Jesu li dobrota i ljubaznost postale zaboravljene vrijednosti?

Nekada davno dobrota se smatrala najvećim užitkom i najvećom vrlinom, no danas su rijetki koji vjeruju da ta osobina doista postoji. Sve smo skloniji već unaprijed vjerovati kako su ljudi koje upoznajemo zli i stoga im prilazimo sa rezervom. Također, sve smo sebičniji i sve manje strpljivi, sve manje voljni suosjećati s drugima.
Zašto je to tako?

Nekima fali empatije. Nisam savršen ali ipak nisam sebičan.

zato što danas svatko misli samo na sebe..i svoj interes....
žalosno, ali istinito...

To što nekome prilazim s rezervom rekla bi da su me par puta zaj****onako dobro,pa čisto opreza radi.Sebična nisam,to nikako...a trpljenje imam i njega dosta.

Kate je napisao/la:

To što nekome prilazim s rezervom rekla bi da su me par puta zaj****onako dobro,pa čisto opreza radi.Sebična nisam,to nikako...a trpljenje imam i njega dosta.

Eh da, to o čemu ti pišeš je ipak nešto drugo. Nadam se da više
nećeš imati neugodnih iskustava!

Nažalost danas ako se sam ne znaš izborit za sebe neće nitko drugi. Većina nas stavlja svoje interese ispred svega zato i jest stanje kakvo jest. Treba voljeti sebe, ali to ne znači da treba prestati voljeti druge.
Ja još uvijek vjerujem u ljude i u dobrotu i nadam se da ću i ostati takva

Ti si Tana super osoba!
Stvarno se treba truditi biti dobar, pomagati drugima i ne
opterečivati se sa stvarima na koje ne možemo utjecati!

Vjerujem da je dobrota prirodno stanje duha. Kad se ljudi ne bi bojali da će biti odbijeni i povrijeđeni, dobrota bi bila puno uočljivija i danas. Problem je u našoj zatvorenosti i rezerviranosti. Nepristojno je u današnjem društvu pokazivati jake osjećaje, u takvim slučajevima čak lakše prolaze oni s negativnim nego oni s pozitivnim predznakom.

Btw, za mene je ljubaznost dio pristojnosti. Mislim na pravu ljubaznu srdačnost kad krenemo u kontakt s nekim drugim. Ne mogu zamisliti ostvarivanje kontakta na hladan ili neljubazan način, pa mi to smeta i kod drugih i takve osobe onda izbjegavam.

ne nikako nisu postale zaboravljene vrijednosti........uvijek sam dobra prema drugima pa i oni prema meni istom mjerom...........

U svojoj okolini primječujem da su dobrota i ljubaznost postale zaboravljene vrijednosti, ljubaznost je nešto što možemo pružiti u svakom trenutku. A dobrota je ono što nas krasi kao bića. Primječujem da je ljudima danas teško reći hvala....a oprosti još teže....

ne znam ..nekad mi se cini da jesu ..a nekad da nisu ...jer jos uvijek ima ljudi dobrih i ljubaznih prije nisam obracala paznju ...svi su mi bili isti....ali sad..primjecujem da se ljudi smjeskaju ..da imaju onaj sjaj u oku ...i kad se ti osmjehnes ..cini mi se ozare se ...znaci ..treba vise posvetiti paznju na neke male sitnice ...jer primjetim da ima jos dobrih ljudi ...koji su spremni pomoci ...kad kupujem ...pomognu mi oko vrecica da spakujem...otvaraju mi vrata...drze lift da ne krene dok neudem...ili ako se osjecam lose na ulici ..pitaju da pomognu...i to su sve sitnice koje mi govore da jos ima dobrih ljudi ...samo treba ..se malo okrenuti ..i dopustiti da ti pokazu svoju dobrotu....jer ako sam nervozna i smrknuta ..nece mi niko pomoc ...

Nisu ....samo je život postao užurbaniji, stresniji i pritom često se ne opažaju ljudi pored nas, jer nas stiskaju problemi.
No oni koji su u duši dobri ti ne zaboravljaju dobre manire..male gestice koje nekom nekada puno znaće..a nama ne oduzimaju puno vremena i ništa nas ne koštaju.
Ne vjerujem previše ljudima i večinom nisu zaslužili ni da ih se lijepo pozdravi, ali znam da mali osmjeh i lijepa riječ sva vrata otvara, pa to često koristim..
Žao mi je kada su ljudi, neljudi i ponašaju se prema drugom čovjeku kao da je zadnja šuga..a ti isti vole da se bude fin prema njima.. takvima ne dam ništa ni osmjeh ni lijepu rijeć već ono što ih ide, dovoljno da ih posramim..

Goran je napisao/la:

Nekada davno dobrota se smatrala najvećim užitkom i najvećom vrlinom, no danas su rijetki koji vjeruju da ta osobina doista postoji. Sve smo skloniji već unaprijed vjerovati kako su ljudi koje upoznajemo zli i stoga im prilazimo sa rezervom. Također, sve smo sebičniji i sve manje strpljivi, sve manje voljni suosjećati s drugima.
Zašto je to tako?

"Nekada davno"?
Ne postoji vremensko razdoblje niti društva u kojima se "dobrota" ostvarila ili je bila "najvećim užitkom"..
Hesiod je rekao da su "ispod vrlina znoj stavili besmrtni bogovi" - oduvijek je potraga za "dobrotom" okupirala ljudski um i svijet njegovih vrijednosti..
Što - zapravo znači: BITI DOBAR?
Moj profesor etike na fakultetu svoj prvi sat počeo je pitanjem svima nama: DA LI STE DOBRI?
( i cijeli prvi semestar proveli smo u istraživanju - što znači to "biti dobar" i da li je to nešto što se ostvaruje prema "drugima" ili moramo najprije biti dobri prema sebi da bismo to mogli drugima?

californiamen je napisao/la:

"Nekada davno"?
Ne postoji vremensko razdoblje niti društva u kojima se "dobrota" ostvarila ili je bila "najvećim užitkom"..
Hesiod je rekao da su "ispod vrlina znoj stavili besmrtni bogovi" - oduvijek je potraga za "dobrotom" okupirala ljudski um i svijet njegovih vrijednosti..

Što više ideš u prošlost, šanse da ti netko odrubi glavu oštrim metalnim predmetom proporcionalno rastu. Toliko o dobroti i prošlim vremenima. Dobrote možda ima možda nema dovoljno, ali zato je dobro imati svoju glavu na ramenima.