Ljubav počinje s nama

''Tužno je što tako mnogo žena žali i plače ako pored njih nije muškarac. Nije potrebno osjećati se nepotpunom ako nismo udane ili nemamo nikakvu vezu. Kad ''tražimo ljubav'', zapravo kažemo da je nemamo. Ali ljubav je u svima nama. Nitko nam ne može dati ljubav koju mi možemo dati sami sebi. Jednom kad damo ljubav sebi nitko nam je ne može oduzeti. Bolje je da prestanemo ''tražiti ljubav na pogrešnim mjestima''. Biti ovisan o partneru je jednako nezdravo kao i održavati ovisnu ili pogrešnu vezu. Ako smo ovisni o tome hoćemo li pronaći partnera ili ne, tada ta ovisnost odražava naš osjećaj nedostatka. To je nezdravo poput bilo koje ovisnosti. Radi se o samo još jednom načinu da se pitamo:'' Što je pogrešno sa mnom?''.
Ako smo ovisni o pronalasku partnera, okružuje nas mnogo straha i osjećaj da nismo dovoljno dobri. Toliko se mučimo da pronađemo partnera da mnogo žena pristaje na loš, pa čak i agresivan odnos. Nije potrebno da se izlažemo tome. To nije čin ljubavi prema sebi.
Nije potrebno izlagati se strahu i patnji niti je potrebno da se osjećamo usamljeno i nesretno. Sve su to izbori, a mi možemo izabrati ono što nas podržava i ispunjava. ''

''Mora nam postati jasno da ljubav u našem životu počinje s nama. Tako često tražimo ''gospodina Pravog'' nadajući se da će on riješiti naše probleme. Tražimo ga u obliku naših očeva, momaka i supruga. Sad je vrijeme da postanemo ''gospođa Prava''! Ako u mom životu trenutno nema gospodina Pravog, ja za sebe mogu biti gospođa Prava. Mogu preuzeti kontrolu nad svojim životom i stvoriti vrstu života kojim želim živjeti. ''

Louse L. Hay, Moć žene

i bez muškarca budi gospođa Prava!

Baš je tužno. Ja imam sestričnu stariju od mene..nije se udavala nikada..nema dječice..ona ne izlazi..zatvorena je u svom svijetu i vene. Ne razumijem to. Toliko prostora oko nas..i u ovom svemiru i dopustiti si da toliko patimo..zbog nečeg što je namtnulo društvo. Gdje piše da se mora živjeti s nekim i imati muškarca da bili sretni.

nigdje to ne piše Kikić moja. možda da tvoja sestričina pročita ovu knjigu. predivnih savjeta i misli ima u njoj.

..kaže nesječam se kada sma nešto pročitala zadnji put..sva je u samo sažaljenju..povukla se u sebe..
Baš mi je žao i krivo..jer je tako daleko..i kontam da je bliže nekako bih ju mogla potaknuti da se trgne..
Pa nije kraj života ako je pola..tek sada može početi živjeti

ne možeš joj pomoći, ako ona to ne želi, nažalost

Pa nekada ljudima treba malo poticaja i samopouzdanja da bi dobili želju barem malu. Teško se iz gliba sam izvući.

onda ti želim sreću, želim ti da ju bar malo uspiješ trgnuti....

Mora nam postati jasno da ljubav u našem životu počinje s nama.

u potpunosti se slazem ..treba da shvatimo da mozemo sami i da zivot ide i moze biti lijep i bez "gospodina pravog" ..a ako nazor trazimo "gospodina pravog" onda samo sebe i dalje mucimo i on nikad nece ni doci ili cemo svjesno ici putem prepustanja ono daj sta das ..samo da nisam sama ..a to nikad nije dobro ..treba znati tu ljubav koju imas u sebi iskoristiti zivjeti i snalaziti se i bez "pravog" jer ta ljubav koja je u nama samima je nesto najljepse sto mozemo imati i trebamo nauciti to cijeniti i krenut uzdignute glave sami svjessni da uvijek vrijedimo imali ili ne "pravog " treba uvijek da budemo"gospode Prave"