Promašeni modeli - Pucnjevi u prazno

Pucanj u prazno, kukolj u žitu, crna ovca u obitelji, ružno pače i druge usporedbe mogu se upotrijebiti u ovom slučaju. Radi se o top 10 promašenih modela motocikala za koje ste mogli glasati u našoj prošlomjesečnoj web-anketi. Iako je izbor bio relativno malen, jer neuspjelih modela na tržištu se s godinama nakupilo znatno više, pokušali smo napraviti reprezentativan uzorak s obzirom na stanje na našem i europskom tržištu.

Moto luzeri na našoj su ljestvici završili zbog raznih razloga, a osnovna nit vodilja bila je tržišna uspješnost nekog modela s obzirom na marku, prethodni model, očekivanja, marketinška ulaganja, gatanja iz kugle…, kojI su prethodili njegovom izlasku na tržište. Tako su neki bili tehnički savršeni, no previše vizionarski, drugi su bili zaista ružni, a treći su se uz to i kvarili. Uglavnom, slabo su se prodavali i izazvali manje naših simpatija nego se očekivalo i obično se o njima previše ne govori, a neki proizvođači prave se kao te modele nisu ni napravili. Top-listu ste kreirali sami pa uživajte u pričama koje stoje iza - pucnjeva u prazno!

Buell ulysses XB 12X
Neuspjela pustolovina

Ulysses, odisej ili odiseja znači dug put ili pustolovina. Pustolovina Erika Buella s modelom istog imena nije baš bila uspješna. Zamišljen kao križanac putne enduro i adventure sportske filozofije trebao je još jednom pokazati inovativnost svog tvorca te profitirati od centralizacije mase, krutosti okvira i malih ogibljenih masa. Nažalost, izgled se potencijalnim kupcima nije previše svidio, a uz to se ciljana skupina vozača sklonih putovanjima pokazala puno tradicionalnijom negoli se mislilo. Iako je na tom modelu primijenjeno dosta pametnih rješenja, on je na cestama vrlo rijedak, a koliko je (ne)poznat, pokazuje i vrlo malo vaših glasova u našoj anketi.

Benelli tornado
Ostario mlad

Maksisportaš bombastičnog naziva i futurističnog dizajna izazvao je veliko oduševljenje kad je prikazan kao novitet 2001. godine. Talijanski dizajn očarava i danas, a tad je bio prava bomba i svi su se nadali da će Talijani još jednom „zapapriti“ japanskoj konkurenciji. Nažalost, kako je to čest slučaj kod talijanskih moto manufaktura koje predstave vrhunske stvari, dotjerivanje modela za serijsku proizvodnju trajalo je predugo. Prvi trocilindarski motor obujma 898 ccm nije snagu razvijao kako bi trebao, puno je trošio i općenito je bio poluproizvod. Nakon dvije godine mijenja ga jači motor obujma 1131 ccm iz modela TnT, da bi tornado postao konkurentniji. U svim tim dotjerivanjima godine su prolazile, konkurentnost motocikla po pitanju performansi i cijene u odnosu na japance je padala, a o postprodajnoj usluzi, servisima i tehničkim problemima da se i ne govori. Tornado i danas izgleda dobro, no činjenica je da je u silnom dotjerivanju „ostario mlad“ i da nikad nije pokazao svoje pune potencijale. Hoće li novi kineski vlasnici Benellija napraviti uspješnijeg nasljednika,vidjet ćemo.


Aprilia RST 1000 futura
Dobar motocikl, krivo vrijeme

Sudbina ovog odličnog Aprilijinog modela ima neke sličnosti s BMW-ovim C1. Iako futura nije bila toliko drukčija, svakako je bila ispred svog vremena. Uz to, njen putno-sportski karakter bio je psihološki dosta udaljen od ciljane skupine vozača koji su preferirali taj brend i u tim godinama bili očarani prije svega modelom RSV 1000. Futura je donijela poznatu mehaniku i odličan V-2 motor, ali i osebujan dizajn i tehničku poslasticu u obliku jednostruke stražnje vilice vjerojatno inspirirane Hondinim modelom VFR. Nije joj išla na ruku kad je predstavljena 2001. godine vrlo oštra granica klasa maksisport i sport-touring, u kojoj su dominirali „teškaši“ poput CBR-a 1100 XX ili Suzukijeve hayabuse. Za uspjeh je tada trebalo imati ili 165 KS ili biti potpuno sportski nastrojen kao recimo RSV. Futura nije bila ni jedno ni drugo, nego pravi moderni sport-tourer budućnosti s korektnih 113 KS i odličnim voznim svojstvima. Na našim prostorima njena slaba prodaja bila je posljedica istih razloga, ali i nepovjerenja tržišta prema posrnuloj talijanskoj marki kojoj su to bili prvi modeli nakon reinkarnacije u devedesetima. Danas je futura rijedak motocikl, a kad se pojavi, pažnju plijeni u trenu, pa bi je mnogi rado kupili i novu.



Suzuki TL 1000 R
V nije uvijek victory (pobjeda)

Da promjena koncepcije nije jednostavna stvar, pokazalo se u slučaju suzukija TL 1000 R - oklopljenog sportaša baziranog na V-2 motoru netipičnom za Suzukijev „sportski izražaj“. U vrijeme kad se pojavio na tržištu, protumačen je kao pokušaj Japanaca da stvore nešto slično talijanskim sportašima iz Ducatijeve i Aprilijine radionice. Iako nije izgledao loše, TL nije imao ni posebne performanse ni najvišu snagu. Stražnji ovjes nije bio najbolje pogođen, potrošnja je bila visoka, a zbog nesavršenosti u upravljanju gasom motor je često zatrzavao. Najvažnije od svega, zato što je želio biti drukčiji od drugih, nije stekao previše poklonika među širokom skupinom vozača Suzukijevih sportskih modela GSX zasnovanih na legendarnom rednom četverocilindrašu. Vjerojatno su oni bili u čudu kao što bi bili ducatisti da Ducati izradi trkaći motocikl s rednim motorom.

Honda FMX 650
Mršavko

Žgoljavi funmoto zasnovan na nejakom jednocilindarskom motoru snage 38 KS pod Hondinim logotipom prodavan je po puno višoj cijeni od one koju su njegove tehničke mogućnosti, izgled i karizma zaslužile. Jedina neupitna stvar kod FMX-a bila je kvaliteta, ali ta osobina bitna je naknadno, a odluku o kupnji više generiraju cijena, performanse i izgled. Zato FMX 650 nije ostvario gotovo nikakav tržišni uspjeh. Dok u europskim gradovima možete naići na pokoji primjerak koji se probija kroz zakrčeni promet, u Hrvatskoj se FMX može nabrojiti na prste. Tvrtki koja gotovo svaki svoj model pretvori u bestseler FMX nije jedna od svjetlijih točaka.


Yamaha GTS 1000
Nepotreban izum

GTS 1000 mogao je biti FJR svoga vremena i još jedan bestseler u Yamahinoj povijesti. No, doživio je debakl, i to krivicom inženjera i rukovodstva koji su, vjerojatno želeći pokazati tehnološku razinu i inovativnost, odlučili klasičnu prednju vilicu zamijeniti bočnom monovilicom. Moguće je da su do te odluke došli promatrajući tadašnje Bimotine modele, koji su pažnju plijenili upravo zbog tog tehničkog rješenja. No, ono što je dopušteno bogovima nije i volovima! - kaže stara izreka. A mi bismo rekli - što nekažnjeno prođe Bimoti neće proći Yamahi. Pogotovo zato što nekonvencionalna prednja vilica nije donijela nikakve prednosti spram obične. Vibrirala je kao i ona, osjećaj upravljanja bio je čudan, a mnogima je bila i ružna. Uz to, široka prednja guma 130 kvarila je upravljivost, a stražnji ovjes bio je sklon skakutanju. Zato GTS-u nisu mogli pomoći ni odličan motor iz modela FZR ni privlačne tourerske oplate i cjelokupna silueta. Bočna prednja vilica bila je nepotreban izum koji je GTS stajao uspjeha, a Yamaha takvu grešku više nije ponovila.

Ducati multistrada
Nit' smrdi, nit' miriše

Ducatijev koncept iz 2002. pokazao se promašajem. Multistrada je trebala sadržavati sve potrebno širokom spektru kupaca koji uz to preferiraju taj talijanski brend. Multi - spoj imena, zrakom hlađenog L-motora obujma 1000 ccm, sportskih osobina i tourerske pozicije za vozača i suvozača - nažalost nije pogodio u srce najzagriženije Ducatijeve obožavatelje, a drugima je motocikl bio ili ružan ili skup ili su preferirali neku drugu marku. Zato prodaja nije išla prema planovima, a Ducati pribjegava stalnim doradama. Tako multistrada dobiva jači motor obujma 1100 ccm, ABS kao opciju te od 2007. i dulje servisne intervale od 10.000 km. Multistrada, unatoč svim svojim kvalitetama, u krugu Ducatijevih kupaca nije prepoznata kao pravi rasni ducati, a svi znamo da kod njih filozofija nit' smrdi, nit' miriše ne prolazi.



Kawasaki ZX-12R
Nikada dosegnutih 300 km/h

Model ZX-12R primjer je neuspjelog i isforsiranog djelovanja Kawasakijevog marketinškog odjela na ciljanu skupinu vozača. U devedesetima su se Kawasakijevi sport-touring i supersportski modeli međusobno natjecali u obaranju brzinskog rekorda, a tvrtki su donijeli epitet najbržeg japanskog proizvođača. Priča kreće od GPz-a 900 R, preko GPz-a 1000 RX, ZX-10, a letvicu brzine izrazito je visoko postavio odlični ZZ-R 1100 sa 285 km/h.
U borbu s Kawasakijem krajem devedesetih kreće i Suzuki hayabusom 1300 kao najbržim serijskim motociklom na svijetu, a čarobna granica od 300 km/h postavlja se kao sljedeći cilj na kojem će najhrabriji ukrstiti mačeve. Odlična priča za marketinško privlačenje pozornosti i vrlo veliki zalogaj za inženjere. U doba kad je Suzuki vrlo uspješno „ispalio“ hayabusu u Kawasakiju se već dugo nije dogodilo ništa novo i odluka je pala - skinuti hayabusu s trona novim najbržim serijskim motociklom na svijetu.
Godine 2000. svijetu je predstavljen ZX-12R, agresivni model oštrog dizajna, superjakog motora i s podosta tehničkih inovacija poput monokok-okvira i drugoga, a Kawasakijevi marketinški stručnjaci požurili su ugrijati sve koji su se palili na brzinske ludorije. Nažalost, usporedni testovi su pokazali da ZX-12R nije brži od hayabuse, a uskoro su i zakonodavci i proizvođači i vozači shvatili da ta brzinska ludorija ne vodi nikamo pa je pao džentlmenski dogovor o ograničavanju brzine na 299 km/h, koji ni danas nitko ne poštuje. Nekoliko nevažnih kilometara manje dosta je utjecalo na najzagriženije fanove, uz to je bilo i dosta tehničkih problema, i konačno - klasa sport-touring polako je izumirala. Unatoč velikoj pompi, ZX-12R nije bio ni blizu uspjeha na kakav je Kawasaki navikao s takvim modelima.


Bimota mantra
Kiklop

alijanska manufaktura Bimota nastala je upravo zato da ne proizvodi takve motocikle, no očito da svatko tko radi - griješi. U mantrinom slučaju greška je jako vidljiva jer motocikl izgleda neprivlačno, neproporcionalno i nije oduševio ni u kom pogledu. Zavolio ga je samo uski krug tehno-frikova koji ga obožavaju i smatraju najluđim motociklom proizvedenim u Italiji. Iako je zasnovan na Ducatijevom motoru obujma 904 ccm i snage 85 KS te solidnoj mehanici, nije zapeo za oko ciljanoj skupini vozača. Kad je 1995. predstavljena, mantra je trebala biti osebujniji i luksuzniji nadomjestak za ducati monster i privući klijentelu dubljeg džepa. Nažalost, bočni izgled oplata, a posebno oblik prednjeg dijela s jednim svjetlom više su sličili kiklopu ili lokomotivi u noći, pa prodaja nije bila ni blizu uspješnoj. Mantra je bila lijepa samo vlastitoj „majci“, dizajneru s naših prostora Saši Lakiću, koji je za dizajn bio inspiriran sci-fi filmovima Bucka Rogersa, a nas i danas s boka podsjeća samo na prastari MZ „televizoraš“.



BMW C1
Propali vizionar

Vizionarstvo je vrlo teška disciplina. Nažalost, to je na svojoj koži osjetio i Nikola Kopernik kad nije odustajao od ideje da je Zemlja okrugla u doba kad su svi, pa i oni koji kroje stvarnost, vjerovali da je ravna ploča. Njega je upornost stajala glave na lomači, a iako je bio ispred svog vremena i u pravu, bolje su prošli oni koji su slijedili prokušani obrazac i samo ogrijali ruke na njegovoj vatri.
Vrlo slična sudbina zadesila je i BMW-ov skuter s krovom C1. Godine 2000., kad je stigao na tržište, unatoč očiglednim prednostima u dizajnu, bio je prevelik odmak u budućnost koja nas okružuje danas. Sam pojam skutera tad je bio manje poznat, praktičnost se tek trebala dokazati, a niska emisija štetnih plinova i smanjenje gužve u gradovima puno su nas manje zanimale nego danas. Ideja je bila privući vozače automobila u manje gradsko vozilo obujma 125 ccm i time riješiti navedene probleme. Iako je BMW poznat po naprednoj tehnologiji i vizionarstvu, koji su donijeli ABS, kontrolu trakcije, električno podešenje ovjesa itd., C1 ne smatra se uspjehom i nije polučio veći tržišni uspjeh. Tome je uz izgled pridonijela i visoka početna cijena. U prvoj godini (2001.) prodano je 10.614 skutera, a već godinu kasnije, nakon 2000 prodanih, proizvodnja se gasi.