Relax forum
Registriraj se i relaxiraj sa nama


Zabava, druženje i diskusije u opuštenoj atmosferi
 
Početna stranicaRegistracijaLogin

 

 Intervjui

Go down 
Autor/icaPoruka
Blizanka
Administratorica
Administratorica
Blizanka

Female
Gemini Broj postova : 77757
Godine : 170
Datum registracije : 21.01.2009

Intervjui Empty
PostajNaslov: Intervjui   Intervjui I_icon_minitime10/8/2010, 08:53

Sve bacamo na valcer, a živimo u teškoj tragediji

Intervjui 0167007.48

'Nema toga do čega kod nas trenutačno ne može doći. Nema baš ništa što bi mene moglo iznenaditi. U ovom trenutku, kad je Hrvatska došla do besramnog statusa, u što god dirnete sve je u rasulu', kazala je Mani Gotovac, prva intendantica u povijesti hrvatskog teatra, u razgovoru s novinarkom Danas.hr-a.

Vaša knjiga Fališ mi je hit. Kakve su povratne reakcije?

Reakcije su različite. Prvi put u životu imam jedan feedback koji je neusporedivo više pozitivan, prihvatljiv, nego što je to bilo u ranijim mojim poslovima ili radovima. Za mene se kaže da sam kontroverzna osoba, ja to doista jesam, i mislim da je to najveći kompliment koji mi se može dati, jer osobe koje nisu kontroverzne obično su jednoumne, plašljive, dosadne...

Najavljujući knjigu prije dvije godine, najavljivali ste da ćete pisati o korupciji u kazalištu. Kako to izgleda korupcija u kazalištu?

Korupcija, nažalost, postoji u svim porama našeg društva i sad se rasplamsala u neviđenim razmjerima. Pratila sam to i u kazalištu, i kazališni svijet je korumpiran. No, treba razlučiti da se pod koruptivnim misli na stjecanje novca, bogatstva, na nezakonito primanje mita i uvijek se tu vidi novac. Međutim, ono pitanje koje je presudnije je korupcija duha, korupcija misli i načina života, koja se pokazuje u svakom trenutku – zovem te na kavu ne bi li mi nešto riješio itd... Tu se naprosto radi o koruptivnom načinu mišljenja koji se uvriježio u sve naše pore. Mi ne možemo niti kreirati jednu predstavu a da ne mislimo hoće li u njoj glumiti ovaj koji je u dobrim odnosima s onim, koji je važan za trećega, koji je podoban itd...


Što onda reći o slučaju splitskog HNK? Netko je komentirao da je iščuđavanje nad time što je Duško Mucalo izabran za intendanta naivno, budući da se politika uvijek uplitala. A i zašto ne bismo okrenuli priču i rekli da i Mucalo zaslužuje šansu?

Naravno da se politika uvijek petljala u teatar i naravno da su ljudi od teatra uvijek pokušavali izbjeći politiku. Pitanje Duška Mucala je jedno drugo pitanje. Mogu Vlada i Kerum odlučiti što god hoće, ali to je pitanje autoriteta i znanja. Ako vam dijete dobije upalu pluća, hoćete li ga odvesti pulmologu ili ćete ga odvesti na kolače? Naša zemlja ne shvaća da i kultura kazališta odgaja djecu, a odgoj je važan koliko i bolest. U slučaju Mucala politika je jednako – Kerum. Eto na koje smo grane spali, ljudi moji...

No, zanimljiva je informacija da je splitski HNK izabrao dramski program, te da će Vinko Brešan postaviti predstavu Hamlet u selu Mrduša Donja.

Ali, ne pod vodstvom Mucala. Kako još Mucalo nije niti imenovan v.d.-om, a kazalište mora raditi, onda je usvojen repertoar koji je složio Milan Štrljić prije dvije godine, pa će se sada realizirati taj repertoar. Mucalo s tim nema veze, to je predobar repertoar da bi ga se mogao sjetiti Mucalo.

Mislite li da bi i ta predstava mogla iznenada biti zabranjena, poput Bakhi Olivera Frljića na Splitskom ljetu 2008. godine?

Nema toga do čega kod nas trenutačno ne može doći. Nema baš ništa što bi mene moglo iznenaditi. U ovom trenutku, kad je Hrvatska došla do besramnog statusa, u što god dirnete sve je u rasulu, kako uopće pomisliti da bi se nešto moglo ne zabraniti u kazalištu... Tako oni reagiraju kad se pokrene nešto blisko političkom teatru.

Što se tiče Bakhi, Frljić u toj predstavi pali maketu splitskog HNK. Kako to da je pali, ali nema problema s tim da od iste te kuće uzme honorar?

Dakle, kada Frljić u Bakhama pali maketu HNK, on pali upravo korupcijski duh HNK, koji za novce koje dobiva radi sve što je u duhu i sve što podržava status quo i ovu stravu koju živimo u Hrvatskoj. Dakle, on pali to pokleknuto, neumjetničko stajalište prema HNK, koji je dio kulture... Ja nisam veliki prijatelj političkog teatra, radije radim i gledam druge modele kazališta. No, kad su ovakva vremena, onda mi se čini da je to jedan od modela koje bi publika trebala vidjeti. U tom kontekstu on pali HNK.

Svojedobno je Mario Kovač istjerivao đavla iz zagrebačkog HNK, ali bez honorara. Čini se ipak da su performeri postali bolji glas naroda nego je to kazalište?

To je dobro rečeno, ali performans je dio kazališta. Sama se slažem s tim da performeri, npr. Siniša Labrović, koji je izazvao na dvoboj ministra kulture Božu Biškupića, da je i više, i jednostavnije, i upečatljivije, i duhovitije rekao o našoj situaciji te odnosu i kulture, i društva, i politike, nego koja institucija koja dobiva od države silne novce a ne uspijeva ništa. Znate, u institucijama je to puno teže jer treba usuglasiti 500 ljudi. Performeri mogu raditi u instituciji, ali tko će pozvati Sinišu Labrovića?
Dakle, ne nadate se nečemu od institucija i trenutačne garde?

Od trenutačne garde više se ne nadam ničemu. Ali, moram reći da nisam pesimist. Iako imam toliko godina, mislim da će moji unuci ipak gledati neki pravi teatar. Znate, kad dođete do dna, morate početi ispočetka. Mislim da se približavamo tom dnu iz kojeg će se iz temelja sve izokrenuti i počet će se ispočetka. Imam tu nadu i što mi drugo preostaje – nada umire posljednja.

Što je s najavom da ćete napraviti predstavu po pjesmi Ive Sanadera Nenia Salonitana?

Nisam nikako odustala, samo mi treba vremena. Naime, nisam očekivala da će odjeci knjige Fališ mi biti tako veliki i da će urednici htjeti da nastavim s tim. Pišem sporo, treba mi vremena, pišem zbog toga da bih sama sa sobom raščistila koliko sam slobodna prema samoj sebi. Dakle, kada završim projekt Fališ mi, budem li živa, pokrenut ću teatar.

Znači, Sanader će se naći na udaru?

On više neće biti uopće lice o kojem se govori, vjerojatno priča ide prema njegovom kraju u tom političkom pogledu. Ali, kao čovjek, osoba, kao netko tko je vladao nama i odredio naše puteve prema dnu, on će uvijek biti aktualan.
A što mislite o premijerki Kosor? Jeste li čitali njene pjesme i detektivske priče, ima li tu materijala za kazalište?

Nisam čitala, i na ovu Sanaderovu pjesmu sam naišla slučajno. Imam jednu manu da uvijek mislim da nemam dovoljno vremena da čitam lošu literaturu. Jadranka Kosor nije osoba koja bi mogla zaintrigirati kazališnu scenu, mislim na ono što je uvijek bila, zapisničarka gospodina Sanadera, a danas je zapisničarka nekih drugih šefova. Više je vidim u službi nekoga, unutar Hrvatske ili Europe, nego u smislu samostvaranja, samokreiranja nečeg svog.

A da ste danas intendantica, postoji li neka predstava ili tekst koji biste postavili na scenu, a koji bi bio simptomatičan za ovo naše vrijeme?

To se i ja često pitam. Čini mi se kao da je vrijeme nadišlo sve autore, toliko mi se ponekad čini strašno, kao da veliki dramski pisci nisu živjeli u toliko izglavljenom svijetu u kakvom živimo mi, pogotovo u Hrvatskoj gdje je to sve naopako. Najpametnije bi bilo obraćati se najtežim, najljućim tragedijama iz vremena starih Grka i, naravno, Shakespeareu. Trenutačno mi se čini najopasnija ta naša nepodnošljiva lakoća nepostojanja. Mi se svemu smijemo, izrugujemo, bacamo u valcer, a zapravo živimo u jednoj teškoj tragediji. Suočila bih se sa stvarnom, istinskom, najjačom tragedijom. Naše pitanje je stvarno tragično, ali utoliko bolje, jer iz tragedije ima izlaza, kad se pronađe krivac onda se počinju otvarati novi putevi.

Vratimo se knjizi. Iskreno progovarate o seksualnosti i erotizmu, no ne spominjete svoja dva braka?

Sva moja četiri poglavlja ili četiri godišnja doba pokreće jedno emotivno stanje, svaki put prema nekoj drugoj osobi, pa bi se, uvjetno rečeno, moglo reći da pokušavam pisati o ljubavi kako sam je doživljavala. U retrospekciji ja vidim te jake emotivne udare prema svojim dvjema ljubavima o kojima pišem u prvoj knjizi, zatim prema mom djetetu i prema jednom obliku kazališta i kazališnih ljudi, o čemu pišem u idućoj knjizi. Govoriti o muško-ženskoj ljubavi, o erotizmu, a pritom zaobići seks, kao jedan mali dio, ali dio tog erotičnog, bilo bi laž. Kad sam odlučila pisati, odlučila sam pisati o svojoj istini.

No, naprimjer, Charlie Chaplin u svojoj autobiografiji kaže da se nije htio osvrtati na broj svojih ljubavnica jer to ne drži važnim. Zanimljivo je da ste Vi sve iskreno rekli. To Vam nije predstavljalo problem?

To mi je bio veliki izazov, da pokažem kako je ta Mani o kojoj se govori nešto sasvim drugo. Dvojila sam za koju je to publiku, zašto to... S druge strane, ta paklena želja da pokušam naći prostor slobode za sebe bila je jača, ja nisam pisala tu knjigu nego ona mene, ona je meni davala naloge što da radim sa svim tim temama.

Postoji li nekakav moto, nešto za što se može reći da se provlačilo kroz Vaš život?

Ima jedan Shakespearov sonet koji mi se u raznim razdobljima života uvijek pojavljivao kao nešto što bih ja rekla kada bih to umjela. U tom sonetu Shakespeare navodi zbog čega bi sve bilo pametno napustiti ovaj život, pa navodi sve svinjarije, kako je "umjetnost od vlasti zauzdana", i na kraju kaže: "Napustio sve bih kada smrću ljubav izgubio ne bih." Ako bih mogla reći da je nešto moto moga života, to je to. Zaista bih sve napustila kada još i danas ne bih osjećala ljubav, evo, naprimjer, prema svojim unucima.

Je li Vas razočarala demokracija? Svi iznose svoja mišljenja, ali ništa se ne miče s mrtve točke. Isplati li se biti buntovnik?

Isplati – ne isplati se, to je opet kategorija materijalne naravi. Ja ne mogu gledati sve unutar samo jedne ideologije koja postoji danas u svijetu, a ona je novac. Mislim da ne postoji baš samo to na svijetu, a danas svi živimo isključivo zbog novca. Pa kakav mi je to život u kojem živim da zaradim da bih jela i spavala, ma dajte. Čini mi se da je demokracija u svijetu u najvećoj mogućoj krizi, i možda neće tako dugo proći da se neće u ovoj novoj tehnologiji pronaći način da se promijene neke stvari. Da barem ta neoliberalna demokracija dobije svoj točan naziv – lažna demokracija. Ja vjerujem da će mladi ljudi pronaći put.

Osim ako ne postanu robovi novca?

To će vjerojatno uvijek biti većina, ali dogode se oni buntovni koji žele nešto drugačije, bolje, istinitije, pa krenu i onda se nešto promijeni. Moja me kći uvijek blijedo gleda i nema nikakvih nadanja, ali ja ne mogu drugačije.

'Mene se može umiroviti samo maljem'

O mirovini...
Pišem drugi dio knjige, kasnim s rokovima, radim u inozemstvu kao dramaturg, pišem još jednu knjigu koja je teatrološka. Očito ne spadam u osobe koje se može umiroviti – osim maljem.

O zabrani nastupa na radiju zbog govorne mane...
U to sam vrijeme imala pisaću mašinu i na slovo R sam stavila flaster. Kad bih pisala tekstove, čim bih dodirnula flaster znala sam da je to slovo R. I onda bih tražila riječ sličnog značenja da izbjegnem to slovo. To sam radila dugo.

O 'prokletstvu' prezimena Gotovac...
Zvali su me zbog žene Ante Gotovca, kako se ono zove... Kako u imeniku piše Mani Gotovac, mnogi su mislili da Mani ima veze sa Simona, pa su svi zvali i tražili Simonu. Dugo mi je trebalo da shvatim što je to sve skupa i zbog čega me svi zovu i traže Simonu. Sad više toga nema, to znači da više nije u centru pažnje.

O svojim intendanturama...
Kazalište i kultura se ne mogu raditi u suglasju s politikom, mora se raditi u skladu s osjećanjem vlastite istine – male, tijesne, jadne, bijedne – ali vlastite. Moja temeljna pozicija je bila ajmo pokušati na sceni reći djeličak neke naše istine.
Margarita Perić

izvor

_________________
Ono sto MOGU ne mora da znači i da HOĆU,
ali ono što HOĆU uvijek znači da MOGU
ellaMarigo



Intervjui Admin10
[Vrh] Go down
https://www.facebook.com/pages/Carpe-diem-citati-lijepe-misli-po
Blizanka
Administratorica
Administratorica
Blizanka

Female
Gemini Broj postova : 77757
Godine : 170
Datum registracije : 21.01.2009

Intervjui Empty
PostajNaslov: Re: Intervjui   Intervjui I_icon_minitime10/8/2010, 09:00

Popljuvao bih Šukera nasred Trga bana Jelačića

Intervjui 0967007.48

'Koja Vlada? Šta je to? Postoji li hrvatska Vlada? Ministar financija koji posudi pare pa se hvali? Pa, popljuvao bih ga na Trgu bana Jelačića', odgovorio je primoštenski načelnik Stipe Petrina u Intervjuu tjedna Danas.hr-a na pitanje koji bi ministar mogao dobiti 'košaricu' od Jadranke Kosor.

Nakon što su u Primoštenu posječeni HEP-ovi stupovi za struju izjavili ste otprilike da su se u njih zaletjeli prahistorijski reptili s kljunovima u obliku pila. Možete li mi to pojasniti?
To je iz pjesme TBF-a Bog i Zemljani. Odnosilo se na stupove koje su tamo pokosili.

Te nemani?
E, došle leteće nemani. Sad je podignuta optužnica protiv mene i komunalnog redara da smo prekinuli dotok struje i popilali stupove.

Zašto biste to htjeli?
Zato što HEP nije plaćao služnost. Prve stupove su popilali reptili s kljunovima u obliku pila, a mi smo četiri popilali, temeljem zakona. Komunalni redar je izdao rješenje, priložili smo što treba.

Koliko Vam duguje?
To je relativno. To je pozicija Davida i Golijata. Ali, ako vi njima ne platite, oni vam isključe struju. Ako vi isključite njihovu struju, onda vam naprde optužnicu sa zlouporabom položaja i ovlasti. Zato će teško doći do promjene. Ako se ja služim njihovim metodama, onda sam ja divljak, baja lokalni, kauboj, šerif. Evo, vi imate lokal i koristite javnu površinu. Ako ne platite, komunalni redar vam izda rješenje o uklanjanju i policija mu asistira i još vas prozivaju. Po čemu su HEP, VIP, Vodovod i T-Com bolji od mene?

Često se žalite na rad državnih odvjetništava. Kakva ste iskustva imali?
Evo, zašto ja Bajića osuđujem? To je najveći kriminalac u državi! Općinsko državno odvjetništvo gadljivo prikriva pljačke. Imate i pljačku općine prije nego smo došli na vlast 2001. godine. Na zatezne kamate je odlazilo 50 posto mase plaća svih zaposlenih u općini. Imovina općine bila je nula, izgubili su zgradu općine. Zaposlenici nisu primili plaću šest, a korisnici poput teta u vrtiću i knjižničara 24 mjeseca.

Koliki je tada bio proračun?
Oko tri milijuna, a bili su dužni oko 7,5 milijuna. Ubrzo je došla prijetnja Elektre da će nam isključiti rasvjetu jer pet godina nisu plaćali.

Potrošili su tri godišnja proračuna? Koliki je proračun Primoštena danas?
Recimo dva i pol, ali i danas još rješavamo javne nabave iz tog razdoblja. Danas je proračun oko 16 milijuna kuna, a 2007. godine, kada smo digli kredit za zgradu, bio je 34 milijuna.
Kako?
To je jednostavno. Nama nitko ne ostane dužan. Gledam kolege iz Splita kako im ne plaćaju komunalne naknade, javne površine. To je klasični deal s lokalnom samoupravom ili lijenost lokalne i regionalne samouprave. Uveli smo porez na neiskorištena zemljišta. To je bio jedini instrument protiv onih koji zatežu razvoj bagatelno kupljenih hotela ili objekata. Ustavni sud je 2007. godine ukinuo taj porez, na neiskorištene gospodarske objekte, neiskorištena poljoprivredna i građevinska zemljišta. Osim toga, svi naši rashodi su smanjeni ultra. Npr. korištenje privatnog auta u službene svrhe. To je najobičnija pljačka. Otkad sam načelnik na to je otišlo nula lipa. Ja i predsjednik Vijeća imama auto i karticu za gorivo, ako tko ide u Šibenik, ja mu natočim. Službeni mobitel ima još zamjenik predsjednika Vijeća, povezali smo se nas 10 u općini i došao je zadnji račun 1.100 kuna za sve.

Koliko ste ljudi otpustili kad ste postali načelnik?
Plan je bio otpustiti trećinu, a ostalima smanjiti plaću za 30 posto. Isti dan smo uštedjeli 20 posto. U Turističkoj zajednici se nisu dali i bilo je svašta – napadi, palile su se kuće vijećnicima. Pazite, 20 godina se netko naučio mukte živjeti. Treba se boriti s nekim tko je bio fiktivno zaposlen u Elektri, Hrvatskim šumama, vodama i da ga sad netko šusne.

Da ste u državnoj vlasti, što biste učinili s državnim službenicima?
Zakon o državnim službenicima je teška katastrofa. Ne možeš se državnog službenika riješiti da se popneš na stablo i laješ kao onaj u Amarcordu: "Io voglio una donna!" To je hobotnica sa 100 krakova, 65.000 ljudi. Ni ne znaju koliko im agencije imaju ljudi!

Koliko ih treba otpustiti?
Minimum pola. Meni dođe vatrogasni inspektor. Svaki dan mi neki dođe. Pa što mi dolaziš? Samo me zaj.... Ili sastanci pred turističku sezonu. Imaš more dokumenata koji su doslovno ni za što, kome to služi? Ne mogu sedam godina čekati lokacijsku dozvolu za vrtić ili kanalizaciju.

Kako ste utjerivali dugove za komunalne doprinose?
Zakonskim putem. Ovršni zakon je milost božja! Ako ne plaća, sjednete mu na račun, a čim mu sjednete na nekretninu – gotovo je. Svi trče. Ne da trče, nego mu više ne možete oprostiti ni sudske troškove ni kamate. Kad krenete na sud to ne ovisi o meni, dug od 50 tisuća se penje na 75, a ti mu kažeš da je trebao prije misliti. Do 2001. godine općina je trošila 50 posto proračuna na plaće. Mi danas ubiremo više od 50 posto plaća koje primaju zaposlenici na najmu općinskih zgrada i ulaganja. U jednom trenutku smo imali 83 posto iskoristivosti proračuna u tekuća i kapitalna ulaganja, dok je 17 posto išlo na plaće, održavanje i neinvesticijske usluge.

Jednom ste prigodom rekli da bi se država takvim raspolaganjem proračunom iz vanjskog duga izvukla za pet, šest godina. Nije li to pretjerano?
Ovaj tren općina ima 50 posto proračunske rezerve gotovog novca, a prije smo imali 30 posto. Zamislite da u ovom trenu hrvatska Vlada ima 40 posto strateške rezerve u slučaju da im se dogodi slučaj Kamensko, Brodosplit, poplava. Oni nemaju. Oni ga pojedu. Evo podatka: jedan općinski djelatnik Primoštena servisira 375 građana općine, a jedan državni službenik 65 građana. Mi smo šest do sedam puta efikasniji! Investitorima možemo garantirati dogovoreno općinskom imovinom, a ako ni to nije dovoljno, ja jamčim svojom. Županija nam nije htjela odobriti projekte za program CARDS, 700.000 nam je propalo. Čekamo godinama na građevinske dozvole. Zato kažem da je Marina Matulović Dropulić najveća kočnica zemlje jer manipulira i upravlja jedinim bogatstvom koje Hrvatska ima – prostorom.

Mediji nagađaju da bi baš ona mogla otići iz Vlade. Tko bi, po Vašem mišljenju, još mogao dobiti 'košaricu' od Kosor?
Ma, nemam pojma! Koje Vlade? Šta je to? Postoji li hrvatska Vlada? Ministar financija koji posudi pare pa se hvali? Pa, popljuvao bih ga na Trgu bana Jelačića. To je kao kad sam ja za Božić upitao suradnicu koliko imamo na računu. Ona kaže neku sumu, ja joj kažem: "Uh, malo." Na to ona meni: "Bolje da nema. Da imamo, svi bi tražili." Ja kažem: "Zamisli da nikom ne dugujemo i da imamo milijun kuna." Ona me sažaljivo pogleda: "Šta ti znaš, to je nemoguće." Godinu dana kasnije bili smo 800.000 u plusu, bez duga. "Šta sad?", pitam je. "A mislila sam...", ona meni, a ja njoj: "E, vi'š, tuko! Ti nisi na mjestu da misliš", jer ja mogu 4,5 milijuna Hrvata stavit na mjesto ministra financija i svako će reći: "A, mislio sam." Ti ne primaš plaću da misliš, ti primaš plaću da znaš, budalo! Zato kad on meni napravi proračun s rashodima 120 milijardi, a prihodima od 110, iste sekunde na Trgu bana Jelačića treba biti 200.000 ljudi!
Zašto nas nikad nema tamo?
Mogu biti otvoren? Jer ste pičkice. Uvijek misle da će netko za njih odradit ono što oni moraju za sebe. E, neće! Ja stalno sumještanima to govorim na informativno-edukativnoj tribini. Na početku su bili zaštitari, to je bilo ubij, zaklat, pištoljem se mahalo… To je katarza koju morate proć, vi jednostavno morate znati da ste slabi, da to što vi radite da ne valja. I da ne postoji samo jedan put do Boga. Možete i na Mont Everest iz milijun pravaca, odaberite najlakši put. Ovo ne vodi nigdje.

Šuker tvrdi da je gotovo 90 posto proračuna zadano unaprijed, da se tu ne može ništa oduzimati.
Ne možete uskladiti prihodovnu i rashodovnu stranu? Pa, gdje vi živite? Koliko dugo ovako? Pita li se Vlada odakle će joj doći 10 milijardi? OK, sad prodaj i raspi sve od stoljeća sedmog. Za koliko? Zauvijek. Za koliko ste prodali HT, Primošten? Za vavik! Thomas Jefferson je rekao da nacija neće uspjeti ako banke i sudbinu svoje valute da strancu u ruke. To je bilo negdje 1720. godine! Pa svak' to zna!

Vi ste uspjeli čak i T-Comu i VIP-u uzeti dobar iznos novca za općinu. Kako?
Jednostavno. Nama su Elektra i HEP uredno plaćali, ovi se još malo koprcaju, vodovod najviše, on nam je rak-rana. Naše su javne površine! Mislim da i Varaždin to radi, samo svatko vam to krije kao zmija noge.
Zašto bi krili?
Pa, ja isto to ne znam. Mi sve što znamo... Meni je interes da što više ljudi bude educirano, pa lakše se probijam kroz tu džunglu! Mi imamo svoje odluke u skladu sa Zakonom o financiranju JLS, mi smo to fino 100 puta prošli, vidjeli što možemo naplatit. Evo, sad smo s Elektrom u sporu, oni ne žele platiti korištenje javne površine jer nemamo ugovor o služnosti. To je bilo prije nas, ali mi smo napravili katastar vodova!

Naprosto ste naplatili korištenje javne površine?
Prvo je bio jednokratno, a drugo je služnost, dakle, trajno je umanjena vrijednost zemljišta za vašu instalaciju koja je u mojoj zemlji. To se vani plaća! Ne može meni doći Deutsche Telekom i isplatiti izvan Hrvatske dvije milijarde kuna dividende. Da telekom pripada stanovnicima moje županije, svaka bi obitelj dobila 100.000 kuna dividende. Pitanje glasi, zašto ste to prodali? OK, imali smo problema s punjenjem proračuna, ali motiv punjenja je bio kupovanje glasova. E, taj vam motiv ne može proć, ne smije.

Jesu li oni bili loši trgovci?
Nije ih bilo briga. Dužnost svake vlasti je da teži apsolutizmu, oporbi da teži vlasti, javnosti da bude korektiv. Mi imamo samo vlast! Kad vidim onog Butkovića kako piše u svojoj kolumni kako ih treba pustiti do izbora, pa jesi lud? Još 14 mjeseci da me dublje... Trebalo ih je jučer smijenit ako su nesposobni! Manje će prodat. Ovi i kad izgube vlast, ostat će na vlasti – policija, suci, vojska, financijske institucije.

Ustavni sud?
Pa, dobro jutro! 2008. godine sam tražio ocjenu ustavnosti članaka Zakona o biranju načelnika i gradonačelnika, da bi stvari bile jasne. Dan-danas nisu odgovorili.

U međuvremenu su Vas zbog toga izbacili iz Županijske skupštine.
To nije ni političko ni pravno pitanje, to je mentalno pitanje! Jedan čovjek kaže: "Ti ne'š!" i svi se povedu za njim. Ja pitam Teodora Antića, tajnika Ustavnog suda, da mi odgovori, a on mi kaže da je u vrijeme dok sam slao zahtjev sudu stizalo 300, a sada im stiže 6.000 zahtjeva. Pa, zaboga, promijenite zakon! Pred zakonom su jedni jednaki, drugi jednakiji.

Naveli ste da samo čvrsti, beskompromisni i na eksces spreman pojedinac može mijenjati apatično hrvatsko društvo. Ono što je prošloga tjedna SDP napravio u Saboru može se nazvati ekscesom, rekli su da treba pohapsiti pola Vlade. Približavaju li se oni tome što ste rekli?
SDP kopira, nažalost, Stipu Petrinu. 2005. je naš slogan bio "Krenite u pravom smjeru", a oni su to ukrali, imali smo i pjesmu. Da Hrvatska ima budućnost, SDP bi svaki aktualni sat započinjao mandatom Stipe Petrine u županiji i prozivao bi Mlakara zbog krivotvorenja službenih dokumenata. Tražili bi smjenu Edite Grubišić zbog zloporabe pečata. Oni su u teškoj depri jer misle da je Petrina na lokalnim izborima uzeo njihove glasače, to je tragedija SDP-a. Ne žele mijenjati stanje stvari, samo žele vlast i to će se vidjeti. Strašno ćemo se razočarati, jer javno mnijenje nije svjesno svoje snage.
Jeste li se uvijek, kao u Mlakarovom slučaju, ljudima obraćali s 'klipane, glupi, kretenski...'?
A jesu li? Nacionalna tragedija je da Antun Palarić sjedi u Ustavnom sudu. Kad sam podnio ostavku Središnjem državnom uredu za upravu na mjesto vijećnika u Primoštenu zbog mandata u županiji i mjesta načelnika, na konstituirajućoj sjednici se ustanovilo da je sve u redu. I onda poslije mjesec dana, jer je jedan kreten, župan, izjavio da Petrina neće ući u skupštinu, sve se okrene preko noći! On mijenja mišljenje jer sam "konkludentnom radnjom" – dakle, on tvrdi da sam ja imao volju da dam ostavku i na ovo drugo mjesto – podnio ostavku! Ti ćeš mene uvjeravat, jesi ti blesav!? Pokazao sam mu isti slučaj u Varaždinskoj županiji i on bulji u mene kao telac i kaže da je to drugo! Trebao sam mu onda prilijepiti šamarčinu. Reci da smetam i sve OK. Presedan je i što sam osuđen na četiri mjeseca zatvora.

Možete li mi opisati taj incident s nunčakama?
Najbanalnija stvar koja je ispolitizirana. Nunčake su izmišljene. Čovjek me udario bokserom i sad sam 13. rujna dobio odštetu 35.000 kuna. Ja sam podivljao, odnio mu bokser i udario ga dva, tri puta. Kakve nunčake? Pa, vodim ženu i djecu kod oca i matere, ej!

Zašto je došlo do sukoba?
Iz vremena prvih izbora u Primoštenu, razvalio sam ih. I to tinja. Primošten je malo mjesto, moj djed se zamjerio tvom i to traje.

Nije li bilo povezano s neslaganjem oko prenamjene kuće Vaše rođakinje iz privatnog u ugostiteljski objekt?
Ma, koji kafić! Nema to veze. To je i prije bila radnja, a jedna moja teta se posvađala s drugom tetom, jedna je gore, jedna je dolje.

Jerko i Mario Radić ispričali su medijima da su Vas gađali teglom za cvijeće i štipaljkama jer ste im došli pred kuću?
Ma, to je benigno i stupidno, a oni su možda malo popili pa...

Znate li baratati nunčakama?
Jako dobro, to nije tajna. Proizvodio sam ih, bolje su bile nego one u Zmajevom gnijezdu. Imam dva para od drenovine doma. Super.

Oni kažu da ste ih imali sa sobom.
Ma, vodim ženu i djecu kod matere i nosit ću sa sobom nunčake?!

'Kupio sam dožupana, snimio ga i prijavio, pa zaradio prijavu!'

O plaćama u državnoj i lokalnoj samoupravi...
U Primoštenu su na svim političkim funkcijama volonteri. To je bio uvjet i pristalo se na to. Zastupnici u Saboru su preplaćeni, zato i šute i tako se ponašaju. A da rade koliko ja radim, i to bez naknade, pod prismotrom krim-policije i USKOK-a... Evo, ja dam mito jednom debilu – kupili smo dožupana – snimim ga i prijavim USKOK-u i zaradim prijavu zbog lažnog prijavljivanja!

O famoznim parafiskalnim nametima u praksi...
Četiri posto poreza od mase poreza koji ubire država dobije lokalna samouprava. Europski je prosjek između 16 i 24 posto. Da dobijemo 12, pa gdje bismo bili? Ali, država bi izgubila utjecaj. Ovako svake godine podijele tri milijarde kuna. Mi smo njima u devet godina dali 210 milijuna eura, a vratili su nam ništa. Država je uvela nove poreze preko lokalne samouprave, ali mi to ne plaćamo.

O tome zašto hoće u parlament...
Želim ići korak više da me se više čuje i vidi. Što je nas više koji znamo istinu, svima je lakše. Ja sad sjedim ovdje. Neću li više vidjeti ako se popnem na ovaj stol? Mi smo se jako potrošili zbog Županijske skupštine, a nisam išao tamo da se promoviram. Na sve me načine gaze i cipelare, koriste odvjetništvo i policiju, a ja mogu uzdignutog čela pred svima ići. Iako za mene pričaju da ću biti redikul u Saboru. Ali nek' oni redikulaju.

O tome tko bi mu bio najprihvatljiviji partner u parlamentu...
Mislite li na Dragutina Lesara? Nakon što je bilo ono s Mlakarom, gostovao je s Josipom Kregarom na Stojedinici. Kregar me energično branio, ne moj rječnik, a Lesar me pravo izasra'. Poslije sam ga naša' na Facebooku pa sam napisao da nije u redu, ako je faca. To je po meni ključno pitanje u Hrvatskoj, ne zato što sam ja ili Skupština u pitanju, mi smo marginalni, nego zato što je to presedan i što mi se dogodio dva puta.

O pljački Turističke zajednice u Primoštenu...
Još 2001. sam pisao da će to pasti u zastaru. I što meni može onda jedna državna odvjetnica? Pa ti si za mene zadnja štraca!

O tipu vladavine koji mu odgovara...
Ne volim demokraciju. Ja se tu tučem za tebe, a ti si totalni destruktivac, zaostali kreten i na kraju ti, kojem sam omogućio da ti bude sto puta bolje, kočiš i mene ocjenjuješ... Prosvijećeni apsolutizam je za mene najidealniji tip društva.
Ana Benačić
izvor

_________________
Ono sto MOGU ne mora da znači i da HOĆU,
ali ono što HOĆU uvijek znači da MOGU
ellaMarigo



Intervjui Admin10
[Vrh] Go down
https://www.facebook.com/pages/Carpe-diem-citati-lijepe-misli-po
Blizanka
Administratorica
Administratorica
Blizanka

Female
Gemini Broj postova : 77757
Godine : 170
Datum registracije : 21.01.2009

Intervjui Empty
PostajNaslov: Re: Intervjui   Intervjui I_icon_minitime10/8/2010, 09:04

Snijega će biti i na Jadranu, računi za grijanje će porasti

Intervjui 0047007.48


Meteorolog Zoran Vakula otkrio je u Intervjuu tjedna Danas.hr-a da nas očekuje hladna zima, zbog koje će troškovi grijanja porasti. Upozorava i da možemo očekivati nove poplave, ekstremne vrućine i 'polarne' hladnoće.

Smatrate li da je država nakon razdoblja obilnih oborina i poplava, koje su uzrokovale milijunske štete, na vrijeme reagirala na vaše prognoze i najave?
Ne znam. Nisam dovoljno upućen koliko se i kada reagiralo i učinilo. Medijske informacije koje su do mene došle bile su kontradiktorne.

Koji je razlog tako dugom razdoblju kišnog vremena?
Česti prodori vlažnog i nestabilnog zraka, te dugotrajno djelovanje polja sniženoga tlaka.

Posljednjih mjesec dana za vikend je redovito padala kiša. Slučajnost, ili postoje neki čimbenici koji utječu na takvu pojavu, s obzirom da postoje tumačenja kako se u većim gradovima vikendom smanjuje onečišćenje i da zato pada kiša?
Ako se dobro sjećam, četiri vikenda zaredom kiša je padala u većem dijelu zemlje. To nije ništa odveć neobično, a ljudi to pamte jer je riječ o vikendu, kada bi većina željela suho i stabilno vrijeme. Čuo sam za tezu o padanju kiše u gradovima vikendom zbog smanjivanja onečišćenja, koja u ovom slučaju ne stoji.

Jesu li uskoro moguće nove poplave, odnosno možemo li očekivati da će one narednih godina biti još veće ne bude li dodatnih ulaganja u zaštitu od poplava?
Ne sumnjam u to da će vremenski ekstremi biti sve češći, kao jedna od posljedica klimatskih promjena. To mi je prilično vjerojatno. No, stanje s branama, nasipima i sl., ne znam. Čini mi se normalnim da postoje stalna ulaganja u zaštitu, ali cjelokupno stanje u državi i šire vjerojatno to ne dopušta.

Možemo li očekivati bijeli Božić i kakvo bi vrijeme moglo biti za Novu godinu?
Za takve prognoze još je odveć rano. Podrobna prognoza po danima, s prilično velikom pouzdanošću, može se davati do 10 dana unaprijed, rijetko i do 15, čak češće samo do sedam dana. Naravno, postoje i dugoročnije prognoze, ali je vjerojatnost njihova ostvarenja zamjetno manja. Točnije, one se i verificiraju na drukčiji način od onih dnevnih prognoza. Primjerice, svakoga petka na raspolaganju je prognoza za četiri tjedna unaprijed, pri čemu je već velika dobrobit od tih prognoza ako valjano prognoziraju topliji i hladniji tjedan od prosjeka, s viškom i manjkom oborina od nekih uobičajenih količina. Također, postoje i prognoze za šest mjeseci unaprijed, koje valja vrednovati po ostvarenju prognoze odstupanja srednje mjesečne temperature zraka od prosjeka i ukupne mjesečne količine oborine od nekih klimatoloških srednjaka.

Stariji ljudi zbog vrućeg ljeta, koje je iza nas, i nedavnih vremenskih pojava smatraju da je pred nama vrlo hladna zima s mnogo snijega. Postoje li već neke sezonske prognoze i što vi predviđate za zimu?
Prognoze za zimu, razdoblje prosinac – veljača, upućuju na vjerojatnije negativno odstupanje srednje sezonske temperature od prosjeka za naše krajeve, ili najviše na prosjek, pri čemu se prosjek i dalje izračunava prema razdoblju od 1961. do 1990. godine, a ne iz posljednjih desetak godina, znatno toplijih. Mogućnost da zima bude toplija nego je to uobičajeno za sada je vrlo mala. No, za konačnu prognozu još valja pričekati kompjutorske izračune sredinom listopada i posebice sredinom studenoga.

Hladnije od prosjeka ne znači odmah i 'polarnu hladnoću', iako to neki vole tako nazvati. Za očekivati je da se dogode razdoblja s jako hladnim vremenom, pa čak, zašto ne, i s nekim ekstremnih hladnoćama. Ekstrema je posljednjih godina napretek. No, trenutačno nije moguće dati kvalitetnu i pouzdanu prognozu kada bi točno tijekom zime bilo ekstremno hladnih dana i razdoblja. Također, mogu se očekivati i toplija razdoblja tijekom zime, a ne stalna hladnoću. Prosjeci se izračunavaju na kraju sezone i ponekad mogu upućivati na sasvim suprotne dojmove o vremenu od onoga što ljudi pamte. Primjerice, ovo je ljeto, nakon što su obrađeni svi podaci, u Hrvatskoj dobilo ocjenu 'vrlo toplo' i 'ekstremno toplo', a dojam mnogih ljudi koje sam čuo nije bio takav.

Uostalom, već je dokazana razlika između 'hladne', objektivne statističke analize i subjektivnog, selektivnog ljudskog pamćenja, opisano i u staroj poznatoj pjesmi Pamtim samo sretne dane.

Po nekim su se medijima mogli čuti komentari kako će ova zima biti hladnija kod nas nego u Skandinaviji. Možda će neki dani i razdoblja uistinu i biti takvi, ali za cijelu zimu se takvo što ne bih usudio prognozirati. Ne znam napamet njihove prosjeke, a i ne stignem ih uspoređivati. No, znam da prognoze za zimu u Skandinaviji upućuju na povećanu vjerojatnost za pozitivno odstupanje od njihovih prosjeka – to, naravno, nužno ne znači da će cijela zima biti toplija nego kod nas. Ako je netko negdje vidio sliku anomalija srednje sezonske temperature nad Europom, a takve se slike mogu naći na raznim internetskim stranicama, te uočio nad Skandinavijom crvene boje, a kod nas plave, to nužno ne znači da će ondje biti toplije nego kod nas, nego na povećanu vjerojatnost da odstupanje od uobičajenih vrijednosti ondje bude pozitivno, a kod nas negativno.

Hoće li biti snijega?
Vjerojatno hoće, ali ne može se pouzdano reći kada i koliko. Osim u kopnenom području, tijekom zime s prosječnom temperaturom zraka, te posebice hladnijom od prosjeka, za očekivati je pojavu snijega i na Jadranu. To nije ništa osobito neobično i ne bi trebalo dramatizirati, samo pripremiti se i na takve uvjete, osobito u prometu.
Inače, osim negativnog odstupanja srednje sezonske temperature od prosjeka, prognoze za oborinu upućuju na zaključke o vjerojatnijem negativnom odstupanju od uobičajenih količina oborine na našim prostorima. Pa, kad se tomu doda još i prognoza pozitivnog odstupanja srednjeg tlaka zraka, što upućuje na izraženije djelovanje anticiklona tijekom zime na našem dijelu Europe, najkraće bi se za sljedeću zimu moglo reći kako će biti 'hladna i suha', ali u tim se riječima može sakriti mnogo toga.

Nitko trenutačno ne može reći kakvi će biti pojedini tjedni u zimskim mjesecima, te kada će biti najhladnije, kada najtoplije, odnosno može, ali pouzdanost takvih prognoza je upitna. U DHMZ-u za sezonske prognoze po mjesecima koristimo rezultate ECMWF-a iz Readinga (Velika Britanija), jednog od vodećih svjetskih središta za dugoročne prognoze. Prema njihovim trenutačnim prognozama, posljednji mjesec prognoze je ožujak, za koji je vjerojatnije da će u našim krajevima biti prosječne temperature, ili malo topliji od prosjeka, ali tako dugoročne prognoze još su podložne promjenama.

U svakom slučaju, o tome kakva će biti zima još će biti riječi. Trenutačne prognoze njezine hladnoće trebale bi potaknuti odgovorne za pravodobno organiziranje, planiranje i nabavku potrebnih energenata. Troškovi grijanja, između ostaloga, mogli bi biti veći nego lani, a minusi na računima mnogih, nažalost, veći... No, to je već sfera ekonomije, a ne meteorologije...

U kojem razdoblju zime se očekuje najviše oborina?
Prema trenutačnim prognozama, od tri zimska mjeseca (prosinac, siječanj, veljača) izglede za prosječne oborine, pa čak ponegdje možda i malo više od prosjeka, postoje u prosincu. No, oborine je nezahvalnije prognozirati od temperature, pa su promjene još, naravno, moguće.

Gdje je hrvatska meteorologija u odnosu na svjetske domete?
Mislim da dobro pratimo što se gdje radi i kakvi su rezultati, te da se shodno financijskim mogućnostima razvijamo.

Jesmo li u pravu kada se naljutimo zato jer pada kiša, a prognostičar je sinoć tvrdio da će biti suho vrijeme?
Ljudi se imaju pravo ljutiti na sve i svašta, pa i na prognozu. Uostalom, to je prognoza!

Osjećate li se 'ugroženim' zbog trenda da prognozu vremena gledateljima sve češće predstavljaju zgodne voditeljice i mladi voditelji?
Ne, ne osjećam se 'ugroženim'. A i ne smatram da stoji teza o 'sve češćem' pojavljivanju. U Hrvatskoj se to pokušavalo više puta, ali se pokazalo da ljudi više vjeruju nama jer smo precizniji. Pokazali su to i rezultati gledanosti, većina se odlučila za 'prave' meteorologe prognostičare, koliko god bili nesavršenog izgleda i prezentacije. Što vas kod kolega može najviše izbaciti iz takta? Pogrešna prognoza ili nešto drugo?
Ovisi o situaciji. Ljudski bezobrazluk, glupost, drskost, bahatost... ne čine me sretnim... A ni pogrešna prognoza.

Više me ne zove poznanik kojem sam tri godine krivo prognozirao vrijeme

Kada ste se i zašto odlučili baviti meteorologijom?
Kad sam upisivao PMF, smjer dipl. ing., nisam znao što ću biti 'kad odrastem'. Cilj mi je bio što prije diplomirati, zarađivati svoj kruh, biti dipl. ing. koji može raditi i u privredi i u školi. Pričali su mi da je mogućnost izbora veća nego da, primjerice, završim profesorski smjer. Nakon druge godine, iako sam imao sve potrebne ispite za upis ma kojeg smjera, odlučio sam se za geofiziku s meteorologijom. I nije mi žao! Nisam se vidio kako u budućnosti vrijeme provodim u laboratoriju, ili kako smišljam i dokazujem nove teorije... Meteorologija mi je bila 'prizemnija', bliža...

Kada ste prvi puta stupili pred kamere i kakav je bio osjećaj?
Pred kamerama sam bio još u osnovnoj školi. Uz mnoge druge aktivnosti, bio sam aktivan i u Kino klubu Slavica, koji je djelovao pri Osnovnoj školi Petra Preradovića u Pitomači. Tada mi je bio jedan od uzora gospodin Marušić, legenda hrvatskog crtanog filma... Radio sam svašta, a sada, kad vrtim film unatrag, sve mi se češće nameće zaključak kako je Bog htio da sada u svom poslu spojim većinu od onoga što sam nekada radio pod 'slobodnim aktivnostima' u osnovnoj i srednjoj školi – novinarstvo, pisanje sastavaka, recitiranje, vođenje konferansi, pisanje i izdavanje časopisa, bavljenje fizikom i matematikom...

Glede kamera i meteorologije, početak javnog nastupanja i prezentacije vremenske prognoze bio je za Dan domovinske zahvalnosti, 5. kolovoza 1996. – na prvu godišnjicu Oluje i oslobođenja Knina. Pripremao sam se za taj nastup danima i svejedno imao žestoku tremu. Blaženka Leib bila je voditeljica Dobrog jutra, pomagala mi, ali je glas drhtao...

Planirate li godišnji prema prognozi, ili je ipak presudan termin?
Godišnji ne planiram na temelju prognoze iz već spomenutih razloga mogućnosti i nemogućnosti dugoročnog prognoziranja... Termin dogovaram sa suprugom. Kompromisi su nužni, bez obzira na vrijeme. No, zato druga putovanja planiramo i prilagođavamo shodno vremenskoj prognozi.

Zovu li vas često prijatelji za prognoze prije vikenda ili prije godišnjeg?
Za godišnji već većina zna da im ne mogu pomoći, a ostale prognoze uobičajena su svakodnevica, i prijatelja i ne-prijatelja.

Postoji li neka pogreška u prognozama koju ste posebno zapamtili?
Bilo ih je, a i još će ih biti... Sjećam se neugodne situacije kada čak tri godine zaredom jednom poznaniku nisam dobro prognozirao vrijeme kada me je zvao, iako sam se pošteno potrudio najbolje što mogu... Više me ne zove... Ne znam je l' mi ne vjeruje, ili su razlozi druge prirode...
Tihomir Jambrović
07.10.2010.

izvor

_________________
Ono sto MOGU ne mora da znači i da HOĆU,
ali ono što HOĆU uvijek znači da MOGU
ellaMarigo



Intervjui Admin10
[Vrh] Go down
https://www.facebook.com/pages/Carpe-diem-citati-lijepe-misli-po
Blizanka
Administratorica
Administratorica
Blizanka

Female
Gemini Broj postova : 77757
Godine : 170
Datum registracije : 21.01.2009

Intervjui Empty
PostajNaslov: Re: Intervjui   Intervjui I_icon_minitime2/11/2013, 14:48

Kome u Hrvatskoj najviše prijeti opasnost od siromaštva


Intervjui 0805007.48

Povodom Svjetskog dana borbe protiv siromaštva, razgovarali smo s Jasminom Papom, voditeljicom programa socijalne inkluzije UNDP-a (United Nations Development Programme). Nakon ovih podataka i spoznaja, teško je o našoj liberalnoj, mediteranskoj i balkanskoj državici govoriti kao o državi blagostanja ili socijalnoj državi.

Nedavno su UNDP i Svjetska banka objavili izvješće utjecaja krize na povećanje siromaštva. Ispostavilo se da u Hrvatskoj čak petina stanovništva živi na rubu siromaštva. Koji su glavni uzroci siromaštva kod nas?
Glavni uzroci su vezani uz gubitak posla, odnosno pad potražnje za radnom snagom na tržištu rada. Tu dolazi do novog raslojavanja – pojavljuju se "novi" siromašni, uz postojeće "stare". Istraživanje koje ste spomenuli napravili smo 2010. godine kako bismo procijenili utjecaj krize na tržište rada i životni standard. Uz analizu dostupnih podatka, proveli smo i kratku anketu na oko tisuću stanovnika i pitali ih kako se nose s krizom. Polovica je izjavila da je krizu jako osjetila još 2009. godine, a trećina da je utjecaj krize izrazito snažan. Nosili su se s njom odgađanjem potrošnje i plaćanjem računa vezanim za stanovanje te korištenjem ušteđevine. Ta vrsta mehanizama se polako iscrpljuje. Sad vidimo da je stopa relativnog siromaštva, prema podacima koje je objavio Državni zavod za statistiku po metodologiji Eurostata o prihodima i kvaliteti života, u izrazitom porastu.



Snimio i montirao Franjo Tot

To su novi podaci?
Tako je, iz studenoga 2011. godine. Stopa relativnog siromaštva je 20,6 posto, a 2008. godine je bila 18 posto. Da je Hrvatska članica EU-a, bila bi peta najsiromašnija zemlja, iza Rumunjske, Bugarske, Latvije i Španjolske.

Baš sam htjela reći da se Hrvatska drži bolje od europskog prosjeka, jer je ondje 25 posto ljudi na rubu siromaštva, a poznato je da se u Rumunjskoj i Bugarskoj povećava broj pogođenih.
Tako je. Hrvatska ima 20,6 posto siromašnih, Latvija 21,3 posto, Rumunjska 21,1 posto, a Španjolska i Bugarska 20,7 posto. Dakle, imamo problem kojim se moramo ozbiljno početi baviti. Kad se gledaju podaci Ministarstva socijalne politike i mladih, broj korisnika stalne novčane pomoći – najsiromašniji sloj stanovništva – raste. Naime, 2009. imali smo oko 93 tisuće takvih korisnika, a u veljači 2012. bilo ih je 105.542. To se ne čini kao ogroman skok, ali treba uzeti u obzir da je dobivanje socijalne pomoći uvjetovano provjerom imovinskog i dohodovnog cenzusa. To je vrlo stroga provjera i znači da pomoć dobivaju zaista najsiromašniji.

Prema ovome što govorite, imamo više siromašnih nego Grčka?
Podaci koje ovdje navodimo odnose se na 2010. godinu. Tada je stopa relativnog siromaštva u Grčkoj bila oko 18%, dakle niža nego u Hrvatskoj. To nužno nije tako u 2012., a li za 2012. godinu nemamo komparativnih podataka Hrvatska – Grčka prema metodologiji EU SILC.

Kako onda gledate na prigovore nadležne ministrice Opačić da ima ljudi koji na raznim naknadama mogu prikupiti prosječnu plaću u RH? Je li to incidentno, o čemu se radi?
Mislimo da bi tu trebala dobra provjera i sagledavanje različitih vrsta naknada. Stalna novčana pomoć se često povezuje s recimo dječjim doplatkom. Ali stalna novčana pomoć zaista ide najsiromašnijima i za nju se iz BDP-a izdvaja svega 0,27 posto. To je prilično malo. To možemo usporediti s braniteljskim naknadama – za njih se izdvaja oko 1,7 posto BDP-a. Zato treba pozdraviti inicijativu Ministarstva branitelja za objavu Registra branitelja, te analizirati jesu li te naknade uistinu potrebne baš svim braniteljima. Nekima jesu, ali neke je branitelje moguće radno aktivirati i omogućiti im da žive od vlastitog rada, a ne od državnih naknada. Osim toga, dio tog novca može se usmjeriti prema najsiromašnijima.

Granica siromaštva u Hrvatskoj iznosi 2.225,25 kuna mjesečnih primanja.
Za samce. Kod obitelji s dvoje djece radi se o 4.400 kuna mjesečno.





Snimio i montirao Franjo Tot

Samci dobivaju 600 kuna?
Tako je.

S obzirom na tako niska izdvajanja za najsiromašnije, je li opravdano Hrvatsku nazivati socijalnom državom?
To je teško pitanje. Hrvatska ima i neke druge vrste usluga i naknada. Cilj dječjeg doplatka je ublažavanje dječjeg siromaštva. Ako Hrvatska stvarno želi biti socijalna država, ti doplaci moraju biti univerzalni. Ali i kad se radi o krizi, potrebno je razmatrati i socijalnu i ekonomsku komponentu – koliko sredstava ima i što treba uistinu učiniti da se najsiromašnije izvuče od potonuća u potpuno siromaštvo.

Gledano unatrag nekoliko desetljeća, kad je Hrvatska imala najmanje siromašnih?
Pad broja korisnika stalne novčane pomoći bilježi se u vrijeme gospodarskog rasta 2006. i 2007., kad bilježimo i određene inicijative u područjima i regijama koje su, nazovimo ih tako, isključene. To su geografske zone koje su bile pogođene ratom.

Ima li siromaštva više danas nego 1990. godine?
To je gotovo nemoguće usporediti jer se siromaštvo nije ovako mjerilo. Neki zaključci su se mogli izvlačiti iz ankete o potrošnji kućanstava i o radnoj snazi. Tek 2000. i 2004. Svjetska banka objavljuje prva izvješće o siromaštvu.

U krizi se događa i to da oni najbogatiji povećavaju bogatstvo. Koliko su distribucija bogatstva i ovaj razdor odgovorni za siromaštvo?
Neravnomjerna raspodjela bogatstva je jedno od ključnih pitanja kad se radi o suzbijanju siromaštva na svjetskoj razini. Podaci Eurostata za Hrvatsku pokazali su da je nejednakost puno veća nego što se dosad mislilo.

Kako to mislite?
UNDP-ovo istraživanje o regionalnim nejednakostima iz 2007. godine u Hrvatskoj pokazalo je da je razlika između medijana dohotka kućanstava s najvišim prihodima (Istra, Grad Zagreb) i onih s najnižim prihodima (Bjelovarsko-bilogorska, Virovitičko-podravska, Slavonsko-požeška i Vukovarsko-srijemska) slična razlikama u prihodima između Hrvatske i Danske. Pritom treba uzeti u obzir da je Danska tada bila članica EU-a s drugim najvišim prihodima, nakon Luksemburga. Pokazale su se, dakle, veće razlike između urbanih i ruralnih područja, te između različitih slojeva stanovništva, recimo onih slojeva koji su bolje stajali prije krize i onih koji su bili uključeni u određene gospodarske procese vezane za tranziciju i privatizaciju.

Dakle, između privatizacijskih tajkuna i gubitnika u privatizaciji, odnosno radnika?
Tako je.

Intervjui 0676007.48

Je li to moguće usporediti s nekim drugim državama? Evo, znamo da SAD, najjača ekonomska sila u svijetu, ima više siromaha od Europe.
Teško se može usporediti anglosaksonske zemlje s europskim zbog načina na koji je organizirana socijalna politika, odnosno kako ona nije organizirana u SAD-u. Moguće je vidjeti da su zemlje koje su sustavno ulagale u socijalnu politiku u vrijeme krize iz nje lakše izašle i imaju manje potonuće u duboko siromaštvo, a to je pokazalo i istraživanje našeg regionalnog ureda u Bratislavi. Za to je primjer Češka do 2010. godine, dok je Latvija primjer slabo organiziranog, vrlo liberalnog sustava socijalne zaštite. Imaju vrlo visoku stopu siromaštva.

Imate li kakav prijedlog za hrvatsku Vladu, osim povećanja izdvajanja za socijalu, eventualno po uzoru Češke?
Održati barem na istoj razini, ako već ne i povećati, proračunska izdvajanja uz paket dobro usmjerenih novčanih pomoći i socijalnih usluga je glavna preporuka. Drugo je da Vlada, koja ima dobrih iskustava vezanih za pridruživanje EU-u u području socijalnog uključivanja i smanjivanja siromaštva, nastavi taj trend analiza i usmjeravanja politika prema najsiromašnijima. Ne samo u smislu novčane pomoći, nego i kod pružanja usluga. Pred Vladom je, a sada možda nije tako izraženo, usklađivanje socijalne politike s Europskom strategijom 2020., koja postavlja jasne ciljeve: do 2020. godine iz siromaštva izbaviti 20 milijuna stanovnika i zapošljavanje 75 posto radno aktivnog stanovništva. Svaka država članica mora nacionalizirati te strategije i uskladiti svoje politike s tim ciljevima.

Oni se odražavaju kroz korištenje fondova EU-a, ali na nacionalnoj strateškoj platformi potrebno ih je jasnije definirati i pratiti. Uočili smo da kod kreiranja nacionalne politike – razvojne, socijalne i ekonomske – nedostaje sustavna procjena učinaka. Vlada je donijela propise kojima je potrebno napraviti tu procjenu, vezano za najsiromašnije slojeve, ali nije jasno provode li se sustavno ili pro forme i uključuju li one javnu raspravu, pogotovo uzimanje u obzir korisnika socijalne pomoći i usluga.

Koje su skupine, uz nezaposlene, najugroženije i gdje država griješi? Često se spominju mnogobrojne obitelji i osobe s invaliditetom.
Uz ove skupine treba navesti i da se među najsiromašnijima nalaze i jednoroditeljske obitelji, osobe starije od 65 godina, osobito one bez ikakvih prihoda, obitelji s troje i više djece, samci i Romi su često u dubokom siromaštvu. Novčane pomoći su nedovoljne. Potrebno je njihovo povezivanje s uslugama u zajednici, koje nedostaju. Kad govorimo o djeci, roditeljima nedostaje da njihova djeca imaju skrb – bilo da se radi o predškolskoj ili školskoj dobi, što bi ih oslobodilo dijela brige o svojim članovima obitelji. Kad se radi osobama s invaliditetom, također nedostaju usluge u zajednici i njihovo uključivanje u društvo.

Ministarstvo rada

Druga strana medalje je uključivanje u tržište rada – povezanost socijalne politike i rada do sada nije bila izražena. Nije postojalo Ministarstvo rada, nego uprava unutar ogromnog ministarstva, pa pitanja rada nisu dolazila dovoljno do izražaja. Vidimo da se situacija mijenja. Ministarstvo rada sve češće preuzima proaktivnu ulogu, govori o socijalnom uključivanju, radi na uključivanju mladih na tržište rada. Oni su i među najpogođenijima, ali ih je najlakše uključiti i spriječiti njihov pad u siromaštvo. No, ne treba zanemariti rad sa "starim siromašnima". Zbog toga treba povezati centre za socijalnu skrb i zavode za zapošljavanje, raditi na tome da se dugotrajno nezaposleni aktiviraju. Iako je to vrlo teško ako ne dođe do ekonomskog rasta.
No, što nam vrijedi to Ministarstvo rada kad paralelno država inzistira na velikim otpuštanjima u poduzećima i službama koje drže zaposlenost koliko-toliko na nivou?
To je veliko pitanje. Kad se gleda kako je formirana Vlada, vidi se i da je socijalna politika dobila posebno mjesto jer je ministrica ujedno i potpredsjednica Vlade. Imamo signal države, s jedne strane, da joj se pridaje važnost, no to treba operacionalizirati i treba neko vrijeme da bi se stvari pokrenule.

'Potrebno je više solidarnosti'

O izjavi generalnog tajnika UN-a Ban Ki-moona da je broj siromašnih u svijetu u padu, iako je svaki osmi stanovnik svijeta gladan. Je li to posljedica bolje skrbi ili gospodarskog rasta siromašnih i mnogoljudnih zemalja Indije i Kine...
Radi se o mjerenju siromaštva u apsolutnim terminima, stopama određenim prema milenijskim ciljevima razvoja. Uistinu je došlo do smanjenja siromaštva u Kini i Indiji, ali ne smijemo zaboraviti na afričke zemlje koje imaju ozbiljan problem. Podaci su, može se reći, agregirani i ponegdje stižemo do ciljeva, ali ne uvijek i ne svugdje. To znači da će i novi ciljevi održivog razvoja, o kojima se razgovara na razini UN-a, uključiti određene pokazatelje vezane uz siromaštvo i najvjerojatnije će ih se pokušati povezati s energetskim siromaštvom, zaštitom okoliša i ekonomskim razvojem, kako bi nam više govorili o procesima pada u siromaštvo i izlaska iz njega.

O tome gdje je zakazala moderna proizvodnja hrane – distribuciji, porastu uzgoja žitarica za biogoriva...
To je kompleksno pitanje koje ovisi o različitim dijelovima svijeta. Svakako je točno da velike količine ostaju neiskorištene i ne dolaze do onih kojima je hrana najpotrebnija, a opet imamo i smanjenje proizvodnje u pojedinim regijama. Zadrugarstvo je način poticanja, moderniziranja i solidariziranja proizvođača i distributera hrane, ali ne može biti jedini alat. Potreban je veći stupanj solidarnosti da bi hrana stigla do onih kojima je najpotrebnija.
Ana Benačić

izvor

_________________
Ono sto MOGU ne mora da znači i da HOĆU,
ali ono što HOĆU uvijek znači da MOGU
ellaMarigo



Intervjui Admin10
[Vrh] Go down
https://www.facebook.com/pages/Carpe-diem-citati-lijepe-misli-po
Sponsored content




Intervjui Empty
PostajNaslov: Re: Intervjui   Intervjui I_icon_minitime

[Vrh] Go down
 
Intervjui
[Vrh] 
Stranica 1 / 1.

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
Relax forum :: Društvo i zabava :: Mediji i film :: Novine i časopisi-
Forum(o)Bir: