KRIZA- Stvarnost ili iluzija?

Današnje potrebe: TV, mobiteli, parfemi, skupi satovi, skupa obuća, odjeća, auto, vile..itd. Nisu stvarne potrebe već norme, nametnute norme od strane elita, tajnih društva, putem medija, obrazovnog sustava, filmova, serija, putem raznih kampanja, estrade kako bi nas održali u stanju doživotnog dostizanja, ispunjavanja normi, kako bi nas održali neprekidno zaposlenima , odvojenima od sadašnjeg trenutka, usmjerenima prema budućnosti, usmjerenima ka ispunjavanju normi kao alatu za postizanje sreće.
No norme se mijenjaju iz dana u dan, tako da traženje sreće postizanjem, ispunjavanjem normi, kupnjom određenih stvari jest puka iluzija, lovljenje sjenke. Sreća je naše prirodno stanje, sreća, ljubav smo mi sami. I kada ispunimo neku od želja, primjerice kupimo auto, sreću ne osjećamo u auto, već u nama. Sve je u nama, a kada nešto što je u nama tražimo izvan nas, udaljavamo se od toga. Traženje sreće u materijalnom, jest udaljavanje od sreće. Što smo više ovisni o materijalnim stvarima, događajima, okolini, ljudima ... to smo više udaljeni od nas samih, to teže postižemo stanje sreće, stanje ljubavi
Današnje potrebe stvorene putem normi, nisu stvarne potrebe već iluzija potreba sa svrhom porobljavanja čovječanstva, održavanje stalnog dojma napretka, dok ustvari tapkamo na mjestu i vjerujemo da ćemo dostići nedostizivo. Elite, tajni vladari su stvorile potrebe koje nisu potrebe, stvorile su iluziju potreba, no danas kada nam te iluzije žele oduzeti, grčevito se borimo da ih zadržimo, spremni smo na razna gruba nehumana djela samo da bismo ih održali. Zašto? Pa zato što vjerujemo da su te potrebe/norme stvarne potrebe, da bez njih ne možemo, da bez njih u našim životima više neće biti sreće i ljubavi. Živimo u strahu od gubitka postignutoga statusa u društvu, u strahu od izrugivanja i ismijavanja, u strahu od novog i gubitka starog dobro poznatog, u strahu od gubitka uvjetovane iluzije sreće i ljubavi.
Mi smo danas zatvorenici okovani normama i strahovima od nemogućnosti ispunjavanja istih, živimo u zatvoru koji je stvorio naš um, naši programi, naši strahovi. Danas više nego ikad imamo mogućnost bijega iz zatvora normi i strahova, danas se zatvor urušava sam od sebe, samo moramo postati svjesni, da to što gubimo ovom krizom, nije sloboda, nije sreća, već okovi iluzija koji nas drže zarobljenima, koji nas udaljavaju od slobode, sreće i ljubavi koja je u nama. Ovaj sustav koji se urušava je sustav koji nas drži zatvorenicima, sustav normi, podjela, izrugivanja, osuđivanja ili jednostavno rečeno STRAHOVA. Danas se nalazimo pred valom promjena, na nama je samo da se prepustimo tom valu i zaplovimo sa njime. Što se više suprotstavljamo, pokušavamo plivati po starom, u suprotnom smjeru, to će biti gore po nas. Izmanipulirani smo do te mjere da vjerujemo da je zatvor sloboda, vjerujemo da je mogućnost ispunjavanja normi ono što oslikava slobodu, vjerujemo da je gubitak iluzija (normi) gubitak naše slobode, nismo svjesni da su to stvari koje nas drže zatvorenicima. TV, mobiteli, parfemi, skupi satovi, skupa obuća, auto, vile..itd nisu od životne važnosti, štoviše, nemaju veze sa životom. Danas radimo osam i više sati dnevno posao koji ne volimo, za što, da bismo isti taj novac potrošili na stvari koje nemaju nikakvu svrhu, nikakvu vrijednost. Tim novcem, kupnjom tih stvari održavamo vlastiti zatvor. Sve što nam je potrebno za život je besplatno, sve što nam je potrebno za sreću nalazi se u nama samima. Ovaj sustav koji se urušava je sve prevrnuo naopačke, LJUBAV je pretvorio u BOL, RAT je pretvorio u MIR, pa zašto ga onda spašavati.
Stvaranjem normi, potreba koje nisu potrebe, manipuliranjem ljudi, iluzije su postale naša opipljiva stvarnost. Kako novi auto, stan, debeli bankovni račun može biti iluzija, to mora da je stvarnost. Ali kako može biti stvarnost, kako može imati vrijednost. Novcem ne možete kupiti bezuvjetnu sreću, ljubav. Novcem ne možete postignuti stanje stalne sreće i ljubavi, možete postignuti samo iluziju sreće, i kad ta iluzija ispari, nestane opet ste na početku, i tako uvijek nešto čekate, ganjate dok ne shvatite, da to što ganjate, je uvijek bilo u vama.
Danas se nalazimo na prekretnici, danas ćemo se ili utopiti u tragediji gubitka nemogućnosti ispunjavanja normi, ojačati okove zatvora, ili ćemo spoznati da to što gubimo nisu ništa drugo nego iluzije, a samom tom spoznajom ,oslobodit ćemo se okova iluzija koje smo sami stvorili putem strahova, i postati slobodni, ispunjeni bezuvjetnom srećom i ljubavlju.

Izvor