Zašto se ljutimo?

''Ljutnja nije dobar odgovor na neku situaciju. Mudri ljudi su sretni, a sretni ljudi se ne ljute. Prije svega, ljutnja je nerazumna.
Jednoga dana, kad je naš samostanski kombi stao na crveno svjetlo na semaforu, u automobilu do nas primijetio sam kako se vozač dere na semafor. ''Prokleti semafor! Znao si da imam važan sastanak i da kasnim. I pustio si ostala vozila malo prije mene, svinjo! A ovo ti i nije prvi put…''
Krivio je semafor, kao da je on imao izbora. Mislio je valjda da ga je semafor namjerno zaustavljao: ''Ah! Evo ga. Znam da kasni. Prvo ću pustiti ovaj automobil prije njega a tada…palim crveno. Stop! Imam ga!'' Semafori se mogu činiti zlobnima, no oni su ipak samo semafori. Što možete očekivati od semafora?
Zamišljam kako ovaj vozač dolazi kući kasno navečer dok se žena dere na njega. ''Proklet bio! Znao si da imamo važan sastanak. Znao si da ćeš kasniti. Imao si važnije poslove, ha? Svinjo! I to ti nije prvi put…''
Ona je krivila supruga kao da je on imao izbora. Mislila je da ju je namjerno povrijedio. ''Ah, imam dogovoreno sa ženom. Zakasnit ću. Prvo se idem naći s prijateljem. Jesam je!'' Opet, možda se čini kako je suprug zlonamjeran, no on je ipak samo suprug. Što očekivati od supruga?
Spolovi u ovoj priči mogu se zamijeniti i primijeniti na većinu situacija koje nas razljute.''

A.Brahm, Krava koja je plakala


Izabrala sam ovu priču o ljutnji jer mi se jako svidjela. Na simboličan način govori o tome kako se ljudi mogu često i bezrazložno razljutiti. Koliko se vi često ljutite? Jesu li razlozi zbog kojih se ljutite uvijek razumni, tj. koje vas situacije razljute? I kako se, na kraju, prestanete ljutiti?

''Prokleti semafor! Znao si da imam važan sastanak i da kasnim. I pustio si ostala vozila malo prije mene, svinjo! A ovo ti i nije prvi put…''

Najcesce je ljutnja bezrazlozna, kao ova na semafor npr..
Nesporazum je vrlo cesto razlog ljtnje...kao i ne znanje ili ne poznavanje.
Ne ljutim se cesto, pokusavam odbrojati do 10 prije prve reakcije...jer je prva reakcija uvijek prejaka...a kad dodjes do 10 onda je vec mnogo lakse

da, ovo sa semaforom je smiješno, ali moraš priznati da toga zaista ima u životu. mnogi ljudi su u stanju ljutiti se čak i na semafore...zapravo, usmjeravaju svoju ljutnju na semafore (to je samo metafora). a bit problema leži negdje duboko u njima samima.

Naravno da postoji...i da se ne lazemo, malo ko od nas se nije nasao u slicnoj situaciji
da se praznimo na sve i svasta

ja se najčešće naljutim na bankomat

šalim se...mislim da ljutnji pogoduje ovaj ubrzani tempo kojim živimo život, kao i sve manje strpljenja kojeg imamo....

i da...istina je da se sretni ljudi ne ljute

mene ljute dvolični ljudi s dvostrukim kriterijima i ljudska nekultura

pokušavam se ne ljutit i ne bit zlopamtilo,iako sam ponekad infantilna, pa se znam duriti ko malo dijete ,al kad sam u krivu uvijek priznam i ispričam se

večina ljudi neije u stanju reć oprosti i mora uvijek bit u pravu-to me fakat živcira

isti autor dalje piše:

Neispunjena očekivanja često su okidač naše ljutnje. Ponekad toliko uložimo u nešto, a kada to ne ispadne kako smo očekivali, postajemo gnjevni. Svi pojmovi poput ''trebali bi'' tiču se očekivanja, naših predviđanja o tome što bi se u budućnosti trebalo dogoditi. Do sada smo već trebali pojmiti da je budućnost neizvjesna i nepredvidiva. Kada se previše uzdamo u očekivanja za budućnost, ono ''trebalo bi'' traži nevolju.

i s ovim se slažem. neispunjena očekivanja stvarno su okidač naše ljutnje.

Prije svega, ljutnja je nerazumna. Ovo je poanta cijelog uvodnog posta. Ljutnja i negativne emocije su doista nerazumni. Samo nam oduzimaju vrijeme i energiju koje možemo iskoristiti za rješavanje problema ako smo staloženi i pozitivni. No ipak, nismo roboti, neizbježno je ponekad da u nekim situacijama temperamentno ljutito reagiramo. Čak se i Isus naljutio kad je istjerao trgovce iz hrama. Da nije tako, da se baš nikad ne ljutimo, bili bi mlohave amebe s kojima se može raditi što se poželi. Ali uvijek treba nastojati biti smiren i racionalan, trenutke ljutnje svesti na minimum.

slažem se, jer autor je upravo i pisao o nerazumnoj ljutnji, kao primjer je dao ljutnju na semafor.
i neizbježno je da se ponekad naljutimo. da nije tako, ne bi ni znali razliku između nerazumne ljutnje i temperamentnog reagiranja na neke situacije.

Yano, ljutis se zato sto izbacuje malo para?

Potpuno se slazem s tobom, prebrzi tempo zivota, pogotovo za nas na ovim prostorima, koji u genima kroz generacije imamo naviku na sporost ...pa sad kao iz cire ubacenu u mlaznjak jos bi smo hjeli i brze i sve odjednom :hy:
A strpljenje je posebna prica, pogotovo u marketima i nekim ustanovama...ako stanes sa strane i malo posmatras ljude mozes tacno vidjeti kako ljutnja i bijes krecu iz noznih prstiju dok ne izbiju na sve tjelesne otvore

Mazo....uvijek ce nekome smetati pojedine ljudske osobine...nekome smetaju i krajnje pozitivne osobine kod ljudi
Evo npr. neko ce pobjesniti kad vidi da ti ne nosis gacice

Gorane, ja se ne bih slozio da je ljutnja nerazumna...a koliko vidim i ti to pobijas kasnije u tekstu...
Ljutnja je kao i svaka druga emocija, normalna, pa rekao bih cak i pozeljna ponekad ali ako je u kako kazes svedemo na minimum i racionalisemo koliko god je to moguce.

ipak viteže, kao primjer ljutnje koja je doista nerazumna je ljutnja na semafor (ili moj bankomat )

Meni bi bilo nerazumno da ti u ljutni razbijes taj bankomat

A takva ljutnja iz primjera je prije iracionalna nego nerazumna

a koje je razlika između iracionalnog i nerazumnog?

Pa eto ti razlika u mom prethodnom postu....ljutis se na bankomat zato sto ti ne daje vise para nego sto imas, i kad se okrenes od njega mozes i da se slatko nasmijes sama sebi (bar meni se to desavalo)

A nerazumno bi zaista bilo da u toj ljutnji uzmes kamen i rascopas ga zato sto ti nije dao 100 kuna vise

Ja nikako ne mogu poistovjetiti iracionalno(kao neko ponasanje van normi ustaljenih) sa nerazumnim (ludackim)

Ja se ne naljutim jako za bezveze da ću vikati na stvari u bijesu. Često se ustopam i kažem sama sebi de stani malo razmisli to nije stvar za čega bi se trebala ljutiti.
Neki dan sam u trg. i na blagajni bila i da ću platiti karticom..ono figa, muž mi je vratio staru ..a on kod sebe ostavio u đepu novu. Koji blam..i osječam kako nervoza u meni raste i razmišljam u sebi tj vidim.,.raspravu večine parova u glavi i svađu zbog takve gluposti ..i dođem do auta i kažem mu..koju si mi karticu vratio..i on u napad ..pa koju pravu bla bla..i ja ga slušam ..on se ljuti na mene.. i opalim se smijati hhhhhhhhhhhh

I shvatim kako često u takvim situacijama gdje se večina naljuti ja se odvalim smijati.
Davno sam naučila da se ne vrijedi ljutiti. Raspale me ljudi koji me guraju kolicima ili izguraju sa staze pa uzagim u blato..ali ne mogu me raz.izditi takve stvari previše. Previše sam sretna da bi mogle

Maca dobroo napisala...i ja sam ponekad kao dijete..nadurim se ali me prođe ubrzo

Naravno da se ljutim ..ali ne ljutim se na gluposti i sitnice na koje sam prije trosila vrijeme ..a i sada ako se naljutim to je sve sekunda ..planem i ako razmislim u trenu sta sam dobila s tim sto sam se naljutila onda se i brzo ohladim ..jer ljutnjom ne dobijam nista samo postizem gore jer u ljutnji kaze se i sto se misli i ne misli ...i na ljutnju i prepirku potrosim ne samo energiju nego i dragocjeno mi vrijeme ... e sad to radim malo pametnije

a ljutimo se jer neznamo drugačije reagirati kad nešto nije onako kako mi želimo ili očekivamo...

Evo mojih razloga, zašto se ljutim:
(za sada )

- kad mi nastavnik da lošu ocjenu, a znala sam za veću!
- kad mi zaključi manju ocjenu iako mi je prosjek nešto cjela 6 pa nadalje...
- kad me nastavnici opominju jer iznosim svoje mišljenje
- kad mi snize ocjenu iz testa jer pričam pod satom
- kad se tata dere na mene (nezna ništa drugo osim gunđat!)
- kad me mama stalno uspoređuje s drugom djecom
- kad mi se prijete jahanjem
- kad dobivam kaznene poslove
- kad mi pronalaze greške (mane) a sebe ne gledaju
- kad mi sole pamet što sam drukčija
- kad se drugi petljaju u moju privatnost
- kad me pokušavaju ubijedit u laž
- kad me živciraju
- kad mi se osobe koje mi najviše znače u životu najmanje pokazuju prijateljem
kad mi najviše trebaju
- kad se prave prijatelji a ogovaraju me

Bobby je napisao/la:

- kad me mama stalno uspoređuje s drugom djecom
- kad se prave prijatelji a ogovaraju me

potpisujem

Ljutnja uspješno motivira i nije isključivo negativan osjećaj

Specifičan osjećaj ljutnje po novim psihološkim istraživanjima nije negativan ni pozitivan, a motivirat će ako joj krajnji cilj nije ozljeđivanje ili patnja drugih ljudi



Skeniranje mozga pokazuje kako ljudi doživljavaju razne osjećaje. Primjerice, ako smo dobrog raspoloženja aktivirati će se regije mozga na lijevoj strani, a negativni osjećaji poput tjeskobe i depresije uzrokovat će aktivnosti na desnoj strani. No odgovor na pitanje je li ljutnja pozitivan ili negativan osjećaj nije tako jednostavan, jer dok psihološka literatura ljutnju klasificira kao negativan osjećaj, skeniranje mozga pokazalo je suprotno.
- Ljutnja je specifičan osjećaj, jer koliko je negativan njen kontekst iz nje mogu proizaći pozitivne posljedice koji nas motiviraju da činimo stvari koje nas uveseljavaju i budemo bolji od drugih - tvrdi voditelj istraživanja psiholog Henk Aarts
Ispitanicima su nizozemski znanstvenici pokazali slike da im pobude različite osjećaje, te potom magnetskom rezonancom snimili mozak kako bi pratili njihove podsvjesne osjećaje. Rezultati su pokazali da su slike, koje su pobudile ljutnju, ljude motivirale, no tada su se i pozitivni osjećaji miješali s njom. Predmete koje su povezali s ljutnjom, ispitanici su poželjeli imati i u to uložiti trud, objavljeno je u studiji izdanoj u časopisu Psihološke znanosti.
Ljutnja može biti poticaj samo ako nije nasilna
Psiholozi smatraju kako ljutnja može motivirati u slučajevima u kojima njen cilj nije ozljediti nekoga, već postići i imati više od drugih koji izazivaju bijes. Tako su prijašnja istraživanja pokazala kako i u sportu, ukoliko je vođa tima ljut, lakše motivira svoje suigrače te budi u njima želju za pobjedom.

izvor

- kad se tata dere na mene (nezna ništa drugo osim gunđat!)
- kad me mama stalno uspoređuje s drugom djecom e tad mi dodje da izujedam sve ljude oko sebe i onda lomim krsim i ne razgovaram po 4 dana sa njim
- kad mi pronalaze greške (mane) a sebe ne gledaju
- kad mi sole pamet što sam drukčija
kad me pokušavaju ubijedit u laž
- kad me živciraju
-kad mi se pokvari racunar oni kazu da je to sto sam ga rasturao
-kad me ne pozovu da radim
-kad me ubedjuju ono sto nije pre neki dan sam polomio staklo na vrata kad sam zalupio vrata i sve snage staklo se sruci i posece se ono krv samo pisa oni da vidim reko nema sta da gledasvezem zavoj da ne ide i na usivanjei sad je dobro i izbegavaju da me nerviraju.

i sad me zovu zivac