Luka Modrić

Luka Modrić (rođen 9. rujna 1985.), hrvatski je profesionalni nogometaš i hrvatski nogometni reprezentativac koji trenutačno igra za englesku momčad Tottenham Hotspur. Većinom igra kao razigravač na poziciji navalnog veznog ili na poziciji lijevog krila.[3]
Nogometnu karijeru započeo je u mlađim uzrastima NK Zadra, da bi 2000. godine prešao u NK Dinamo gdje je, preko posudbi u Zrinjskom iz Mostara i Interu iz Zaprešića, izborio mjesto u prvih jedanaest zagrebačkih plavih. Sa Dinamom je uzastopce osvojio tri naslova državnoga prvaka (2006., 2007. i 2008.) te dva naslova pobjednika Hrvatskog nogometnog kupa (2007. i 2008.). Tomu je pridodao i jedan osvojeni Superkup iz 2006. godine. Također je dobitnik godišnje nagrade Sportskih novosti za najboljeg igrača Prve hrvatske nogometne lige, koja mu je dodijeljena 2008. godine.[4] Dobitnik je i nagrade za najveću nadu hrvatskoga nogometa koju mu je 21. prosinca 2004. godine udijelio Večernji list.[5]
15. svibnja 2008. godine prodan je engleskom prvoligašu Tottenham Hotspuru za 16,5 milijuna funti, čime je izjednačio rekordni iznos koji je klub prethodno platio za napadača Darrena Benta. Iako u početku nije bilježio dobru natjecateljsku formu, po dolasku novog menadžera na klupu Tottenhama, Harryja Redknappa, Modrić je postao ključni igrač svoje momčadi. Prvi značajan uspjeh s londonskim klubom napravio je već u svojoj prvoj sezoni kada je Tottenham izgubio finalnu utakmicu engleskog Liga kupa od Chelseaja nakon izvođenja jedanaesteraca.
Za hrvatsku nogometnu reprezentaciju nastupio je na Svjetskom prvenstvu 2006. godine u Njemačkoj te na Europskom prvenstvu 2008. godine u Austriji i Švicarskoj. Odličnim je igrama u dresu nacionalne vrste zaslužio epitet najvažnijeg igrača izbornika Slavena Bilića.

(wikipedia)

Luka Modrić rođen je u Zadru za vrijeme SR Hrvatske, a prve godine života proveo je u malom dalmatinskom selu Modrići nedaleko od Obrovca, odakle je i porijeklom njegova obitelj. Ime je dobio po djedu Luki koji je po zanimanju bio cestar te je radio na državnim cestama koje su povezivale Dalmaciju i Liku. Njegovi roditelji radili su u obrovačkim socijalističkim poduzećima, sve do početka srpske agresije na Hrvatsku. Modrići su se 1991. godine našli na teritoriju na kojem su pripadnici srpske vojske radili strašan teror nad hrvatskim stanovništvom. Žrtva je srpske agresije 18. prosinca 1991. tako postao i Modrićev djed Luka, koji je kao civil ubijen od strane četničke paravojske. Nakon smrti djeda, Modrićeva obitelj preselila se u Zadar gdje su kao izbjeglice dobili smještaj u hotelu Iž. Njegov otac Stipe, dobio je tada posao u hrvatskoj vojsci, a kako je hotel Iž bio smješten blizu stadiona NK Zadra, Luku je upisao u nogometnu školu. Unatoč teškim vremenima, Modrićev otac uspijevao je izdvajati dio novca iz svoje plaće kako bi sinu omogućio treniranje nogometa u najboljim mogućim uvjetima.

Po završetku rata, kada je imao deset godina, Modrić se zajedno sa Mariom Grgurovićem zaputio na probu u splitski Hajduk, no tamošnja ih je trenerska struka ocijenila kao fizički slabe. S Hajdukom su kasnije sudjelovali na nekoliko nogometnih turnira u Italiji i unatoč tome što su bili među zapaženijim igračima u Hajduku su mislili kako dječaci nemaju budućnosti u nogometu, prvenstveno zbog nedostataka fizičkih predispozicija. Nakon što je završio osnovnu školu, Modrića je šef omladinskog pogona NK Zadra Tomislav Bašić preporučio Zdravku Mamiću, tadašnjem članu Dinamovog izvršnog odbora. Mamić je bez ikakvih prethodnih saznanja o igračevim sposobnostima prihvatio preporuku te je Modrić, nakon osam godina provedenih u nogometnoj školi NK Zadra, 2000. godine potpisao stipendijski ugovor s NK Dinamom.
Odluci da Modrić pređe u zagrebački Dinamo žestoko se protivio tadašnji sportski direktor NK Zadra Josip Bajlo, koji je smatrao kako bi klub puno više zaradio da je Modrića zadržao do njegove dvadesete godine u klubu, a drugi bi klubovi tada za njegov prelazak morali NK Zadru platiti odštetu od 2,5 milijuna kuna. Modrićevi su roditelji rekli kako je njegov otac djelatna vojna osoba zbog čega se moraju odseliti, pa ga zbog toga, prema propozicijama nogometnog saveza, klub ne može zadržati. Nakon što je Dinamo platio 48 tisuća kuna kompenzacije NK Zadru, Modrić se preselio u Zagreb, no bez roditelja koji su ostali živjeti u Zadru. Klub ga je smjestio u stan na maksimirskom kvartu Ravnice, zajedno sa njegovim budućim suigračima u juniorima NK Dinama, bosanskim Hrvatima Ivicom Džidićem i Davorom Landekom.

Prve tri godine Modrić je nastupao za kadetsku i juniorsku momčad zagrebačkog Dinama u čijem se omladinskom pogonu tada nalazio veliki broj kvalitetnih mladih igrača, među ostalima i Vedran Ćorluka, Eduardo da Silva, Hrvoje Čale i Niko Kranjčar. Modrić je s juniorskom momčadi dva puta osvajao naslov prvaka države prije nego što je,[8] zajedno sa Džidićem i Landekom, 2003. godine posuđen na jednu godinu Zrinjskom iz Mostara. Trener i bivši igrač Dinama Stjepan Deverić, poticao je mlade nogometaše da odlaze na posudbe u druge klubove, pa se tako i sam odlučio otići s trojicom nogometaša u Zrinjski kako bi pomnije pratio njihov napredak. Mladi Dinamovi nogometaši bili su okosnica mostarskog kluba, a posebno se isticao Modrić koji je odličnim igrama pomogao Zrinjskom u borbi za ostanak u elitnom razredu bosanskohercegovačkog nogometa.[6] U fizički izrazito zahtjevnoj nogometnoj ligi Modrić se prometnuo za jednog od najboljih igrača te je iskustvo igranja na seniorskoj razini pomoglo u daljnjem razvoju njegovog neosporivog talenta.[9] Iako je imao samo 18 godina, navijači Zrinjskog Ultrasi dodijelili su mu trofej "Filip Šunjić–Pipa", nagradu koju na kraju svake sezone uručuju igraču koji se istaknuo svojim zalaganjem i borbenošću na terenu, ali prije svega korektnim odnosom prema navijačima izvan sportskih borilišta.[10] Modrić je ujedno i najmlađi dobitnik te nagrade.[11] U dresu Zrinjskog odigrao je 22 utakmice uz učinak od 8 pogodaka.[12] Utakmicu za pamćenje odigrao je 3. travnja 2004. godine kada je Zrinjski u 24. kolu Premijer lige[13] pobijedio tada jako FK Sarajevo koje se te sezone borilo za naslov prvaka rezultatom od 2–1. Modrić je doveo Zrinjski u vodstvo nakon što je, sam oduzevši loptu igračima Sarajeva, pretrčao cijelu protivničku polovicu i na kraju zabio pogodak.[6]
Po završetku posudbe, Modrić se vratio u Dinamo i unatoč odličnim nastupima za Zrinjski, čelnici kluba nisu bili impresionirani mladim nogometašem te su ga planirali ostaviti još jednu sezonu na posudbi zajedno sa Džidićem i Landekom, a trebao im se priključiti i Ćorluka. Međutim, tadašnji pomoćni trener Dinama Đuro Bago nije htio dozvoliti da klub upropasti talentirane nogometaše te je nagovorio upravu Dinama da Modrića i Ćorluku pošalju na posudbu u zaprešićki Inter. Sve je bilo dogovoreno sa direktorom NK Intera Brankom Ljaljkom, a uz njih dvojicu na posudbu je poslan i Hrvoje Čale. Prvu službenu utakmicu za Inter Modrić odigrao je 24. srpnja 2004., u prvome kolu 2004./05. sezone prve hrvatske nogometne lige u gostujućoj pobjedi nad NK Zagrebom od 1–0. Prvi pogodak u hrvatskoj nogometnoj ligi postigao je 18. rujna 2004. u domaćoj pobjedi Intera nad Varteksom od 3–2.[12] U jesenskome dijelu prvenstva, Modrić je nastupio u svih 18 Interovih utakmica, zabivši pritom 4 pogotka. Zaprešićki je Inter, na opće iznenađenje hrvatske javnosti, jesenski dio Prve hrvatske nogometne lige završio na prvome mjestu, uz veliki doprinos trojice mladih Dinamovih nogometaša.[9] Odlične igre Luke Modrića više nisu mogle proći nezapaženo te ga je Dinamova uprava odlučila prijevremeno vratiti s posudbe.
Sa posudbe se vratio 10. siječnja 2005. godine te se ubrzo priključio senirskome sastavu pripremama za nadolazeći proljetni dio sezone. Unatoč odličnim igrama pruženim u dresovima Zrinjskog i Intera, Modrić se nije uspio u Dinamu izboriti za mjesto standardnog prvotimca. Tadašnji treneri Ilija Lončarević i Zvjedan Cvetković nisu Modriću pružali učestale prilike za dokazivanje, a kao rezultat toga u svojoj prvoj sezoni nastupio je u 7 od mogućih 14 prvenstvenih utakmica za Dinamo, ne zabivši nijedan pogodak. Zagrebački je klub okončao sezonu sedmim mjestom u prvenstvu, što je najgora konačna pozicija kluba otkad se natječe u Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi.
Nakon što je klub u prethodnoj sezoni smjenio čak četiri trenera, novo ime na klupi Dinama za sezonu 2005./06. bio je, po drugi puta u njegovoj karijeri, Josip Kuže. Modrić je te sezone nastupio u sve 32 utakmice Prve HNL te zabio 8 golova. Dinamo je s novim trenerom suvereno dominirao ligom te praktički tokom cijele sezone držao prvo mjesto koje mu na kraju nije pobijeglo. Modrić, s brojem 10 na leđima, bio je jedan od najvažnijih igrača Dinama uz kapetana Mamića i nesavladiv napadački dvojac Bošnjak–Eduardo. Svojim pogotcima rješio je dva derbija sa Hajdukom, po jedan na Poljudu i Maksimiru, uključujući i utakmicu protiv najvećeg konkurenta za osvajanje naslova te sezone, Rijeci na Kantridi. Sjajnim igrama u klubu dobio je i poziv u reprezentaciju, a prethodno tomu uspješno je igrao i u mlađim selekcijama Hrvatske nacionalne vrste, skupivši 15 nastupa za reprezentaciju do 21 godinu, gdje se dva puta upisao u strijelce. U Dinamo su stigle ponude velikih europskih klubova za njega, no navodno su odbijene i Modrić je ostao u Zagrebu, potpisavši novi desetogodišnji ugovor sa Dinamom koji završava 2015. godine.
S novim trenerom, Brankom Ivankovićem, klub je obranio titulu prvaka države u sezoni 2006./07., osvojivši čak 92 boda i pobijedivši u 30 od 33 odigrane utakmice te sezone. Od 13. kola i poraza od 2–1 u gostima kod Šibenika, Dinamo je nanizao 20 pobjeda čime je osigurao deveti naslov hrvatskoga prvaka. Modrić je nastupio u 30 ligaških utakmica i zabio 6 pogodaka. Također je sudjelovao u Dinamovom pohodu na dvostruku krunu, odigravši 7 utakmica u kupu i zabivši 1 pogodak Hajduku u uzvratnoj utakmici poluzavršnice. No, mladi reprezentativni trojac Modrić–Eduardo-Ćorluka nije klubu donijeo uspjeh u Europi, gdje su pokleknuli pred francuskim Auxerreom u kvalifikacijama za grupnu fazu Kupa UEFE.
I naredne sezone 2007./08. Dinamo je osvojio dvostruku krunu pod vodstvom Ivankovića i Zvonimira Solde. Modrić je preuzeo kapetansku traku i odveo klub do uspješne sezone u kojoj su iz europskih natjecanja izbacili nizozemskog nogometnog diva AFC Ajax, pobjedivši ih 3–2 nakon produžetaka na njihovoj Amsterdam Areni. Modrić je protiv Ajaxa realizirao prvi pogodak iz jedanaesterca te je, uz Mandžukića, bio najbolji pojedinac zagrebačke momčadi. Nažalost, ni ove sezone klub nije dočekao proljeće u Europi, pa se sve više nagađalo o Modrićevu odlasku u inozemstvo. Izvršni dopredsjednik kluba Zdravko Mamić navodno je odbio 50 milijunske iznose od engleskih prvoligaša te izjavio kako klub nema namjeru prodavati Luku Modrića do kraja sezone 2008./09.[14] Međutim, Modrić se nije pomirio sa ostankom te najavio siguran odlazak iz kluba na ljeto. U noći sa 25. na 26. travnja dogovoren je potpis 12 milijuna eura vrijednog 6-godišnji ugovor sa londonskim Tottenhamom, dok je Dinamu transferom pripalo čak 21 milijun eura.

Modrićev prelazak u Tottenham izjednačio je rekord najskupljeg transfera londonskog kluba, koji je istu cijenu platio i za napadača Darrena Benta u lipnju 2007. godine.[2] Prvu utakmicu za novu momčad odigrao je 28. srpnja u prijateljskom ogledu sa niželigašem Norwichom. Luka je u visokoj pobjedi od 5–1 odigrao 45 minuta. Prva službena utakmica u kojoj je nastupio bio je poraz od 2–1 u gostima protiv Middlesbrougha u prvome kolu engleske Premier lige 16. kolovoza.[16] Španjolski stručnjak Juande Ramos, tada menadžer Tottenhama, često ga je upotrebljavao van njegove prirodnje pozicije, pa je tako Modrić, tijekom Ramosove ere, igrao discipliniranu i defanzivnu ulogu središnjeg veznog koja je ograničavala njegove napadačke sposobnosti. Momčad je započela sezonu sa porazima te je već nakon nekoliko uvodnih utakmica bila prikovana za dno ligaške tablice. Modrić je često bio na udaru engleskih medija koji su, pogotovo nakon što je zadobio ozlijedu koljena, često kritizirali njegove fizičke sposobnosti, pa tako i njegovu formu od dolaska u Tottenham.[17] Za njegovu i formu kluba posebno je bio zabrinut i izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Slaven Bilić, smatravši kako se od Modrića u Tottenhamu očekuje puno više, ali je istaknuo kako je samo pitanje vremena kada će se u klubu stvari posložiti, pa će tako i nadoći dobra forma Luke Modrića.[18] Ramosu je uručen otkaz, a zamijenio ga je menadžer Portsmoutha Harry Redknapp. S njegovim dolaskom, situacija u klubu se poboljšava, pa tako i Modrić pronalazi odgovarajuću formu pod vodstvom novog menadžera. Engleski stručnjak koristio je Modrića kao playmakera koji je igrao u vrhu napada zajedno sa napadačima Bentom i Pavljučenkom. Nekoliko mjeseci kasnije, kako je rasla dobra forma i atmosfera u momčadi, Redknapp je izjavio kako planira izgraditi momčad kojoj će okosnica biti hrvatski reprezentativac Luka Modrić.[19] Tijekom zimskog prijelaznog roka u klub se vraćaju Robbie Keane i Jermaine Defoe, pa je dolaskom novih napadača Modrić ponovno igrao na poziciji središnjeg veznog, ali s ofanzivnijom ulogom kakvu je imao i dok je bio playmaker i kapetan Dinama. Nastavio je igrati u sjajnoj formi te je bio proglašen najboljim igračem u pobjedama nad Stokeom[20] i Chelseajem.[21] Prvi službeni pogodak za Tottenham Modrić je zabio u utakmici protiv Spartaka iz Moskve 18. prosinca 2008. koja je završila neriješenim ishodom 2–2.[22] Tri dana kasnije zabija svoj prvi ligaški pogodak protiv ekipe Newcastlea u gostujućem porazu od 2–1.

2009./10.
28. kolovoza 2009., tijekom utakmice protiv Birminghama u petom kolu Premier lige, Modrić je napustio travnjak nakon što je u duelu s Lee Bowyerom zadobio ozlijedu gležnja na desnoj nozi.[24] Narednog dana potvrđene su sumnje kako je riječ o težoj ozlijedi te da će Modrić, zbog frakture desne fibule, izostati s travnjaka najmanje šest tjedana.[25] No, ni nakon šest tjedana nije dočekan njegov oporavak te povratak na travnjake. 31. listopada 2009. Harry Redknapp odgodio je Modrićev povratak na tri tjedna, tek nakon reprezentativnih stanki.[26] Njegov povratak na travnjake dogodio se 8. prosinca 2009. kada je odigrao 70 minuta u pobjedi Tottenhama od 5–2 u prijateljskoj utakmici protiv niželigaša Grays Athletic.[27] 28. prosinca 2009., u svojoj prvoj utakmici u početnoj postavi Tottenhama nakon oporavka od ozljede, postiže pogodak u 11. minuti u utakmici protiv West Ham Uniteda

Modrić je za hrvatsku nogometnu reprezentaciju nastupao kroz šest dobnih kategorija: U–15, U–17, U–18, U–19, U–21 te seniorsku momčad. Prvi nastup ubilježio je 13. ožujka 2001. godine za selekciju do 15 godina u prijateljskoj utakmici protiv Slovenije u Rovinju. Hrvatska je utakmicu dobila sa rezultatom od 5–0, a Modrić je igrao do 41. minute. Za istu selekciju skupio je još samo jedan nastup, također u prijateljskom ogledu protiv Slovenije koji je završio neriješenim ishodom 2–2. Potom je nastupao za selekciju do 17 godina za koju je odigrao dva prijateljska susreta protiv Slovenije. Prva utakmica, igrana 21. kolovoza 2001. godine u Brežicama završila je 1–1, a uzvratni ogled dva dana kasnije odigran je u Zaboku a završio je pobjedom Hrvatske od 2–0.[29]
Slijedećih 16 mjeseci Modrić nije ubilježio niti jedan nastup za hrvatsku reprezentaciju, sve do 28. siječnja 2003. godine kada je odigrao svih 90 minuta za selekciju do 18 godina u prijateljskom ogledu protiv Portugala koji je završio neodlučenim ishodom 1–1. Dva tjedma kasnije debitirao je za U–19 selekciju u pobjedi nad Slovenijom od 2–1. Prvu natjecateljsku utakmicu za hrvatsku odigrao je 27. listopada 2003. u Puli, u pobjedi 1–0 nad Albanijom u kvalifikacijama za nadolazeće Europsko nogometno prvenstvo do 19 godina. Ukupno je za selekciju do 18 godina odigrao 7, a za selekciju do 19 godina 11 utakmica te je bio strijelac jednog pogotka. 31. ožujka 2004. po prvi je puta zaigrao i za U–21 reprezentaciju, odigravši 30. minuta u prijateljskom ogledu protiv Turske u Velikoj Gorici koji je zavšio bez pogodaka. Za hrvatsku reprezentaciju do 21 godinu odigrao je 15 utakmica, zabivši pritom 2 pogotka.[

Seniorska reprezentacija

Nakon što je reprezentacija doživjela neuspjeh izgubivši od Srpske selekcije do 21 godinu u dokvalifikacijama za Europsko prvenstvo, Modrić je napokon dobio poziv za seniorsku selekciju od tadašnjeg izbornika Zlatka Kranjčara. Svoj prvi nastup ubilježio je 1. ožujka 2006. u Baselu, u prijateljskom ogledu protiv Argentine. Modrić je igrao do 84. minute kada ga je zamijenio Jerko Leko, a Hrvatska je utakmicu pobijedila s 3–2, nakon što je Dario Šimić zabio pobjedonosni pogodak u posljednjoj minuti utakmice.[30] Prethodno svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, Modrić je nastupio u još četiri prijateljske utakmice za Hrvatsku nacionalnu vrstu, od čega je tri susreta počinjao s klupe za pričuve. Na svjetskom prvenstvu dobio je tek nešto više od 15 minuta u utakmicama protiv Japana i Australije. Hrvatska se nije plasirala u osminu finala, a grupnu dio natjecanja završila je na trećem mjestu s dva boda. Po dolasku novog izbornika Slavena Bilića, Modrić postaje standardni član početne postave te već u svojoj prvoj utakmici pod vodstvom Bilića doprinosi pogotkom u gostujućoj pobjedi 2–0 u prijateljskom ogledu protiv Italije 16. kolovoza 2006. Prvi pogodak u natjecateljskoj utakmici zabio je protiv reprezentacije Andore u kvalifikacijama za europsko prvenstvo u Austriji i Švicarskoj. Utakmica je završila rekordnom pobjedom hrvatske nogometne reprezentacije 7–0. Nastupio je u svih 12 kvalifikacijskih utakmica od kojih je hrvatska reprezentacija pobijedila devet, izgubila jednu te dvije utakmice koje su završile 0–0 protiv Rusije. Na Europskom prvenstvu u nogometu u Austriji i Švicarskoj, Modrić je odigrao svih 90 minuta u utakmicama protiv reprezentacija Austrije, Njemačke te Turske. Također je bio strijelac prvog pogotka hrvatske reprezentacije na turniru, realiziravši jedanaesterac protiv Austrije u 4. minuti u utakmici koju je hrvatska reprezentacija pobijedila s 1–0. Također je bio prvi izvođač jedanaesteraca koji su odlučivali o prolasku u polufinale protiv Turske. Modrić je promašio cijeli okvir gola te je Hrvatska ispala sa europskog prvenstva.
U slijedećem kvalifikacijskom ciklusu, za svjetsko nogometno prvenstvo 2010. godine u Južnoafričkoj Republici, Modrić je nastupio u šest od mogućih deset susreta i bio strijelac tri pogotka, po jedan protiv Kazahstana, Andore te Ukrajine. Hrvatska se nije uspjela plasirati nakon što je u grupnom dijelu kvalifikacija završila na trećem mjestu s osvojenih dvadeset bodova, jedan manje od drugoplasirane Ukrajine te sedam bodova manje od prvoplasirane u grupi, nogometne reprezentacije Engleske.
Ukupno je za seniorsku vrstu Modrić nastupio 36 puta te bio strijelac 7 pogodaka, a još 37 puta je nastupao za mlađe uzraste hrvatske nogometne reprezentacije.

Modrić je sposoban jednako dobro igrati sa svojom slabijom, lijevom i sa svojom desnom nogom. Također je sposoban igrati na svim pozicijama u veznome redu, izuzev pozicije obrambenog veznog. Dok je igrao u momčadi Dinama iz Zagreba, Modrić je bio nosilac igre te je često mijenjao svoju poziciju, iako je većinom igrao na poziciji lijevog krila. Također je sposoban igrati i u središnjici terena, kao i na desnom krilu. Francuski nogometni stručnjak Gérard Houllier opisuje Modrića kao izuzetnog radnika na terenu, staloženog igrača s odličnim pregledom igre i preciznim dodavanjima

Nogometna Premijer liga Bosne i Hercegovine – igrač godine: 2003.
Hrvatska nogometna nada godine: 2004.
Žuta majica Sportskih novosti: 2008.
Euro 2008. – uvršten u najbolju momčad natjecanja
Najbolji europski playmaker: 2008./09.