Erazmo Roterdamski, misli

MISLI IZ "PRIRUČNIKA KRŠĆANSKOG RATNIKA"

(Kršćanin) ne treba odbacivati ono, što ispravno govori nekršćanski autor.

Onaj koji više razumije treba raspolagati većom moći, a onaj koji razumije manje - neka se pokorava prvome.

Nekršćanski vladari vladaju, a kršćanski vladari trebaju širiti na svoje podanike ne vlast, nego ljubav.

Začuđujuće je da se vladarska nadmjenost prostire čak i na same pontifekse i biskupe, te da se teolozi, (doduše) više neuki nego slavohlepni, ne srame sebe otvoreno nazivati našim učiteljima, premda je Krist svojima zabranio i jedno i drugo.

Na koju god ljudsku skupinu svrne pogled, čovjek istinski produhovljen, posvuda nalazi mnogo toga što izaziva smijeh, a još više - onoga što izaziva suze.

Vrlo mnoga (kršćanska) shvaćanja jako su iskrivljena te su u velikom raskoraku s Kristovim naukom.

Ti držiš da ti je vlast (dana) od Boga, a da li misliš na to da će on od tebe zahtijevati i da položiš račun za upravljanje?

Kažu da na silu treba uzvratiti silom, ali mene začuđuje odakle se ta izreka našla u kršćanskoj etici.

Razuman čovjek prigušuje i obuzdava svoj gnjev.

Davati na volju srdžbi ne priliči čovjeku, nego zvijerima.

Sram me je i reći s kakvim praznovjerjem većina ljudi prakticira obrede, što ih je čovjek ustanovio s posve drugim nakanama.

Nikada ljudske stvari nisu stajale tako dobro, da se većini ljudi ne bi dopadalo ono najgore.

Ja ljude nazivam ruljom ne obzirom na njihov (društveni) položaj, nego s obzirom na dušu: rulja (vulgus) su ljudi okovani vlastitim nagonima.

Vrlo je malo i uvijek će biti malo ljudi kojima je na srcu kršćanska jednostavnost, siromaštvo i istina.

Kako je (u staro doba) mnogo bilo ljudi, kojima nakon dobrog upravljanja državom, ništa nije ostalo, osim pošteno zaslužene slave.

Istinska i jedina naslada (za čovjeka) je - radost čiste savjesti.

Kada nerazumni roditelji opraštaju djeci njihove poroke, obično (pogrešno) govore - kako ih jako vole.

Što više stojiš u društvu, to više stavljaj sebe u službu drugim ljudima u ljubavi: ako si uglednoga podrijetla, ponašanje dostojno Krista neće zatamniti, nego ukrasiti tvoje plemenito podrijetlo, ako si učen čovjek, skromno podnosi i ispravljaj neznanje neukih.

Novcem se stječu prijatelji, ali lažni.

Veliko bogatstvo nemoguće je kako steći tako i sačuvati bez grijeha.

Časno je samo ono što proizlazi iz istinske vrline.

Kada će napokon doći kraj uzajamnim uvredama, bude li se svatko osvećivao za bol koju su mu drugi nanijeli.

MISLI IZ "TUŽALJKE MIRA"


Niti najgora iskušenja niti najgorče iskustvo nisu u stanju ljude ujediniti i povezati ih međusobnom ljubavlju.

Riječ "čovječnost" označuje moralna, a ne fizička svojstva ljudske prirode.

Nema ni jednoga čovjeka koji bi mogao živjeti bez pomoći bližnjih.

Povjerovati da ljudi, neprestano zaokupljeni međusobnim sukobima i ratovima, imaju razum, može samo čovjek koji je toliko na to navikao, da ga više ne čudi sva pogubnost tih sukoba i ratova.

Vidio sam nježne pozdrave, ljubavne zagrljaje, vesele gozbe i sve druge radnje i osobine (koje su sastavni dio) čovječnosti (humanosti), ali jao, nisam među njima mogao pronaći ni sjenu istinskog mira i sloge, sve je uljepšano i umjetno, sve ima izvanjsku toplinu iza koje se krije nezadovoljstvo i podlost.

Ljudi su u sukobu sa samim sobom: razum je u sukobu s osjećajima, a osjećaji su u međusobnom sukobu, suosjećanje vuče na jednu stranu, lakomost na drugu, pohota zahtijeva jedno, srdžba - drugo, častoljublje - treće, a gramzivost - četvrto.

Ima li što krhkije od ljudskoga života? Ili kraće? A kolikim je bolestima i promjenama (ljudski život) izložen? A ipak ljudi, sve to znajući, kao da su lišeni razuma, navlače na sebe svakojake nevolje, veće no što su ih u stanju izdržati i preboljeti.

Ljudi se posvuda bore jedni protiv drugih, i tome se ne vidi ni konca ni kraja: nacija s nacijom, grad s gradom, udruženje (ceh) s udruženjem (cehom), vladar s vladarom, sukobljavaju se i jedni drugima nanose štetu.

Svi su kršćani braća, ali - zašto se svaki od njih ne raduje gledajući blagostanje i procvat kod drugoga?

Kako mogu ići zajedno kaciga i biskupska kapa, pastirski štap i mač, evanđelje i štit? Kako je moguće ljudima udjeljivati blagoslov mira te ih istodobno pozivati na rat? Kako mogu jedna te ista usta glasno slaviti miroljubivog Krista i istodobno slaviti rat? Kako može jedna te ista truba naviještati dolazak Krista i dolazak Sotone?

Propovjednici evanđelja među Englezima huškali su Engleze na Francuze, a oni među Francuzima - huškali su Francuze protiv Engleza.

Prepredeni i mudri ljudi opravdavaju se da su u rat uvučeni protiv svoje volje: ostavite se tih opravdanja, pogledajte u vlastitu dušu i savjest i vidjet ćete da nije nužnost ta kojom se rukovodite, nego gnjev, oholost i glupost.

Nema tako lošeg mira, koji bi bio gori od i najboljeg rata!

Kad se svaki čovjek ravna (samo) prema svojim vlastitim željama, to je vrlo štetno za cijelu zajednicu, pa onda niti oni koji nepravednim putovima nastoje ostvariti svoje opake namjere, ne uspijevaju ostvariti ih.

Neka vladari budu mudri na korist naroda, a ne na vlastitu korist.
Neka se vladar smatra velikim i plemenitim kada upravlja i rukovodi dobrim podanicima, sretnim - ako podanicima donosi sreću, uzvišenim - ako upravlja slobodnim i bogatim ljudima, bogatim - ako su bogati podanici, bezbrižnim - ako njegovi gradovi žive u miru i procvatu, primjer vladara trebaju slijediti i drugi državni dužnosnici, koji će na taj način najbolje ostvariti i vlastiti probitak.

Ako je rat baš neizbježan, neka se vodi tako da nesreće i ratno breme padnu na one, koji su rat prouzročili; sada vladari započinju ratove, ostajući sami na sigurnom, ratni zapovjednici postaju velikim ljudima, a teret rata pada na puk.

Svaki vladar treba svim silama nastojati oko procvata svoje zemlje.

Započeti rat je lako, ali teško ga je završiti.

Rat je najopasnija i najrizičnija stvar, osim kada je započet uz suglasnost cijeloga naroda.

Povode i uzroke ratova treba bez odlaganja uklanjati.
Nekada mir mora biti plaćen, ali kad se izračuna što rat proguta i uništi, te ako se uzme u obzir koliko gradova će biti spašeno od razaranja, vidi se da koliko god bila visoka, cijena (mira) je neznatna.

Neka se svi ljudi ujedine protiv rata, neka svi podignu svoj glas protiv njega, neka i javno i privatno slave i hvale mir, a ako se rat ne može izbjeći - ne treba ga ni u kom slučaju odobravati, sudjelovati u njemu niti ukazivati počast ljudima koji su sudjelovali u tom zločinačkom djelu.

Kad govorim protiv rata ne mislim na odlučno i hrabro odbacivanje barbara, i zaštitu općenarodnog mira uz izlaganje vlastitog života; govorim o ratovima koje vode kršćani iz sitničavih i nepravednih razloga.

Sramota je iz kakvih sve ništavnih i sujetnih stvari započinju velike tragedije, kakvi strašni (ratni) požari nastaju iz male (ratne) iskre.

Kad se uzme u obzir da se svaki čovjek sjeća cijelog mnoštva uvreda i nanesenih nevolja, a da dobra djela ne pamti, nego ona ostaju u najdubljem zaboravu - proizlazi da svi ljudi žele rat i da su mu skloni.

Elita podržava i raspiruje zablude nerazumnih ljudi te ih zloupotrebljava na vlastitu korist i probitak.

Čitav je ovaj svijet samo jedna zajednička zemlja svih ljudi.

Rat od velikog brzo postaje ogroman, iz jednog rata (brzo) se razviju mnogi, rat bez krvoprolića brzo postajte ratom s krvoprolićem, i što je najvažnije, ta oluja kažnjava i pogađa ne jednog ili dva čovjeka, nego sve ljude podjednako.

Najprije promisli što je mir a što rat, koliko koristi pruža mir a koliko štete donosi rat, pa ćeš shvatiti je li razumno mir zamijeniti ratom.

Tko je (u ratu) ubio mnogo ljudi, za njega nije nikakav problem (u miru) ubiti jednog čovjeka, ako mu se to samo prohtije.

Ako je nepoštivanje zakona sada porok cijeloga društva, u vrijeme rata zakon općenito zašuti.

Čini li ti se da je sadašnje društvo nemoralno jer najgori ljudi u njemu imaju najveću vlast, znaj da u vrijeme rata vladaju po zlu poznati zlikovci.

Za djela za koja se u doba mira ljude vješa, u ratno se vrijeme dobivaju priznanja.

Tko može bolje provesti vojsku skrivenim stazama od razbojnika, tko može biti uspješniji u pljačkanju domove drugih ljudi od provalnika, tko će lakše oskvrnuti crkve od bogohulnika, tko može s više smjelosti sasjeći neprijatelja ili mu mačem ispustiti crijeva, od onog koji vješto rukuje mačem, tko može vještije zapaliti grad od palikuće, tko se lakše nosi s opasnostima na moru od gusara, naviknutog na morsku pljačku?

Ako za vladara nema ničeg dražeg od sigurnosti i blagostanja njegovih podanika, on mora iznad svega mrziti rat.

Ako se vladareva sreća sastoji u sretnom upravljanju državom, on mora iznad svega voljeti mir.

Rat toliko kvari moral i društveni red, da to ne mogu nadomjestiti nikakve koristi (od rata).Rat prazni državnu blagajnu, kvari narod, tlači čestite ljude, gura u prijestupe ljude nečestite.

Rat ne prestaje sve dok se ne otklone sve njegove posljedice.

Pomisli koliko novca prolazi kroz ruke isporučitelja (ratne opreme) i vojnih zapovjednika?

Ako ti se čini da se mir može sačuvati samo uz cijenu velikih žrtava, zašto ne pomisliš: "Evo, izgubit ću nešto, ali ću zato, premda i skupo, kupiti mir."Kakva je besramnost potrebna kako bi se moglo zazivati Krista, oslonac mira, i istodobno u vječnim razdorima međusobno ratovati.

Zar nije nakon toliko proživljenih ratnih teškoća i nevolja vrijeme napokon se urazumiti?

Samo oni čije blagostanje ovisi o nesreći naroda mogu željeti rat.Rat izaziva rat, i osveta povlači za sobom osvetu.