim družiti al sam u zadnje vrijeme zbog psihičke iscrpljenosti dosta povučen(iako uopće nisam stidljiva osoba) pa me neki moji kolege pitaju zašto sam toliko čudan i zašto sam se pro mjenio. molim vas ak znate neki prirodan način,bez lijekova kako da se izvučem iz toga svega da mi odgovorite... govore mi da ako budem posegnuo za tabletama da ću teško nać posao, da neću položit vozački i sl... a također ne želim vać tako mlad u najljepšim tinejđerskim godinama kad trebam uživati i izlaziti završiti na tabletama :// na jednom sam sajtu http://www.anksioznost.net/ čitao o tome kako se uspješno od toga izbaviti i to bez ikakvih tableta i sl. piše da trebamo prihvatit sve svoje simptome i prepustiti se njima te da će oini vremenom proći. ja to i pokušavam al ak znate još neke prirodne il alternativne načine molim vas da mi napišete!! ). jako je hitno jer gorim od želje da se izbavim iz toga i da počnem opet uživati u životu!!! PLSSS!!! hvala unaprijed

Nema nista gore nego kad nemas razumjevanje svoje okoline ..najgore sto mogu reci u tim situacijama je umisljas ..sta ti je ...imala sam napade anksioznosti koji su dolazili u trenutcima srcanih smetnji i napada ...u trenutcima kad sam se borila za zivot ...i samo sa tim napadima sebi gore cinila...al mogu reci da sam imala u sebi volju i snagu da to pobjedim ...slusala sam savjet u trenutcima napada osobe kojoj sam vjerovala i zajedno smo pobjedili anksioznost ....i sad kad mi dode lose ponekad strah stize al ga u trenu eliminisem ...jako je bitno da si sam svjestan toga da anksioznost nije strasna ..za pocetak kad je osjetimo ..a ona se osjeti kad stize treba disat polako ..nastojat da smo smireni ..i misli prebaciti na nesto sto nam je lijepo ..na nesto sto nam se desavalo sto nas cinilo sretnima ..malo pomalo shvatati da i pored straha i panike eto nista nam se ne desava i da mozemo izac na kraj sa tim ...polako ce se disanje smirivat i mi cemo biti smireniji ..i kad prode napad bitno je na sebi raditi i sebi dat do znanja da uvijek tomozemo pobjediti i da nije jace od nas ...kazu mnogi rtaditi na samopouzdanju ..po meni nije stvar samopuzdanja jer ima raznih vrsta anksioznosti tj zbog cega dolazi zbog nje ..ako je meni dolazila zbog zdravstvenog stanja i straha od smrti ...onda tu nije stvar samopouzdanja..nisam strucnjak al eto pisem iz iskustva i kako sam ja pobjedila ....po meni samo je bitno disanje ako mislimo na smireno disanje i na lijepe trenutke strah gubi na snazi ...a ako se prepustimo strahu ..tu nam ni jedan lijek nece pomoci ..samo treba znat razliku izmedu anksioznosti...depresivnosti ..il mozda su kod tebe samo u pitanju godine u kojima svi postaju malo nervozni il imaju straha od daljeg zivota...

iumas i OVDJE temu o anksioznosti

što se tiče straha to mi više ne predstavlja toliki problem . prije kad me najedaput uhvatio strah il blaga panika (najčešće bez ikakvog povoda il nekad pred nekakav važni test) trudio sam se boriti protiv toga i na silu ih eliminirati. no od toga mi je bilo još gore i lošije sam se osjećao. kada sam na stranici http://www.anksioznost.net/ pročitao da se u trenucima kada nas uhvati strah ili panika ne trebamo boriti protiv toga straha,nego ga trebamo prihvatiti, jel samim time mi dodajemo dodatni stres na naše tijelo pa taj strah bude još gori i budemo iscrpljeniji. to sam vježbao iz dana u dan i danas više ne osjećam taj strah toliko često, a kada mi se pojavi samo se prepustim i strah mi postaje sve manji. no mene više od toga brine moja psihološka iscrpljenost i misli uzrokovane anksioznošću te nemogućnost uživanja u stvarima u koje su mi činile užitak i zadovoljstvo . često mi kroz glavu prolaze vrlo neugodne misli kao npr da se neću nikada oporaviti, da neću više biti tolko komunikativan,društven i živahan kao prije i takve još neke što mi ponekad uzrokuje zabrinutost. ja znam da su te misli ipak kolko tolko nerealne zato jer su uzrokovane anksioznošću i mojim pokušajima da je se na silu riješim i da vratim normalna osjećanja što me još više umaralo. čitao sam i da je jako važan faktor u oporavku protiv anksioznosti i fizička aktivnost koja oslobađa hormone ugode u naše umorni tijelo te da se redovnim prakticiranjem fizičke aktivnosti, dobrom prehranom i opuštanjem svoga stava prema svom stanju anksiozna osoba može oporaviti u roku od 2 do 3 mjeseca, a nekima će trebati i možda malo više vremena. nedavno sam počeo s aktivnostima(trčati oko igrališta i ići na plivanje vikendom) a uskoro razmišljam i da počnem trenirati plivanje te možda i ići u teretanu da osnažim malo tjelesnu građu (prije se nisam bavio nikakvom fizičkom aktivnošću, u ishrani je bilo dosta masnoga i štetnoga, a i pio sam dosta coca cole i gaziranih pića koje sadrže štetni kofein). sada sam prestao piti colu,a i smanjio sam količine štetne hrane kao čipsi sl... nadam se da će mi zdraviji način života pomoći da prevladam sve te negativne osjećaje i anksioznost te kako ću ponovo biti onaj stari . toliko od mene

ciao

ciao...sta bilo goranmakragic..zaluta ti na antidepresive