Egzorcizam Anneliese Michel

Emily Rose je zaprav Anneliese Michel. Rođena je 21.rujna 1952. godine (brrr to je za dva dana... Fuuuuj jel ovo neki znak?!). Imala je sasvim normalno djetinjstvo, bila je vrlo pobožna i odrasla okružena ljubavlju. Bez ikakvog upozorenja, život joj se promijenio 1968. (ehem, imala je 16 godina...), jednog dana kada se počela nekontrolirano tresti. Dijagnosticirali su joj epilepsiju. Zbog snage kojom je doživljavala napade, te depresije koja je uslijedila nakon toga, Anneliese je poslana u bolnicu na liječenje.


Nedugo nakon što su počeli napadi, Anneliese su se počela ukazivati đavolska lica i grimase tokom dnevne molitve. U jesen 1970. djevojka je počela shvaćati da je opsjednuta, tj. da nema drugog objašnjenja za njezina priviđenja i napade. Lica su već dobila glasove, jezive ljigave glasove koji su ju slijedili i govorili kako će se „stew in hell“ (kuhati u paklu). Prvi je put spomenula „demone“ doktoru, tužno se žaleći kako su joj počeli davati naredbe, no doktori joj više nisu mogli pomoći te je ona izgubila vjeru u medicinu.

Za to vrijeme, njezini su roditelji odlazili pastorima i svećenicima, moleći da izvedu egzorcizam, no svi su ih redom odbijali, govoreći kako, sad već 20-godišnjakinja, djevojka može nastaviti s medicinskim tretmanima. Kao razlog za odbijanje izvođenja egzorcizma naveli su činjenicu da ovaj proces mora biti odobren od Crkve. Da bi se to odobrilo, mora postojati INFESTATIO – opsjednutost, posjedovanje (najbliže rečeno...) a postojanje istoga je vrlo usko definirano. Mora biti prisutna, npr., averzija prema religioznim objektima, govor na jeziku koji osoba nikad nije učila i natprirodne moći.

1974., nakon podrobna promatranja Anneliese, pastor Ernst Alt zatražio je dopuštenje da izvede egzorcizam. Zahtjev je odbijen, i preporučeno je da djevojka počne živjeti životom još religioznijim kako bi pronašla mir. No, napadi se nisu smanjili, štoviše, Anneliese je počela udarati i gristi roditelje i svoje 3 sestre. Odbijala je jest „jer demoni to ne odobravaju“. Spavala je na kamenom podu, jela pauke, kukce i ugljen te pila vlastiti urin. Njezini urlici širili su se kućom dok je razbijala raspela, uništavala slike Isusa i kidala molitvenike. Počela se uništavati, a kidanje odjeće i uriniranje po sebi i podu postala je uobičajena slika.

Nakon što se konačno utvrdilo da je opsjednuta, u rujnu 1975. godine svećenik i pastor su dobili zadatak da izvedu egzorcizam. Osnova ovog egzorcizma jest „Rituale Romanum“ (link) . Određeno je da se Anneliese mora osloboditi više demona – Lucifera, Jude Iškariotskog, Nera, Kaina, Hitlera i Fleischmanna (osramoćenog svećenika iz 16.st.) i nekih drugih prokeltih duša koje su se pojavile u njoj. Od rujna 1975. pa sve do srpnja 1976. godine tjedno su se održavala jedno ili dva egzorcistička čišćenja. Napadi su ponekad bili tako jaki da su je morala držati 3 muškarca, ili čak vezati ju. Do tada se stanej nekako unormaliziralo pa se Anneliese vratila na pedagošku akademiju, na posljednje ispite, te ići u crkvu.

Napadi nisu prestali. Dapače, sve se češće onesvjepćivala i paralizirala. Egzorcizam se nastavio mjesecima, s istim molitvama. Ponekad su i obiteljski prijatelji bili prisutni. Anneliese je odbijala svu hranu tjednima te su joj koljena popucala.

Više od 40 kazeta snimalo je procese egzorcizama, kako bi se mogli promatrati detalji i možda napredovati u njenom slučaju.

Posljednji egzorcizam nad Anneliesom je izvršen 30. svibnja 1976., dok je Anneliese bolovala od upale pluća. Bila je pred kolapsom i s visokom temperaturom. Bila je potpuno iznemogla.



Gotovo dvije godine je trebalo dok je slučaj došao na sud. Za to vrijeme skupljale su se i riješavale bizarne činejnice te se pokuašlo dogvoriti na dva ključna pitanja : Što je uzrokovalo smrt Anneliese Michel i tko je za to kriv?

Anneliesini roditelji i dva svećenika optuženi su za ubojstvo iz nemara. Specijalisti su izjavili kako bi se njen život spasio da su je tjedan dana ranije prisili da jede. Sestra je izjavila kako je Anneliese odbijala ići umentalnu bolnicu gdje bi to bilo izvedivo. Svećenici su pokušali dokazati prisutstvo demona puštajući kazete na kojima se jasno čuje kako se dva demona svađaju koji će prvi napustiti njezino tijelo. Jedan je govorio snažnim franačkim naglaskom i nazivao se Hitler.

Psihijatri su na sudu izjavili kako je Anneliese prihvatila demone nakon što su joj svećenici dali takvo objašnjenje. Njezina nepostojana i neodlučena seksualnost te epilepsija utjecali su na psihozu.

Roditelji i svećenici proglašeni su krivima za ubojstvo iz nehaja i nepružanje prve pomoći. Osuđeni su na 6 mjeseci zatvora i uvjetno.

Njemačka biskupija kasnije je utvrdila kako Anneliese nije bila opsjednuta, no ljudi su i dalje vjerovali. Nisu vjerovali niti da se njezino tijelo pomirilo sa smrću. Tijelo joj je bilo iskopano 11 i pol godina nakon sahrane da bi se ustvrdilo da je strunulo, pod normalnim okolnostima. I danas je njezin grob mjesto svojevrsnog hodoćašća i molitve za one koji vjeruju da se Anneliese Michel hrabro borila protiv samog vraga.

Pogledala sam film, creepy!
Bogu hvala pa ja nisam opsjednuta demonima

Fuj!

sad :/

NE ŽELIM VRJEĐAT KRŠĆANE,al kako mi ova crkva ide na nerve;

Citat :

Kao razlog za odbijanje izvođenja egzorcizma naveli su činjenicu da ovaj proces mora biti odobren od Crkve

crkva je protiv egzorcizma,ne priznaje egzorcizam,a imaju svoje egzorciste...ništa ih ne kontam...

Uf, što ja ne bih volio biti opsjednut demonima.

Negdje sam čuo da ljudi koji su za života bili opsjednuti demonima idu poslije smrti u pakao i da sami postanu demoni koji poslije opsjedaju druge ljude.