Posljednja plovidba

Niko danas ne može sa sigurnošcu reci koliko je brodova misteriozno nestalo u vodama ukletog Djavoljeg mora. Na desetine, pa i stotine... Među nestalim bila je i americka nuklearna podmornica – 'Škorpion'

Ime škorpion je istinski sinonim za opasnost. I smrt. Dugo i mučno umiranje! Škorpion, malo, crno čudovište iz polupustinjskih i pustinjskih krajeva, zbog svog smrtonosnog otrova smještenog u repu, od pamtivijeka je strah i trepet mnogih krajeva na našoj planeti. Njegov ubod obično je uvertiru pred smrt!
I u morskim dubinama živi jedna vrsta ribe, koja nosi ime škorpion. Neobična riba. Gotovo poput morskog ježa obrasla otrovnim bodljama, koje mogu biti - fatalne!
U Drugom svjetskom ratu rane, koje je zadavala neprijateljskim brodovima američka podmornica 'Škorpion SS 278' bile su jednako opasne, podmukle, razarajuće i - smrtonosne. Spretna podmornica, koja nije bez razloga dobila epitet neuništive, često se pojavljivala tamo gdje ju je neprijatelj najmanje očekivao, sijući unaokolo paniku i smrt.

Strah i trepet Pacifika
'Škorpion SS 278' je sagrađena u portsmautskom vojnom brodogradilištu u Nju Hempšajru. Poronjena je 20. jula 1942. godine, a kumovala joj je Elizabeta Monagle, kćerka proslavljenog kapetana Moldera. Poslije svečanosti upućena je na Pacifik, u Perl Harbur. I tu počinje njena burna odiseja. Hrabro napadajući japanske teretne brodove u pratnji teških konvoja, potapala je neprijateljske brodove, vješto izbjegavajući tempirane podmorske bombe.
Svoje prvo i uspješno patroliranje završila je 8. maja 1943. godine, i vratila se u luku radi odmora i oporavka. Tri mjeseca kasnije bila je ponovo u moru, u vodama između Formoze, Tsusjima i Nagasakija. Na toj drugoj plovidbi doživjela je i svoje najdramatičnije časove.
Ujutro, 3. jula uvukla se u japanski konvoj od pet teretnih brodova, koji su plovili pd pratnjom jednog razarač. Vještim manevrima uspjela je potopiti dva broda, 'Azan Maru' i 'Kokurju Maru'! Međutim, s ljutim neprijateljem iza leđa i sa bokova, 'Škorpion' nije čekala da provjeri rezultate napada. Podmornica je zaronila dublje u vodu, nastojeći da izbjegne opasni protunapad. Spustila se do dna okeana, i tu se umirila.
Za to vrijeme oko nje je eksplodiralo sedam tempiranih podvodnih bombi, ali joj nijedna nije nanijela štetu. Međutim, dvije minute kasnije, lanac za spuštanje bombi i otkrivanje podmornica, dotakao je čelično tijelo 'Škorpiona'. U stravičnoj tišini, mornari su osluškivali zlokobno struganje. I već u sljedećem trenutku 'milovanje' se pretvorilo u strašnu eksploziju podmorske bombe. Podmornica je opasno zadrhtala, ali nije bila uništena. Ni ranjena. Tiho je promijenila kurs i potražila dublje i sigurnije vode. Uspjela je da zavara neprijatelja i da izbjegne ono najgore! Sredinom avgusta uplovila je u Perl Harbur, gdje je dočekana kao istinski slavljenik. Odlikovana je s dvije ratne zvijezde za pokazanu hrabrost u ratnim akcijama!
Do 5. decembra 1943. godine 'Škorpion' je izvela još nekoliko vrlo uspješnih akcija. Zbog toga je proglašena - herojem!
Međutim, 29. decembra, pod komandom M. Dž. Šmita, podmornica je krenula u svoje četvrto izviđanje. Tiho je uplovila u vode Đavoljeg mora i o njoj se više nikada ništa nije čulo. Dva mjeseca kasnije, 24. februara 1944. godine, Američka ratna mornarica proglasila je podmornicu nestalom!
Šta se desilo sa 'Škorpionom'?

Posljednja plovidba
Po završetku rata detaljno su ispitani japanske arhive o bitkama na Pacifiku, ali nije nađene ništa što bi ukazivalo na zlohudu sudbinu američke podmornice. Tako je nestanak podmornice, američkog heroja, uvršten među one brodove, koji su nestali pod još uvijek nerazjašnjenim i misterioznim okolnostima.
'Škorpion' nikad nije zaboravljena. Američka ratna mornarica posmrtno je odlikovala njene oficire i posadu. Priznanje je dostiglo vrhunac kada je ime proslavljene podmornice dato novom američkom projektu: najmodernijoj podmornici sagrađenoj i poronjenoj u more 1959. godine. Bila je to izuzetno čvrsta podmornica na pogon jednog nuklearnog reaktora na vodeno hlađenje. Za vrijeme mnogih vježbi novi 'Škorpion' je osvajao sve najvažnije nagrade. Sve do 1969. godine.
Dvadeset i prvog maja te godine, nakon jednomjesečnih vježbi u sastavu Šeste flote u Mediteranu, američka nuklearna podmornica je uspostavila vezu sa svojom bazom u Norfolku. U kratkom razgovoru, Frensis A. Slajteri, komandant 'Škorpiona', javio je da je posada u odlično formi, ali da svi jedva čekaju da se vrate, kako bi se vidjeli sa svojim porodicama. Podmornica se tog trenutka nalazila negdje oko Azorskih otoka. Javljeno je da plovidba teče u najboljem redu, i da će u bazu stići u roku od - sedam dana! I to je bilo sve!
Američka nuklearna podmornica, jedan od najmodernijih plovećih objekata prošle decenije, nikad se više nije — javila!
Šta se s njom desilo i kakva ju je sudbina zadesila, nikada se nije saznalo.
Tek, pet mjeseci kasnije, 29. oktobra 1969. godine, njena je olupina pronađena na dnu Atlantskog okeana, ali nikada nije ustanovljeno šta je bio istinski uzrok njenog misterioznog potapanja!

Ukleto područje
Ali, vratimo se na Pacifik. Nedaleko od Japana, u području Ajvo Džime i otočja Markus, proteže se jedan rukavac okeana, Đavolje more, u kome je između 1950. i 1954. godine bez traga nestalo devet velikih, supermodernih trgovačkih brodova. Tim povodom japansko Ministarstvo mornarice povelo je istragu. Ali, umjesto rješenja enigme dogodilo se da je istraživač 'Kojo Maru No 5', s posadom od 15 mornara i pomorskih eksperata — tajanstveno nestao!
Japanci su nakon toga Đavolje more proglasili opasnom zonom!
Sigurno je jedno: u prošlosti su Japan uzbuđivale česte eksplozije u moru, a njih su najčešće izazivale erupcije podvodnih vulkana čija se glavna žila proteže preko poluotoka Iza prema jugu i dalekim Marijanskim otocima. Njeni površinski predjeli obrazuju jezgro mnogih otoka uključujući i najveće ostrvo - Ajvo Džimu.
Kada se podvodni džin probudi, more jednostavno eksplodira, stvarajući zastrašujuće razorne tsunami valove, često visoke i preko dvadeset metara, koji na svom stravičnom putu uništavaju sve. Baš sve!
Pa ipak, kao i u ukletom Bermudskom trouglu, mnogi se nestanci brodova ne mogu racionalno objasniti. Takav jedan događaj zbio se 1952. godine...
Osamnaestog septembra te godine posada ribarskog broda 'Mioja Maru 11' primijetila je u vodama istočno od otoka Bajones kako se more 'podiglo u visini katedrale'. To je bio signal za istraživanje mnogih naučnih organizacija Japana.
U toku sljedeća tri dana Mornarički spasilački biro uputio je patrolni brod 'Šikine' u Đavolje more, a Tokijski univerzitet za ribarstvo i zemljotrese organizovao je naučnu ekspediciju čiji je zadatak bio čitav slučaj da ispita na licu mjesta. U ovu ekspediciju ušli su i predstavnici Istraživačkog instituta Tokijskog univerziteta, Tokijskog naučnog muzeja, Biroa za ribarstvo i novinari - predstavnici japanske novinske agencije Asahi.
Ekspedicija se sa brodom 'Šinio Maru' našla u Đavoljem moru 23. septembra. Istog dana prisustvovali su fantastičnom događaju: eksploziji vulkana u dubini mora. Desilo se to sjeveroistočno od otoka Bajones.
Za to vrijeme patrolni brod Mornaričkog biroa vratio se u luku sa izvještajem o postojanju 'novog kamenog bedema na mjestu erupcije, koji intenzivno ispušta žutu paru'. Hidrografski biro je odmah dao ime novootkrivenom podvodnom vulkanu: Mioja-šo!
Uskoro se u Japan vratila i naučna ekspedicija, koja je plovila brodom 'Šinio Maru', a Hidrografski institut je organizovao novu naučnu ekspediciju, koja je u Đavolje more otplovila na brodu 'Kajio Maru 5'. Brod je isplovio iz Tokija 21. septembra i od tada se o njemu nikad ništa nije čulo.
Sljedećih dana je prečešljan gotovo svaki metar Đavoljeg mora, ali od broda nije bilo ni traga ni glasa. Komisiji za istraživanje preostalo je jedino da izda zvanično saopštenje o nestanku broda: 'Kajio Maru 5' se očito prevrnuo i potonuo 24. septembra 1952. za vrijeme eksplozije vulkana Mioja-šo, ali niko nije objasnio zašto tokom plovidbe nije bilo nikakve veze s brodom iako je 'Kajio Maru 5' bio opremljen sa dva najmodernija radio-uređaja. Zašto?!.