Misli o Mariji

Koliko god da je puno rečeno o Mariji, uvijek je premalo. Dvadesetak blagdana posvećenoj Blaženoj Djevici Mariji koji se liturgijski slave u Katoličkoj Crkvi već dovoljno govore o tome koliko je Marija prirasla srcu vjernika. Mnoga Marijina svetišta, hodočašća i zavjeti govore nam o istom.

Istinska iskustva vjere, duboka obraćenja i egzistencijalni susret s Bogom koja se događaju u srcima Marijinih štovatelja jasnije nam nego ikakav teološki traktat govori o izuzetno važnoj Marijinoj ulozi u životu kršćana. Stoga je već odavno, na Efeškom saboru 431. godine dobila naslov 'Pobjednica svih zabluda'. Drugi Vatikanski sabor to isto potvrđuje, govoreći da Marija 'u sebi na neki način sjedinjuje i odražava najveće istine vjere' Marija je, dakle, najizvrsniji put do prave doktrine Crkve i najsigurniji put do Krista.

Marija je kao onaj dragocjeni biser iz evanđelja, skrovita i primjetljiva samo onom tko čistim srcem gleda. Njena veličina izranja onom tko se zna diviti Božjim djelima, tko osjeća koliki nam je dar Krist koji je rođen od Marije, koja je bila dostojna roditi ga.

Zanimanje biblijskih autora za Mariju uvjetovano je kristologijom. Najstarije novozavjetno pisano svjedočanstvo o Mariji susrećemo u poslanici Galaćanima (Gal 4, 4-5): 'A kada dođe punina vremena, odasla Bog sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan, da podložnike Zakona otkupi, te primimo posinstvo.' Taj tekst govori o preegzistenciji Kristovoj, i njegovom čovještvu ('od žene rođen').

Koja su čvrsta polazišta od kojih Crkva polazi kad govori o Mariji? Zanimaju nas dogme vezane uz Mariju. Kažemo da je Marija:

1. Bogorodica. Kada su godine 431. biskupi na Efeškom saboru raspravljali o naslovu Bogorodice, kršćanski je puk budno čekao ishod rasprave. Nakon završetka glasanja otaca, narodu objaviše dogmatsko proglašenje Bogorodice. U općem klicanju puk je nosio biskupe na rukama. Bilo je to vrijeme rasprave oko 'Theotokos' ili 'Hristotokos'.

Crkva još kaže da je ona:

2. Djevica. Uočimo; ona je djevica prije rođenja, u rođenju, i nakon rođenja. Očito radi se o izvanrednom Božjem zahvatu.

3. Bezgrešna. Uspijevala je snagom volje obuzdavati posljedice istočnog grijeha. Blago njoj, jer bez toga istočnog grijeha nije imala one pogubne strasti i mržnju. Ne samo da je bila slobodna od toga istočnog grijeha, nego i od njegovih posljedica.

U svakom slučaju, mogla je vladati potpuno sa sobom. Samo zbog te bezgrješnosti zavrijedila je ime blažena, što bismo i mi bili da nemamo grijeha.

Ne slažem se s ovim gore navedenim tekstom. Jedini posrednik između Boga i ljudi je Isus.

Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek - Krist Isus,
koji sebe samoga dade kao otkup za sve. 1. Timoteju 2:5,6