Prokletstvo Johna Fulltona

1962. godine u jedno englesko selo se dovezao John Fullton, londonski arhitekt. Odmah je potražio malo mjesno groblje u koje je ušetao laganim koracima. Stari čuvar kapelice, koji je tamo i stanovao, odmah ga je primijetio i pošao mu u susret. Čuvar ga je upitao kako mu može pomoći. John je tražio grob svog pradjeda koji se zvao isto kao i on, John Fullton, koji je sahranjen na tom groblju prije više od sto godina.


Čuvar je malo razmišljao o tom imenu jer mu je bilo poznato. John ga je podsjetio da mu je možda poznato po prokletstvu koje je za sobom ostavio. Stari čuvar se sjetio. Prije no što su mu namakli omču oko vrta, prokleo je svoje suce i obećao im znak o svojoj nevinosti nakon smrti.

Dok su tako zajendo šetali između starih kamenih spomenika, naizmjence su se prisjećali te legende. Krajem 1860. godine u mjestu se dogodilo surovo ubojstvo. Iako nije bilo svjedoka, sve su neugodne okolnosti ukazivale na mladoga kovača Johna Fulltona. On je bio zaljubljen u ubijenu, često se zbog nje svađao sa njezinim ocem koji ga nije želio za zeta, a nije se pojavio tog nedjeljnog prijepodneva u mjesnoj crkvi. Iako se kleo na sudu i plakao, tvrdeći da o ubojstvu nije imao pojma, njegovi porotnici nisu tako mislili, već je na brzinu obješen posred seoskog trga. Prije samog smaknuća poručio im je: „Prokleti da ste svi kojima će na duši ostati moj život. Neka niti jedan ne umre prirodnom smrću, a na mom budućem grobu ne bilo nikada travke, jer umirem nedužan“.

I doista, svih šestero porotnika i sudac završili su svoje živote nesretnim slučajem ili od strašnih bolesti. John se iznenadio kada je shvatio da i čuvar vjeruje u prokletstvo njegovog pradjede.

Bio je to jedini grob na kojemu nije izrasla ni travka. Mladi arhitekt je bio začuđen. Prije no što je otputavo natrag u London, osobno je prekopao grob, posadio travu i ostavio je čuvaru na njezi. Vratio se sljedeće godine u isto vrijeme, da pogleda rezultate. Zvonar je međuvremenu umro, ali je na grobu ipak djelomično izrasla mlada trava, u obliku križa. Ostatak groba i dalje je bio prekriven zemljom.

dobra priča,što drugo reći osim Ne dajte nikad povoda da vas netko proklinje

Iskreno rečeno i ne vjerujem u prokletstva.

sve je moguce pa zasto ne i to proklestvo previse je dogadaja za slucajnosti

Kako god ta me prokletstva uvijek podsjećaju na bajke.

i jesu sadržajem kao bajke...ali istinite bajke

Sumnjam da običan smrtnik može prenjeti kletvu koja se može ostvariti.Ja sam isto nebrojeno puta izrekao nekome kletvu, pa ništa.