Indijansko pismo na letjelici iz Roswell-a

Na našu srecu, Barni Barner je prekršio rijec koju je dao vojnim vlastima, te je u
Februaru, 1950. godine, svoj doživljaj ispricao svojim najboljim prijateljima L. W. Vernu
Maltazu i njegovoj supruzi, od kojih se za ovo i saznalo. Mnoge detalje vezane za ovaj
slucaj saznali su se na ovakav indirektan nacin, jer su se svjedoci ipak pribojavali
(s punim pravom) da ce imati posla s vojskom ako nešto procuri u javnost. Najbolji
primjer za tu tvrdnju može pružiti porucnik Walter Hout, koji je u to doba u vojnoj bazi
Roswell bio zadužen za informacije i objavljivanje u lokalnoj štampi. Naime, on je
sutradan (08. Jula, 1947.) u lokalnim novinama objavio kratak clanak koji je izgledao
otprilike ovako : "Mnoge price o cudnim letecim diskovima koje se pojavljuju u posljednje
vrijeme, jucer su konacno potvrdene. Obavještajna služba roswellske vojne zrakoplovne
oblasti imala je srecu da dode do jednog takvog objekta, koji je pronaden na jednom rancu nedaleko
od Roswella. Po hitnom postupku predmet je prebacen
u vojnu bazu Roswell gdje je pregledan i ispitan. Opširniji podaci o letjelici još uvijek nisu poznati."
Iz samog izvještaja je ocito da se porucnik Hout zaletio svojim clankom. To se može zakljuciti i iz toga što se
napominje da je objekt pronaden na rancu u blizini Roswella, što se u stvari odnosi na ranc Vilija Brasela.
Materijal koji je on pronašao takoder je odmah prebacen u vojnu bazu na identican nacin kao i
materijal i objekta iz Magdalene (što znaci uz temeljito pregledavanje terena i skupljanje i najsitnijih krhotina).
Nakon tog clanka nastala je opšta uzbuna u javnosti. Citavu noc u vojnoj bazi u kojoj se nalazio materijal
zvonili su telefoni. Pristizali su pozivi iz gotovo svih krajeva svijeta. Vojnim je vlastima postalo "gusto" i
morale su se poduzeti hitne mjere da se spasi ono što se spasiti može. Slijedeceg dana
novine su bile preplavljene demantijima koje su uputile vojne službe obavještenja.
Da demant ne bi izgledao apsolutno apsurdan, objavljeno je da je pronadeni predmet u
stvari meteorološki balon. Tolika zainteresovanost vojske ne bi nas trebala zacuditi ako
obratimo pažnju na strukturu materijala koji je pronaden. Opis pronadenog materijala
dao nam je Braselov sin Bill koji je u vrijeme dogadaja vec bio oženjen. Bill kaže da mu
otac nikada nije opisivao materijal koji je pronaden na rancu, ali to i nije bilo potrebno,
jer je i on sam imao dio tog materijala. Otac mu je pokazao mjesto na kojem je bio
materijal i svaki bi put poslije jaceg pljuska neke krhotine bile otkrivene na površini, jer
bi se zemlja s njega isprala.

Bilo je nekoliko vrsta materijala. Sve su to bili veoma sitni dijelovi i izuzetno lagani.
Jedna vrsta materijala podsjecala je na drvo, ali je bilo jasno da je u osnovi metalne
prirode, kao i sav ostali materijal. Na tome materijalu nije se mogla napraviti ni najmanja
ogrebotina, a isto tako bio je nesalomljiv, iako se mogao savijati. Druga vrsta materijala
licila je na aluminijsku foliju, ali malo tamnije boje. Mogao se savijati na sve moguce
nacine, ali se nije mogao iskidati. Mogao se i zgužvati, ali cim bi bio ispušteni iz ruke
zauzimao bi svoj prvobitni izgled. Bill napominje i to da mu je jednom otac rekao (iako o
tome nije razgovarao gotovo nikad) da su mu u vojnoj bazi objasnili da taj materijal ne
potjece s našeg planeta !!! Nijedan od tih materijala nije djelovao prirodno, i kao da je
sve bilo od sintetike. Bill takoder napominje da je njegov materijal bio bez ikakvih
oznaka, ali se prisjeca da mu je otac jednom rekao da je na materijalu koji je on
pronašao i koji je sada u posjedu vojnih vlasti bilo oznaka koje su ga podsjecale na
petroglife koji su stari indijanci ucrtavali na stijene !!!