Psihijatrijske ustanove i liječenje

PSIHIJATRIJSKE BOLNICE

a) opće – sadrže i gerijatrijske odjele (za stare osobe), kao i odjele za tzv. kronične duševne bolesnike, koji su u dogom ili trajnom boravku, te forenzičke ili sudske odjele, npr. u nas na Rabu, Ugljanu, Popovači, Jankomiru, Vrapče.
b) Ustanove za duševno nedovoljno razvijenu i teško odgojivu djecu i omladinu ( u nas je takva bolnica u Zagrebu-Kukuljevićeva, Radnički dol, te na Goljaku).
c) Psihijatrijske sveučilišne Klinike ( Klinika za psihijatriju Rebro, Klinika za psihološku medicinu Rebro, Klnička bolnica Vrapče, Klinika za psihijatriju «Sestre milosrdnice», Nova bolnica Dubrava, te Klinike u Osijeku, Rijeci i Splitu).
d) Psihijatrijski odjeli pri općim bolnicama.
e) Ustanove za parcijalnu hospitalizaciju:
- dnevne bolnice (pacijent je tijekom dana u bolnici, a noću kod kuće)
- noćne bolnice (pacijenti dolaze izvan radnog vremena)
- prijelazne ustanove (half way houses), su posebno organizirane kuće koje služe adaptaciji bolesnika na svakodnevicu
- vikend bolnice (hospitalizacija preko vikenda, ili dnevna bolnica za vikend)

VANBOLNIČKE PSIHIJATRIJSKE USTANOVE

1. specijalizirani dispanzeri (za dječju psihijatriju, alkoholizam i ovisnosti, PTSP..),
2. psihijatrijske polikliničke ambulante (opće ili specijalizirane), u kojima se provode dijagnostički i terapijski postupci.
3. savjetovališta (općenito za mentalno zdravlje, tj. zdravstveni odgoj, ili specijalizirana, npr. za alkoholizam, bračna, dječja, za neuroze..)
4. smještaj duševnog bolesnika u tuđu obitelj i liječenje u kući
5. zaštitne radionice, za liječenje i rehabilitaciju. Pomoćne ili specijalne škole ili školski razredi.
6. Klubovi liječenih bolesnika, na načelu grupnih socioterapijskih metoda liječenja (npr. za ovisnike, neke neuroze, alkoholičare KLA..)

izvor

Obitelj je primarna socijalna grupa koja u pravilu najčešće ima glavnu ulogu u procesu socijalizacije pojedinca. Struktura i dinamika odnosa u obitelji određuju sadržaji i okvir duhovnog i materijalnog u prostoru i vremenu u kojem čovjek ne samo stječe prva iskustva te uči osjećati i misliti, nego u njemu svakodnevno i kontinuirano aktivno sudjeluje mijenjajući sebe i ostale članove obitelji. Ni jedan oblik društvenog života i organizacije nije toliko važan za zdravlje i bolest pojedinca kao što je to obiteljski život ili život u obitelji. Stoga je logično da je obitelj mjesto i predmet psihijatrijskog liječenja: mjesto psihijatrijskog liječenja u okviru terapije u homoobiteljskoj i heteroobiteljskoj sredini odnosno obitelji udomitelja, te predmet liječenja u okviru obiteljske terapije.

Liječenje u obiteljima udomitelja počelo se primjenjivati potkraj XIX. i početkom XX. stoljeća, da bi se u razdoblju nakon Prvog i poglavito Drugog svjetskog rata ta socioterapijska metoda nešto rjeđe primjenjivala u psihijatrijskoj praksi. Naselje Gheel u Belgiji ima najdulju tradiciju među ostalim naseljima u kojima se provodi liječenje psihijatrijskih pacijenata u obiteljima udomitelja, a navodno se u Gheelu još od VII. stoljeća u obiteljima zbrinjavaju i njeguju psihički poremećene osobe. Ovu socioterapijsku metodu u liječenju psihijatrijskih pacijenata uveo je u Hrvatskoj u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče dr. M. Geratović 1932. godine, a u Psihijatrijskoj bolnici "Jankomir" primjenjuje se od 1963. godine.

Današnje liječenje psihijatrijskih pacijenata u obiteljima udomitelja po formi je relativno slično onom od prije stotinjak godina, dok je po svom sadržaju znatno promijenjeno i osuvremenjeno primjenom socioterapijskih metoda u užem smislu, te grupne psihodinamske i obiteljske terapije.

Psihijatrijski pacijenti pojedinačno ili u skupinama od dva-tri pa i više pacijenata udomljuju se pretežito u obitelji nastanjene u ruralnim područjima ali u relativnoj blizini matične psihijatrijske ustanove. U određenim vremenskim intervalima a najčešće jednom mjesečno pacijente u obitelji udomitelja posjećuje psihijatrijski tim iz matične psihijatrijske ustanove kojeg čine psihodinamski usmjeren i educiran psihijatar, viša medicinska sestra-tehničar sa završenom edukacijom iz Balintovih grupa i za grupnog terapeuta te socijalni radnik. Pacijenti pak jednom mjesečno dolaze u matičnu psihijatrijsku ustanovu na sastanak terapijske zajednice, a i po potrebi zbog moguće promjene terapije, somatske bolesti ili pak hospitalizacije zbog relapsa ili recidive bolesti. Povremeno se u psihijatrijskoj matičnoj ustanovi održavaju i sastanci psihijatrijskog tima s članovima obitelji udomitelja, kao i susreti članova obitelji dugogodišnjih i iskusnih obitelji udomitelja s članovima obitelji novih udomitelja radi razmjene znanja i iskustva o odnosu i ophođenju s pacijentima. Radi izobrazbe članova obitelji udomitelja o psihičkim poremećajima i bolestima te o psihičkim bolesnicima, pshijatrijski tim publicira brošuru konceptualno i stilski prilagođenu stupnju znanja i izobrazbe udomitelja. U obiteljim pak koje udomljuju deset ili više pacijenata, život je organiziran po modelu terapijske zajednice.

U ozračju zdrave obiteljske sredine same su po sebi prisutne mnoge terapijske mogućnosti i čimbenici, koji se u psihijatrijskoj bolnici mogu samo na umjetan način stvoriti. Obitelj je, kao što je to dobro poznato, primarna socijalna grupa koja u odnosu na vlastite članove pa prema tomu i spram pacijenata, pored protektivne ima i edukativnu, odnosno reedukativnu funkciju.

izvor

Ovo je "relativno" nov dokumentarac o temeljima, svrsi i učincima psihijatrije. Iako psihijatrija nie psihologija ipak dovoljno dijele "teritorij" i vjerujem da je ovo odlično mjesto za ovaj link i eventualnu raspravu. Dokumentarac traje sat i pol i toplo ga preporučam pogledati u cjelosti... zadnjih 15-ak minuta je posebno zanimljivo.

http://www.disclose.tv/action/viewvideo/18100/Psychiatry_Instrument_of_Death_1_2/ -sastrane je drugi dio

No evo ako i slucajno ima onih koji nece ( abit ce) pogledati film otvaram raspravu sa tvrdnjom da je velika vecina medicinskih disciplina napredovala, a psihijatrija je ostala jednako neučinkovita, poglavito zato što se temelji na izmišljotinama. Karijes nije izmišljen pa se s godinama tehnika sofisticirala i napredovala. Psihijatrija se bori sa nečim neopipljivim i nevidljivim... ne postoi dijagnostika i u konačnici se tretiraju izmišljeni uzroci s fatalnim posljedicama. Jedino je bitno našopati ljude ljekovima, koji u konacnici vode do samoubojstva, što njih apsolutno vraća na početak jer psihijatrija se zasniva na tome da su psihicki poremecaji nastali zbog kemijskog disbalansa. Dakle znanja o poremećajima mogu rasti na deskriptivnom nivou, ali o UZROCIMA se i dalje ne zna NIŠTA, a tržište je krcato lijekovima koi ne znaju što liječe, pa shodno tome ništa ni ne izlječe. Jedino čemu trenutno služe je profitu farmakoloških tvrtki i psihijatrijskih klinika.