Čovjek iz budućnosti

Stroj za putovanje kroz vrijeme izumljen je 2034. godine. U najkraćim crtama sastoji se od rotirajućih singularnosti u magnetskom polju. Mijenjajući smjer i brzinu rotacije, moguće je putovati u prošlost ili budućnost. Tako bar tvrdi čovjek po imenu John Titor.
Iako je o svojim svjedočanstvima započeo još 1998. godine, na internetu se pojavio tek 2. studenog 2000. godine na forumskim raspravama o paradoksu putovanja kroz vrijeme gdje je tvrdio da je on zaista čovjek iz budućnosti, točnije iz 2036. godine. Mnoge stvari je predvidio, koje su se i dogodile, ostavio na je upozorenje i 3. svjetski rat, kao i Američki građanski rat. Interesantan podatak je da je tvrdio kako je putovao kroz vrijeme da donese IBM 5100 kompjuter iz 1975. godine koji bi jedini navodno mogao spriječiti kompjuterski krah UNIX sustava koji se trebao dogoditi 2038. godine. U 2000.-toj godini se našao jer putovanje kroz vrijeme zahtijeva skokove, odnosno međuskokove (nije se direktno mogao iz 1975. godine vratiti u 2036. godinu). 24. ožujka 2001. godine napisao je svoj zadnji post u kojem je najavio svoj odlazak i otad mu se gubi svaki trag.
Ukoliko bi se moglo putovati kroz vrijeme dolazi do problema domino efekta – odnosno svaka pa i najmanja promjena u prošlosti dovodi do razlike razvoja budućnosti. Vrijeme ne pripada 3D svijetu i zato je teško opće percipirati svijet van okvira 3D znači niti manje niti više dimenzija. 1D svijet nam je nepoznat isto onoliko koliko i na primjer 7D. Vjerojatno bi druge, veće dimenzije mogle dopuštati vremenskoj crti da ne ide kontinuirano. Tada bi bilo moguće i putovati kroz vrijeme.
Često su spominjane crvotočine kao način transvremenskog putovanja. Današnja znanost o transvremenskom putovanju uglavnom se temelji na teoretičarima Einsteinu, Rosenu i Sagenu, koji su pretpostavili da se crvotočine nalaze u crnim rupama. Takvo putovanje je moguće, prema njima, ukoliko putujemo brzinom većom od svjetlosti, ukoliko riješimo problem usporavanja vremena kako se približavamo horizontu događaja crne rupe, ukoliko se ona ne uruši. Putovanje ljudi je malo veći problem pošto bi ogromna energija i gravitacije crne rupe razložila ljudsko tijelo na subatomske čestice.
Možda postoje svjetovi u kojima su sve moguće i nemoguće opcije u svim mogućim kombinacijama napravljene, koje koegzistiraju na različitim razinama. Ukoliko bi ova tvrdnja bila – prostor, vrijeme i svijest gube svoje značenje. Ali u tom slučaju svako putovanje kroz vrijeme ne bi utjecalo na promjenu toka događanja i spada, u jednoj od koegzistirajućih stvarnosti – tako da se i paradoks sprečavanja vlastitog rođenja ne bi obistinio, jer sadašnjost iz koje je počelo putovanje kroz vrijeme ostala bi nepromijenjena.
Nakon svega ovoga ostaje pitanje je li John Titor uistinu putnik kroz vrijeme? Kako nikakvog dokaza nema, ostaje sve pitanje vjere. Ako ne prije, valjda ćemo saznati 2036. godine.

Izvor

Putovanje kroz vrijeme nije moguće, bar tako tvrde pripadnici Damanhura!Oni tvrde da budućnost ima na bezbroj varijatni i da nije moguće otputovati u budućnost jer se ona još nije dogodila.