4 laži koje nam mediji serviraju kao istinu

Ako pratite medije, vidjet ćete neke senzacionalističke teme koje se često provlače. One zvuče dobro, čini se da skladu su sa zdravim razumom, ali u stvari nemaju veze s pameću.

Kada razmišljate je li neka teorija istinita, sjetite se čuvenog citata H. L. Menckena:

Za svaki složen problem postoji odgovor koji je jasan, jednostavan – i pogrešan.


Nasilne video igre stvaraju ubojice

Neki aktivisti tvrde da nasilne video igre potiču nasilje kod djece. Njihov mudar zaključak je da igranjem takvih igara uvježbavamo nasilničko ponašanje koje potom prenesemo u stvarni svijet.

Istina je sasvim drugačija. Takav način zabave smanjuje stres i može dovesti do manje nasilja. Uostalom, hoćete li bolje naučiti divljačko ponašanje od šarenih sličica na ekranu ili od oca koji mlati mamu?

Trošenjem lakih droga prijeći ćete na teške, a s teških na teže

Već se desetljećima govori da su marihuana i ljepilo prvi koraci prema teškim drogama. Zagovornici te teorije mašu istraživanjima u kojima se otkriva kako su ovisnici o heroinu u velikom broju probali i marihuanu. Ono što je bitno imati u vidu je da korelacija ne znači uzrok.

Jednostavnije rečeno, to što su neki potrošači heroina pasli travu prije nego su zajahali konja ne znači da pušenje trave vodi do narkotika. Ali to svakako lijepo zvuči.

Subliminalne poruke u muzici mogu vas navesti na samoubojstvo

Ovaj mit je bio popularan prije dvadesetak godina kada se tvrdilo da određene vrste muzike, uglavnom heavy metala, imaju skrivene poruke. Te se poruke ne može čuti (inače ne bi bile skrivene) jer su snimljene unatrag. Ali bez obzira na to, one djeluju i ulaze vam u podsvijest koja, nekim nikad objašnjenim procesom, nečujne naopačke snimljene poruke tumači kako treba.

Subliminalne poruke je znanost u više navrata istraživala i zaključila da ne djeluju ili je rezultat toliko mali da ga se može smatrati placebom.

Nažalost, ono što je snimljeno unatrag čuje se unatrag, a ono što uho ne čuje – jednostavno ne djeluje.

Samoubilačke sekte (“Crna ruža”) traže nove članove



U svijetu postoji nekoliko kultova koji su poznati po masovnim samoubojstvima članova. Ono što borci protiv sekti ne žele prihvatiti je da se samoubojstva događaju u posebnim slučajevima. To je uglavnom kada je sekta stjerana u kut i prijeti im zatvorska kazna za zločine koje su počinili.
Sekta koja bi od početka pokušala vrbovati ljude za samoubojstva ubrzo bi naišla na probleme. Prvi problem je što ljudima koji su skloni samoubojstvu za to ne treba društvo. Uglavnom će to učiniti sami ili, vrlo rijetko, s partnerom. Ulazak u samoubilačku je nepotrebno gubljenje vremena.

Drugi problem je što nitko pri zdravoj pameti ne bi ulazio u kult koji se oglašava kao samoubilački. Da bi netko prihvatio samoubojstvo u okviru sekte, on mora biti posvećen tom društvu. Do posvećenosti neće doći ako vas ljudi koje jedva poznajete navode na oduzimanje vlastitog života.

Treći problem je što ćete traženjem novih članova naići i na neke ljude koji vam se neće pridružiti. Pošto smo svi skloni ogovaranju, brzo će se proširiti trač da ljude navodite na suicid pa ćete privući pažnju organa reda.

izvor


-----------------------------------------------------------------------------------------------

Kakvo je vase misljenje ...

ja se slazem sa ovim tvrdnjama ..jer zaista dijete ne postaje agresivno ako igra tih igrica ..samo izbaci iz sebe negativu ..i istina niko se ne pita sta sa onom djecom koja svaki dan gledaju kako otac tuce majku ili roditelj tuce djecu ..kako na njih to utice ....samo se non stop govori o kompjuteru i igricama ...da to lose utice ..utice ali mi smo ti koji treba da odredimo granicu koristenja tih igrica i kompjutera ..


Marihuana i ljepilo ..nisu odskocna daska ka tezim drogama ..mislim da malo ko od vas ima da nije barem nesto probao od tih stvari ..pa niste optisli dalje i to je stvar koliko si jak kao licnost ...

o ove dvije zadnje tacke ..ne bih pisala ..jer zaista onaj ko zeli izvrsiti samoubistvo ne trebaju mu nikakve sekte ...

1. apsolutno netočno
igram se i sam,a klinci mi igraju od malih nogu,strategije,pucačine logičke,njihovi prijatelji se također igraju,djeca su čak manje konfliktna ,češće kooperativno surađuju
čak je nijhovo razdvajanje virtuelnog svijeta i realnog veće nego u djece koje imaju zabrane po tom pitanju,ili se uopće ne igraju,(zbog brižnih roditelja koji ih drže pod staklenim zvonom)
babe ih ne mogu više plašiti kojekakvim babarogama(baba baš si smješna ,to je samo film)
...ubojica,psihopata, i nasilnika bilo je i prije pojave igara a biti će ih i poslije, a povezivati devijantno ponašanje s igrama je idiotizam nad idiotizmima, 99% mlađe populacije se igra
nek sad netko pronađe koliko je u statistici nasilnika u postocima, neznam samo ko to piše i prepisuje.

2.apsolutno netočno
to je stvar snage volje,karaktera,kućnog odgoja,sređenog života,poznajem dosta uspješnih ljudi koji će i dan danas "zapalit" ali im ne pada na pamet (iako bi si to mogli priuštiti bez problema) da si upropaste život,...jer imaju život...ljudi koji odu na teškaša su ljudi bez života,neshavaćeni,poneki kukavice , koji traže iluziju jer ne mogu podnijeti svijet,boriti se za sebe kao i mi svi ostali
-nikada nisam vidio da su se dva, tri napušena dečka potukli, a svaka tučnjava koju sam vidio bila je posljedica alkohola,dosade,glume,izbacivanja stresa(koji je bolje bilo izbacit kroz stotinjak killova u igri) i frustracije

3.apsolutno netočno - sve objašnjeno

4. apsolutno netočno - sve objašnjeno

Apsolutno se i u potpunosti se slažem. To su sve opče baljezgarije.

A to što je počinjeno niz masovnih ubojstava prema scenariju iz igrica nema veze? Možda i jesu većinom neškodljive, ali ipak mi se od igrica u kojima je cilj ubiti nekoga diže želudac. I nitko me ne može uvjeriti da ih je dobro davati petogodišnjacima recimo da ih igraju, jer oni sve kopiraju i upijaju i postaju agresivni zbog agresivnih igrica.

točno tako. isto je i s gledanjem agresivnih filmova. djeca sve upijaju, zato se treba držati dobne granice. jer, onda se mnogi roditelji kasnije čude zbog gtoga što im je dijete agresivno. nisu ni svjesni kako su ih zapravo usmjerili na krivi put.

Kad smo kod igrica - imam susjede koji su od svoje kćeri napravili bolesnika, do sedme godine nisu marili za nju samo je gledala lude crtiće i igrala igrice i sad se ne može socijalizirati u školi i svijet promatra kroz igrice i crtiće, sve uspoređuje s tim, ne razumije razliku između stvarnosti i iluzije. Dakle, slažem se s Yanom da za sve treba postojati dobna granica.

Goran je napisao/la:

A to što je počinjeno niz masovnih ubojstava prema scenariju iz igrica nema veze? Možda i jesu većinom neškodljive, ali ipak mi se od igrica u kojima je cilj ubiti nekoga diže želudac. I nitko me ne može uvjeriti da ih je dobro davati petogodišnjacima recimo da ih igraju, jer oni sve kopiraju i upijaju i postaju agresivni zbog agresivnih igrica.

onaj u kome to čuči će to napraviti,prije su to radili prema po opisu u knjigama,novinskim napisima (čisto kopiranje, danas im je dan novi medij odakle kopiraju,

moja mala ima 13,mali ima 5,i igraju takve igre,pa su sasvim normalna djeca,koja niti su agresivna niti konfliktna,čak šta više u nekim dječijim igrama su manje agresivna i kooperativnija od ostale djece koja recimo ne igraju takve igre, i koja svu svoju frustraciju istresaju na okolinu,a ne prazne ventile kroz igre,
to ti je stvar roditelja,kućnog odgoja,nivoa kulture u jednoj obitelji,roditelj se mora i posvetiti djeci bez obzira koliko je umoran nakon posla itd.
jer najbolji način za stvaranje devijantne osobe je kada je djete prepušteno samo sebi jer roditelji nemaju vremena za njega

Sve to stoji Bado, ali ostajem kod mišljenja da ima ljepših igrica od pucačina u kojima je cilj ubiti nekoga.

Goran je napisao/la:

Sve to stoji Bado, ali ostajem kod mišljenja da ima ljepših igrica od pucačina u kojima je cilj ubiti nekoga.

pa naravno da ima ,moji su više usmjereni na logičke igre,strategije ,rpg gdje moraš puno više razmišljati i gdje gradiš jedan sistematičan pristup problemu
gdje moraš istovremeno razmišljati o više stvari što pomaže i u real-life
pucačine su zastupljene recimo nekih 10%

Bado, pa naravno, nitko nije ni rekao da je to generalno pravilo za svu djecu. ja sam prva veliki protivnik generaliziranja. ali, činjenica je da kod neke djece agresivne igrice ili filmovi ili nešto treće - izazivaju agresivnost. i tu je isključivi krivac roditelj.
osobno sam uvijek kontrolirala što mi dijete igra ili gleda. to je moja obveza.
više volim da čita neku lijepu knjigu ili pogleda na tv-u neku komediju, nego da gleda ubijanje. to ne znači da djetetu zatvaram oči pred stvarnošću, ali nastojim ga pozitvno usmjeriti.

Yana je napisao/la:

Bado, pa naravno, nitko nije ni rekao da je to generalno pravilo za svu djecu. ja sam prva veliki protivnik generaliziranja. ali, činjenica je da kod neke djece agresivne igrice ili filmovi ili nešto treće - izazivaju agresivnost. i tu je isključivi krivac roditelj.
osobno sam uvijek kontrolirala što mi dijete igra ili gleda. to je moja obveza.
više volim da čita neku lijepu knjigu ili pogleda na tv-u neku komediju, nego da gleda ubijanje. to ne znači da djetetu zatvaram oči pred stvarnošću, ali nastojim ga pozitvno usmjeriti.

problem ih je naterati na knjige jer je puno lakše biti pasivni posmatrač filma,zabava im je dostupnija nego ikad u prošlosti
normalna stvar je da roditelj zna šta mu dijete radi na kompu i netu
i tu je roditelj onaj koji treba djetetu da preporuči sajtove,igre i ostalae sadržaje(kao što rekoh negdje prije, jao si djeci sa informatički neosviještenim roditeljima)

sve i baš sve potiče iz kuće jer dijete koje je odgojeno kao osoba ,sa usađenim moralom , koje je svjesno sebe rijetko može krenuti nekom stranputicom,
u povezanoj obitelji svako odstupanje od ustaljenog ponašanja je vidljivo jer se članovi "poznaju" ,razgovaraju i nisu otuđeni jedni od drugih što je danas glavni problem u trci za novcem,prestižom itd.
ono što je goran napomenuo za svoju mslu susjedu , toga sam se nagledao ,da su dečki/cure imali sve što se novcem moglo kupiti (osim roditelja) i nitko od njih nije baš dobro završio
djeca su najčešće preslika roditelja, i kad vidim kakva su djeca odmah znam kakva je situacija u nekoj kući

Badomen je napisao/la:

problem ih je naterati na knjige jer je puno lakše biti pasivni posmatrač filma,zabava im je dostupnija nego ikad u prošlosti
normalna stvar je da roditelj zna šta mu dijete radi na kompu i netu

biti roditelj je ogromna odgovornost, pa kad i ako se pojavi problem - treba ga rješavati a ne ići linijom manjeg otpora, odnosno prihvatiti to da je lakše biti pasivni promatrač. i meni, kao odrasloj osobi, ponekad je laške biti pasivni promatrač, to stoji...a kamoli ne djeci.

Badomen je napisao/la:

i tu je roditelj onaj koji treba djetetu da preporuči sajtove,igre i ostalae sadržaje(kao što rekoh negdje prije, jao si djeci sa informatički neosviještenim roditeljima)

upravo tako. i ne radi se samo o informatički neosvješćenim roditeljima, nego o općenito neosvješćenim roditeljima, dodala bih.

Badomen je napisao/la:

sve i baš sve potiče iz kuće jer dijete koje je odgojeno kao osoba ,sa usađenim moralom , koje je svjesno sebe rijetko može krenuti nekom stranputicom,
u povezanoj obitelji svako odstupanje od ustaljenog ponašanja je vidljivo jer se članovi "poznaju" ,razgovaraju i nisu otuđeni jedni od drugih što je danas glavni problem u trci za novcem,prestižom itd.
ono što je goran napomenuo za svoju mslu susjedu , toga sam se nagledao ,da su dečki/cure imali sve što se novcem moglo kupiti (osim roditelja) i nitko od njih nije baš dobro završio
djeca su najčešće preslika roditelja, i kad vidim kakva su djeca odmah znam kakva je situacija u nekoj kući

slažem se, ali bih isto tako dodala da ne potječe baš sve iz kuće. dobar dio toga potječe iz škole. djeca nam u školi provode puno vremena i nemoguće da škola ne ostavlja utjecaj na njih.

ja svojoj djeci ne dam svakakve igrice, mislim da petogodisnjak ni ne moze neke stvari dobro procijenit Bado, ali ima tu istine nije svako djete isto zavisi o puno faktora kako ce tko sta prihvatit.
Ja sam samo vidila sta previse pc i igrice naprave od klinca, imam primjer od rodaka mali koji je gimnazijalac i jako pametno i inteligentno djete...sve ok ali mali je ..kad moram rec cudan, zivi u svom nekom svijetu, nema prijatelja ,samo virtualnih.


Jednostavnije rečeno, to što su neki potrošači heroina pasli travu prije nego su zajahali konja ne znači da pušenje trave vodi do narkotika. Ali to svakako lijepo zvuči.


ovo mi dobro

Badomen je napisao/la:

pa naravno da ima ,moji su više usmjereni na logičke igre,strategije ,rpg gdje moraš puno više razmišljati i gdje gradiš jedan sistematičan pristup problemu
gdje moraš istovremeno razmišljati o više stvari što pomaže i u real-life
pucačine su zastupljene recimo nekih 10%

Takve logičke igre su ok, mogu biti jako korisne za razvoj djeteta, naravno i u tome treba imati mjeru ne dozvoliti da dijete bude ovisno o igricama. Ne znam zašto, ali čim netko spomene igrice sjetim se pokojnog Dine Dvornika, on je bome bio ovisan o igricama.

Ne bih baš dao da djeca igraju kakve god igrice, daš mu igricu tipa Doom 3, pa sanja noćne more poslije toga
Postoje određene dobne granice za određene igre, barem ja to tako vidim. A inače, prvu koljačinu sam igrao u 7. razredu i od onda igram najviše koljačine, takve igre su mi najdraže. U biti od dosta rano gledam hororce, filove strave i futurističke akcije, jednostavno sam tip za nasilje.

ma to se odmah vidi

Ja igram pucacine pa nisam agresivna. Znaci - netacno.

djeco nemojte konzumirat drogu

Nećemo Arsi, ne boj se...