Vjerske novosti i događanja

Završen Papin apostolski pohod Velikoj Britaniji



Hvala za vaš topli prijem i gostoljubivost koju sam imao priliku iskusiti, rekao je papa Benedikt XVI. u govoru na svečanosti oproštaja u zračnoj luci u Birminghemu kojom je zaključen njegov četverodnevni apostolski pohod Velikoj Britaniji.

"U vremenu u kojem sam bio s vama", rekao je Papa tijekom svečanosti oproštaja na kojoj je bio nazočan i britanski premijer David Cameron, "imao sam priliku susresti predstavnike mnogih zajednica, kultura, jezika i religija koji čine britansko društvo. Upravo različitost moderne Velike Britanije je izazov za vašu Vladu i narod, ali predstavlja također veliku mogućnost za daljnji međukulturni i međureligijski dijalog za obogaćivanje čitave zajednice".

Papa je izrazio zadovoljstvo također posjetom canterburyjskom nadbiskupu i biskupima Engleske Crkve a, zatim, što je imao priliku moliti s njima i s kršćanskim vjernicima u wesmtminsterskoj opatiji, "mjestu koje tako rječito govori o našim zajedničkim vjerskim i kulturnim tradicijama".

"Kako je Velika Britanija dom mnogobrojnih religijskih tradicija", istaknuo je Benedikt XVI., "sretan sam što sam imao mogućnost susresti se s njihovim predstavnicima i podijeliti s njima poneku misao o doprinosu koje religije mogu pružiti razvoju zdravog i pluralističkog društva".

Budući da je Papin posjet bio upravljen na osobit način katolicima u Ujedinjenom Kraljevstvu, Benedikt XVI. je istaknuo kako se s dubokom radošću sjeća vremena provedena s biskupima, svećenicima, redovnicima i laicima, kao i s nastavnicima, studentima i starijim osobama.

Bilo je posebno dirljivo, rekao je Papa, slaviti s njima ovdje u Birminghamu beatifikaciju velikog engleskog sina, kardinala Johna Henryja Newmana. Siguran sam da nas svojom velikom baštinom akademskih i duhovnih spisa ima još mnogočemu poučiti o životu i svjedočenju Krista usred izazova suvremenog svijeta, izazova koje je on sa izvanrednom jasnoćom predvidio. (ika / gk)

Opširno izvješće o apostolskom putovanju Svetoga Oca u Veliku Britaniju pročitajte u tiskanom izdanju Glasa Koncila od nedjelje 26. rujna. Već od srijede novi broj je dostupan putem interneta na adresi enovine.glas-koncila.hr.

Zagreb: Započeo XXVI. redovnički tjedan

U organizaciji Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara (HKVRP) i Hrvatske unije viših redovnih poglavarica (HUVRP) u franjevačkom samostanu u Dubravi u Zagrebu 17. i 18. rujna održava se prvi dio ovogodišnjeg XXVI. redovničkog tjedna s temom "Duhovna kretanja u Crkvi danas i posvećeni život". Ovogodišnji Tjedan s istovjetnim programom organiziran je u dva dijela u Zagrebu i Splitu, kako bi se omogućilo sudjelovanje što većeg broja redovnika i redovnica.

Otvarajući u petak rad Tjedna predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara fra Ivan Paponja istaknuo je da je danas potrebno primijetiti i ohrabriti autentično kršćansko iskustvo koje ima snagu svjedočenja, bilo da se radi o župnoj ili redovničkoj zajednici, ili duhovnom pokretu.

Redovničke zajednice su u okolnostima diktature relativizma i velikih duhovnih očekivanja današnjih ljudi pred stvarnim izazovom vjerodostojnog življenja svoga identiteta. Naslućuje se već danas da o toj vjerodostojnosti ovisi život i budućnost redovničke zajednice, rekao je Paponja.

Upućujući prigodnu riječ okupljenima, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić istaknuo je kako je redovništvo znak duhovnih kretanja u Crkvi. Također je podsjetio kako se zahvaljujući duhovnim kretanjima u Crkvi danas širi krug onih koji se opredjeljuju za posvećeni život, jer i među pokretima ima onih koji izabiru taj način života.

Predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ustanove posvećenoga života i udruge apostolskoga života gospićko-senjski biskup Mile Bogović podsjetio je da je redovništvo kroz povijest u teškim vremenima znalo čuvati čistoću evanđeoskog nauka. To je bilo moguće ako se ima i sačuva odmak, neovisnost od svijeta. Mi jesmo u svijetu, ali se može dogoditi da se svijet prelije u naše redove, naš način razmišljanja i da prevlada. Stoga je redovništvo svojevrsna brana, ali i inicijativa koja je išla prema svijetu da on postane više Kristov, više Božji, rekao je biskup Bogović.

U tijeku dvodnevnog programa XXVI. redovničkog tjedna održat će se četiri predavanja: "Svjedočiti i naviještati istinske vrijednosti u svijetu diktature relativizma: psihološko-duhovni pristup" (Mijo Nikić, DI), "Redovnici između sekularizacije i crkvenih pokreta" (Ante Vučković, OFM), "Sadržaj, proces i kriteriji duhovnog izrastanja" (Jakov Mamić, OCD) i "(Ne)sposobnost posvećenog života za proročko poslanje u Crkvi danas" (s. Nela Veronika Gašpar, FDC). (ika / gk)

Više pročitajte u tiskanom izdanju Glasa Koncila od nedjelje 26. rujna. Već od srijede novi broj je dostupan putem interneta na adresi enovine.glas-koncila.hr.

Sisak: Svečano proslavljena svetkovina Uzvišenja Svetog Križa




Na svetkovinu Uzvišenja Svetog Križa, patrona sisačke katedrale, u utorak 14. rujna varaždinski biskup Josip Mrzljak predslavio je svečano misno slavlje u sisačkoj katedrali u zajedništvu s mjesnim biskupom Vladom Košićem te brojnim svećenicima i vjernicima.

U prigodnoj propovijedi biskup Mrzljak je primijetio da danas ljudi često od onoga što Isus i Crkva naučavaju uzimaju samo ono što njima odgovara, dok bi stvari koje od čovjeka zahtijevaju žrtvu rado promijenili. No križ Isusa Krista, zakon ljubavi koji Krist svjedoči križem, ostaje nepromijenjen i ne može se mijenjati ni prilagođavati.

Križ ostaje zahtjevan, istaknuo je biskup, dodavši da nije lako biti kršćanin, ali u tom hodu u vjeri kršćani nisu ostavljeni sami i bespomoćni. Prisjetimo se: Isus je nosio svoj križ za nas, nosio ga je s nama, i kada je umirao na križu, umirao je sa svakim od nas, kazao je.

Govor ljubavi s križa, nastavio je varaždinski biskup, danas se slabo čuje i razumije; prisutnija je galama i riječi koje se čine primamljivije i lakše za život. Možda je i to razlog da ljudi bježe od križa. Priznajmo i mi sami, nismo baš željeli križeve koje je teško nositi.

"Ipak nitko nije bez križa. Molitvom upućenom Kristu, koji je i sam nosio križ da nam olakša breme vlastitog križa, povezujemo se s Njime u zajedništvo milosti, zajedništvo Njegove ljubavi prema nama ljudima. To zajedništvo nam omogućava da i mi možemo nositi svoj svagdanji križ. Zato neka nam Isusov križ bude neprestano uzvišen i neka bude svet u našem svagdanjem životu", poručio je Siščanima biskup Mrzljak.

Pri kraju misnog slavlja biskupu Mrzljaku je u znak zahvalnosti za predslavljenje euharistije obitelj Benić darovala reljef sisačkog akademskog kipara Marijana Glavnika, koji prikazuje oplakivanje Krista. Obitelj Benić ima samo dva člana: majku Anu i sina Velimira, a otac Velimir poginuo je u Bosni šest mjeseci prije nego mu se rodio sin Velimir. Ova ranjena hrvatska obitelj predstavlja brojne ranjene i stradale obitelji u domovinskom ratu koje su svoj dom pronašle u župi Uzvišenja Svetog Križa u Sisku, objasnio je tom prigodom katedralni župnik Antun Sente.

Ljepoti misnog slavlja doprinijeli su članovi Biskupijskog zbora pod ravnanjem Jelene Blašković, dok ih je za orguljama pratio Robert Jakica.

Samoj proslavi patrona sisačke katedrale Uzvišenja Svetog Križa prethodila je bogata trodnevna duhovna priprava. Prvu večer štićenici zajednice Cenacolo u noćnim su satima izveli predstavu "Iz tame u svijetlo" na prostoru gdje se inače okupljaju mladi i konzumiraju različita opojna sredstva. Upravo na tom prostoru drugi dan trodnevne duhovne pripreme mladi sisačke katedralne župe molili su pobožnost križnog puta te zajedno sa starijim vjernicima upriličili procesiju sa svijećama i moćima Isusova križa.

U sklopu trodnevne duhovne pripreme za župnu svetkovinu u prostorima Narodne knjižnice i čitaonice u Sisku otvorena je i izložba svetih sličica pod nazivom "Pobožnost puka sisačkog". (as, gk)

Zbirka pjesama »Dozivi i odzivi srca«



»Dozivi i odzivi srca« (»Rufe und Antworten des Herzens«) naslov je zbirke pjesama Barice (Barbare) Lorenz objavljene u nakladi Glasa Koncila.

Zbirka je organizirana u tri ciklusa: Dozivi djetinjstva, Božjim stazama i Krajolici, ugođaji i ozračje uspomena, a svaki sadrži pjesme različitih struktura na kajkavskome, standardnome i njemačkome jeziku.

U prvom dijelu posvećenom sjećanjima na djetinjstvo prevladavaju pretežno kajkavske pjesme u kojima se zrcale sličice iz roditeljskog doma, prostori i krajolici djetinjstva, osobe, događaji... U stihovima se izmjenjuju motivi koji govore o djetinjstvu u patrijarhalnoj zagorskoj sredini, pri čemu autorica sa sjetom pjeva o gašenju idiličnih slika pred prodorom tehničke civilizacije. Autorica također opisuje autentične slike obiteljskoga života, ljubavi prema roditeljima, siromaštva, rada u polju, večernjoj molitvi...

Božje staze kojima autorica želi koračati i na kojima su sadržani odgovori o smislu ljudskoga postojanja u vjeri, čovjekoljublju i duhovnoj snazi, koja pobjeđuje malodušje, klonuća, tjeskobe i izgubljenosti, sastavljene su od religioznih pjesama u kojima se propituju temeljna egzistencijalna pitanja.

Fizički opisi krajolika i ugođaja u lirici Barice Lorenz preobražavaju se u stanje duše autorice te tako predstavljaju produhovljenost pjesnikinje koja krajolik ne doživljava samo osjetilno.

Zbirka pjesama Barice Lorenz može se po cijeni od 75 kuna naručiti putem interneta, na tel./faks 01/4874 319, nabaviti u Glasu Koncila na Kaptolu 8 u Zagrebu ili u bolje opskrbljenim knjižarama.

IZ RECENZIJE

"Novi pjesnički pohod Barice Lorenz okrunjen je zrelim pjesničkim plodovima, koji predstavljaju produhovljenu stvaralačku osobnost, pjesnikinju intime, zavičajnosti, patrijarhalnosti, religioznosti... Stihovima na kajkavskome, književnome hrvatskom i njemačkome jeziku odaziva se govoru vlastita srca i duše, doziva uspomene i sjećanja na djetinjstvo, iz kojeg crpi emocionalne darove roditeljskoga i širega zavičajnog kruga, svjedoči obasjane trenutke vlastite duše i utkiva ih u jednostavne, neposredne, sugestivne pjesničke izričaje. Probuđeni slojevi uspomena i doživljaji te aktualne životne zbilje pretvaraju (preobražavaju) se u pjesnički govor – život postaje POEZIJA."

Prof. dr. sc. Dragutin Rosandić/

O AUTORICI

Barica (Barbara) Lorenz (rođ. Stubičan) rođena je u Zlataru. U rodnome gradu završila je osnovnu školu, gimnaziju u Zagrebu, studij germanistike i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Po završetku studija preselila se u München, zaposlila se kao profesorica u minhenskim školama i osnovala obitelj. Sada obiteljski živi u Münchenu, s povremenim boravcima u rodnome Zlataru.

Pjesnički put započinje u osnovnoškolskoj dobi, nastavlja u gimnazijskim i studentskim danima te razdoblju profesionalnoga i obiteljskoga života. Rezultat prvoga dijela svoga pjesničkog puta objavila je u pjesničkoj zbirci Molba Suncu / An die Sonne (1994)., u koju su uvrštene pjesme na hrvatskom i njemačkom jeziku, objavljene u časopisima, zbornicima, dnevnim i tjednim glasilima. Pjesme iz zbirke Molba Suncu prevedene su i objavljene na rumunjskom jeziku.

Pjesme i prozne tekstove objavljivala je u ovim glasilima na hrvatskome i njemačkom jeziku: Zbornik Hrvatske matice iseljenika, Matica, Pleter, Glas koncila, Svjetlo riječi, Živa zajednica, Narod, Vjesnik – glasilo franjevaca splitske provincije, Vjesnik Družbe časnih sestara franjevki od Bezgrješne u Šibeniku, Hrvatski kajkavski kolendar, Maranatha, Unser Zeichen, Münchner Kirchenzeitung, Sendlinger Anzeiger, Panonia – Wien.

Izvor

Nesretna sudbina svećenika u Domovinskom ratu



U izdanju Glasa Koncila, u biblioteci »Romani«, koja promiče kršćanske vrijednosti u univerzalnome smislu, izišao je novi roman – »Mrtvi vlak« književnika Esada Jogića.

Obrađujući tematiku Domovinskog rata, »Mrtvi vlak« tematski se nastavlja na roman »Mreža« Vjekoslava Tomašića, najbolji roman na prvome nagradnom natječaju Glasa Koncila, čime Glas Koncila pridonosi popularizaciji proze s domovinskom ratnom tematikom, kojoj hrvatski prozaici ne poklanjaju veliku pozornost.

Roman o sudbini brojnih ljudskih duša, spojenih i neraskidivo povezanih razarajućim vihorom Domovinskog rata u teško opustošenoj i svakovrsnim zločinima poniženoj Slavoniji i Bosni. Svjedoči o mukama nemoćnih stradalnika, nevinim žrtvama s jedne strane, te s druge strane o neljudskim postupanjima ratnih zločinaca, jezivih čudovišta, koje su mnogi nekad voljeli i smatrali ih dobrim ljudima.

»Mrtvi vlak« prvi je roman koji obrađuje nesretnu sudbinu svećenika u ratu – kako u zadnjem, Domovinskom ratu, tako i u prošlim ratovima koji su vođeni na ovim prostorima. U ratu svećeničko je poslanje svjetlo koje neprestano svijetli protiv tame, mržnje i zla: svećenik svojom molitvom i brižnošću stoji ispred tuđe nesreće i boli, nudeći sebe i svoju sudbinu kao žrtvu za spasenje drugih. Molitva svećenika, ovdje Mariofila, krik je protiv nepravde i zla, protiv rušenja bogomolja i gaženja ljudskog ponosa.

Govoreći o Jogićevu stilskom izrazu, recenzent dr. Vlado Pandžić istaknuo je kako autor »ne oponaša ni jedno moderno pripovjedno načelo. Usmjeruje pozornost na teške ratne rane, koje će dugo izazivati jauke i vapaje do neba. Tragajući po prošlosti usmjerava se na dvojbenu sutrašnjicu, nudeći jake hiperbole, jasno ciljajući aluzijama na ljudskost, koja nekima u bolesnoj sebičnosti nije nimalo važna.« (gk)

Roman »Mrtvi vlak« može se po cijeni od 140 kuna naručiti putem interneta, na tel./faks 01/4874 319, nabaviti u Glasu Koncila na Kaptolu 8 u Zagrebu ili u bolje opskrbljenim knjižarama.

O AUTORU

Esad Jogić rođen je 11. svibnja 1941 g., u Prijedoru, gdje je stekao osnovno obrazovanje. Godine 1984. diplomirao je na Grafičkom fakultetu u Zagrebu, drugi u klasi, postavši prvi diplomirani grafički inženjer u Bosni i Hercegovini.

Član je Društva hrvatskih književnika, Matice hrvatske i »Jutra poezije«. Objavio je deset knjiga proze i poezije. Objavljuje prozu i poeziju u listovima, revijama i književnim časopisima: Republika, Večernji list, Hrvatsko slovo, Glas Koncila, Smib, Behar, Most – The Bridge.

Prevođen je na druge jezike. Uvršten je u antologije i enciklopedije.

Živi i radi u Zagrebu.

http://www.glas-koncila.hr

Siščani na obnovljenom Marijinom putu



Dvedesetpetero mladih župljana župe Pohoda Blažene Djevice Marije iz Siska hodočastilo je u subotu 18. lipnja Marijinim putem k svetom Volfgangu u Vukovoj nad Klenovnikom.

Taj prvi pohod vjernika Sisačke biskupije u Klenovnik organizirali su župnik župe Pohoda Blažene Djevice Marije iz Siska Branko Koretić i župnik vikar Ivan Kljunić, prošlogodišnji mladomisnik Varaždinske biskupije rodom iz Klenovnika, koji pastoralno djeluje u Sisačkoj biskupiji.

Pješačenje od Klenovnika do Vukovoja, u dužini od oko 4 kilometra, za mlade Siščane nije predstavljalo nikakav problem a svoj su hod obogatili pjesmom i molitvom koja se skladno razlijegala zagorskim bregima. Obnovljene postaje Marijina puta posebno su ih obradovale.

Misno slavlje u kapeli sv. Volfganga predvodio je klenovnički župnik Josip Jagarčec, koji je mlade hodočasnike s oduševljenjem upoznao s bogatom poviješću najjužnije europske kapele posvećene njemačkom biskupu sv. Volfgangu, koja je tijekom pet stoljeća postojanja sačuvana kao najizvornije građena gotička kapela u tom dijelu Hrvatske.

Župnik Jagarčec je s ponosom istaknuo činjenicu da su upravo mladi Siščani prvi hodočasnici koji sudjeluju u misnom slavlju pred obnovljenim glavnim oltarom sv. Volfganga, čija je obnova trajala gotovo sedam godina. Obnavlja se i postaja Marijina puta "Krist na Maslinskoj gori" koja će biti uskoro završena. Od 2008. godine, kada je obnovljena prva od 15 postaja, do sada svake je godine obnovljena po jedna postaja a preostali fragmenti stare postavljeni u lapidarij smješten u cintoru kapele.

Gostoljubivi domaćini počastili su sve okupljene ispred kapelske kuće u sjeni starih krošnja, odakle pogled seže niz cijelu dolinu od Lepoglave, uz planinu Ivančicu prema Varaždinu, Podravini i Međimurju te susjednoj Sloveniji. Božji mir, netaknuta priroda koju čovjek minimalno oblikuje i bogata sakralna kulturno povijesna baština klenovničkoga kraja, ostat će Siščanima u trajnoj uspomeni i poticaj na čuvanje i zauzimanje svojih vrjednota. (N. P., gk)

Obnovljen najvredniji hrvatski oltar ranog baroka



Postavljanjem restaurirane oltarne slike sv. Volfganga na svečev oltar u istoimenoj kapeli u Vukovoju nad Klenovnikom završena je u subotu 18. lipnja kompletna obnova glavnoga oltara u najjužnijoj europskoj kapeli posvećenoj tom njemačkom biskupu i svecu.

Taj vrlo lijep i rijedak primjerak ranobaroknog oltara visoke kvalitete dao je postaviti grof Ivan IV. Drašković 1650. godine, na mjesto staroga gotičkog oltara, ali je oltar ikonografski dovršen tek u 18. stoljeću. Povjesničari umjetnosti uvrštavaju ga među najvrednije oltare hrvatske sakralne baštine ranoga baroka.

Oltarna slika, smještena u ovalnom okviru, prikazuje sv. Volfganga u biskupskom ornatu, s podignutom desnom rukom na blagoslov, dok mu se u naručju lijeve ruke nalaze biskupski štap i knjiga evanđelja. Podno lijeve ruke prikazana je crkva s tornjem, što može biti asocijacija na njegov doprinos u utemeljenju jedne biskupije (Regensburg). Ispod svečeve desne ispružene ruke leži bolesnik (možda padavičar) uz kojega kleči muškarac sklopljenih ruku, moleći se sv. Volfgangu za pomoć i Božji zagovor. U podnožju slike, iza bolesnika, nalazi se veduta nekoga grada i panorama s prikazima brda na čijim se vrhovima nalaze kapele i crkve.

Obnovu su izveli djelatnici Hrvatskog restauratorskog zavoda: Željka Geber, Ivan Bujan i Helena Cavalli, tijekom zadnjih sedam godina, a sredstva je osiguralo Ministarstvo kulture Republike Hrvatske. Radovi na restauraciji oltara započeli su pod vodstvom voditeljice Danute Misiude, u rujnu 2004. kada je preuzet kip sv. Augustina, a uoči Božića 2005. i kip sv. Volfganga. U srpnju 2007. godine započela je restauracija i ostalih dijelova glavnog oltara. Posljednji dijelovi oltara preuzeti su u rujnu 2008. godine, po završetku proslave 500. obljetnice kapele. Nakon kompletne obnove u restauratorskoj radionici, djelatnici zavoda vratili su oltar u kapelu i postavili ga u studenom 2010. godine.

Odmah su mnogi hodočasnici uvidjeli ljepotu obnovljenog oltara kojeg rese brojne zanimljivosti. Uspravna drvena konstrukcija, koja je postavljena na zidanoj menzi, sastoji se od četiri horizontalna polja. U najdoljnjem polju prikaz je dvaju anđela koji pridržavaju Veronikin rubac s otiskom Kristova lica. U dva manja okvira naslikani su Blažena Djevica Marija na klecalu i arkanđeo Gabrijel u prizoru navještenja. Središnje polje oltara podijeljeno u tri vertikale u sredini prikazuje naslovnika kapele a sa strane su kipovi sv. Volfganga i sv. Augustina, odijeljeni od glavne slike stupovima obilato ukrašenim viticom vinove loze i grožđem. Nekada je na mjestu slike sv. Volfganga bio izveden prikaz Presvetoga Trojstva kako kruni Blaženu Djevicu Mariju, koja je zamijenjena današnjom. Zbog toga je ostao na oltaru i kip sv. Volfganga, koji je nakon najnovije obnove dobio i sve svoje ikonografske atrubucije: sjekiru i kapelu u jednoj ruci te biskupski štap u drugoj.

Iznad vodoravnog vijenca podižu se gornja dva polja. Središnja slika gornjeg djela prikazuje mnoštvo anđela, uz koju se nalaze kipovi apostolskih prvaka sv. Petra i sv. Pavla. Podno slike ispisana je godina podizanja sadašnjeg oltara - 1650. Oltar završava segmentima zabata, na kojima sjede dva mala anđela, koji usmjeravaju svoje poglede prema Kristovom monogramu "IHS", izrađenom u obliku monstrance.

Veoma zadovoljan svime učinjenim na kapeli sv. Volfganga, klenovnički župnik Josip Jagarčec najavljuje i daljnje radove na obnovi inventara kapele s početkom 2012. godine, posebice pobočnog oltara Blažene Djevice Marije Kraljice, kojeg su 1674. godine dali podići članovi Bratovštine sv. Volfganga. (N. P., gk)

Rijeka: Pokrenuta katolička internetska televizija



"Riječka katolička televizija" novi je projekt internetske televizije koja je započela s radom na blagdan sv. Vida 15. lipnja. Pokrenula ga je skupina entuzijasta s Teologije u Rijeci predvođena Pavlom Čalogovićem, a za sada se emitira eksperimentalno.

Prve postavljene snimke na stranici www.rikatv.net snimke su proslave sv. Vida, mise na Trgu Riječke rezolucije, propovijedi požeškog biskupa Antuna Škvorčevića te VidFesta, festivala duhovne glazbe.

Potporu projektu dao je riječki nadbiskup Ivan Devčić te predstojnik Teologije u Rijeci Milan Špehar, čije snimke se također nalaze na stranici.

"Posebno se radujem što je projekt došao od vjernika laika koji čine ogromnu većinu u Crkvi. Ova inicijativa odražava svijest odgovornosti naših vjernika da zauzmu svoje mjesto u životu Crkve", istaknuo je nadbiskup Devčić.

Projekt bi trebao pratiti najvažnija događanja u Riječkoj nadbiskupiji, ali i ponuditi neke stalne rubrike koje bi se redovito ažurirale. Podršku su dali i profesori s riječke teologije Jerko Valković, Josip Grbac, Anđela Jeličić i Marko Medved, koji bi trebali biti nosioci redovitih rubrika, kao što su komentari događanja, tumačenja Biblije, povijesne crtice i nedjeljne propovijedi. Događanja koja se prate bit će snimljena u cijelosti, ne samo fragmentarno kako običavaju druge televizije, te će se sačuvati za potrebe arhiva. Na stranicama će biti objavljivani kraći prilozi i sažeci. (ika / gk)

Praznik prenosa moštiju svetog Georgija, u narodu poznat kao Đurđic, obeležava se danas u hramovima Srpske pravoslavne crkve i kao krsna slava mnogih porodica. Đurđic je jedna od najčešćih slava, a crkva ga pominje kao borca za hrišćastvo i velikomučenika.

Sveti Georgije koji je, kao Hristov vojnik odbio poslušnost caru Dioklecijanu, velikom progonitelju hrišćana, izjavivši da se ne plaši da... umre za svoju veru, pogubljen je 303. godine. Propovedao je novozavetnu veru i, prema predanju, čak je i carevu ženu Aleksandru uspeo da preobrati u hrišćanstvo. Oboje su osuđeni na smrt odsecanjem glave, a predanje kaže da je carica je preminula pre izvršenja carske naredbe.

Na pravoslavnim ikonama i srednjovekovnim freskama sveti Đorđe je predstavljen kako na konju, u vojvodskom odelu sa krstastim mačem ubija aždaju koja je simbol paganske vere, dok se na ikonama za praznik Đurđic predstavlja kao pešak u stojećem stavu sa kopljem ili mačem u ruci. U pravoslavnim manastirima sveti Đorđe je prvi u redu svetih ratnika sa štitom i krstastim mačem.

Sveti Georgije je veoma poštovan u našem narodu i slavi se dva puta godišnje - kao praznik prenosa moštiju svetitelja (Đurđic) i 6. maja (23. aprila po kalendaru SPC) kada se obeležava dan njegove smrti (Đurđevdan). U bogoslužbenom kalendaru samo je Đurđevdan obeležen crvenim slovom, dok Đurđic ne spada u zapovedne praznike iako je od velikog značaja za pravoslavnu crkvu.

Na liturgijama u hramovima pominju se stradanja svetog Đorđa, čije su mošti po želji samog svetitelja prenesene iz Nikomidije u Lidu palestinsku, u hram njemu posvećen. U vreme cara Konstantina hrišćani su sazidali hram svetom Đorđu u Lidi Palestinskoj, a prilikom osvećenja hrama, prenete se u i njemu sahranjene mošti sveca.

Srpska pravoslavna crkva (SPC) i pravoslavni vernici danas slave Sabor svetog Arhangela Mihaila, praznik ustanovljen u prvim vekovima hrišćaske propovedi.
Sveti arhanđel Mihailo

Praznik posvećen arhangelu Mihailu, predvodniku vojske anđela, bestelesnih sila dobra koje su učestvovale u stvaranju sveta u kome su prisutni kao branitelji čovečanstva od zla i palih anđela, jedna je od najčešćih krsnih slava pravoslavnih Srba.


Sveti arhangel Mihailo, prisutan ne samo u hrišćanstvu već i u svim religijama, obeležen je crvenim slovom u bogoslužbenom kalendaru SPC.


Prema predanju, arhistratig Mihailo, koji je sabrao vojsku anđela da bi se suprotstavili silama zla palog anđela Lucifera (Satanaila), uvršćen je u kalendar Hristove crkve u četvrtom veku, a SPC ga obeležava svake godine 21. novembra.


Sveti arhangel Mihailo je najugledniji među bestelesnim silama i najbliži nebeskom prestolu i smatra se da je on spasio vojsku anđela od ponora palih Satanailovih anđela.


Ovaj praznik pravoslavni Srbi slave kao Aranđelovdan, a u narodu se veruje da je sveti arhangel "živi svetac" pa se u nekim krajevima na slavske obrede ne iznosi žito.


Prema učenju Crkve, prvi anđeo je od početka stvaranja sveta prisutan među ljudima kao "živa sila nebeska" i nije čovek koji se posvetio i ušao u red svetih svojim svetim delima.


Crkva kaže da se i na ovaj praznik prinosi žito, ali ne svetitelju već svim upokojenim precima koji su se zavetovali Svetom arhangelu Mihailu. Na pravoslavnim ikonama se arhangel Mihailo predstavlja sa krilima, u vojvodskoj odeždi, sa mačem u jednoj i kantarom u drugoj ruci.

Novi papa


Novi papa, 76-godišnji Horhe Mario Bergoljo, nadbiskup Buenos Ajresa, prvi je papa koji dolazi iz Latinske Amerike i prvi Isusovac na toj poziciji.

Uzeo je ime Franjo, što znači da će se prvenstveno zalagati za pomaganje siromašnima. Ovaj skromni Argentinac konzervativnih stavova rođen je 17. decembra 1936. godine i dijete je talijanskih roditelja. Njegov otac Mario bio je radnik na željeznici, a majka Regina domaćica.

Bio je jedno od petoro djece u porodici, te pohađao Filozofski i teološki fakultet u San Miguelu. Bio je profesor teologije, a nakon završenog fakulteta 1992. postao je biskup Buenos Airesa, te 1998. nadbiskup. Živio je u skromnom stanu izvan glavnog grada Argentine, sam je kuhao, a vikende provodio u samoći. Često je posjećivao siromašne i putovao pješice.

Otkako je proglašen kardinalom odlučio je da ne kupuje novu odjeću, već je nosio onu koju su mu davali prethodni kardinali. Često je putovao autobusom, a kad je dolazio u Rim išao je ekonomskom klasom.

Zalagao se za osnivanje novih parohija i pokretao inicijative za novim pastoralnim programima, kao što je komisija za razvode brakova.

Koautorka Bergoljove biografije Francesca Ambrogetti opisuje ga kao umjerenu osobu koja se drži podalje od medijske pažnje, a duboko je zabrinuta zbog socijalne nejednakosti u Latinskoj Americi i drugim dijelovima svijeta.

Zagovaratelj je konzervativnih stavova Katoličke crkve, te se oštro protivi abortusu, brakovima homoseksualaca, eutanaziji i kontracepciji. Nakon što je 2010. godine Argentina legalizovala istopolne brakove Bergoljo je vlastima poslao pismeni protest u kojem ih upozorava da će takav potez "ozbiljno ugroziti porodicu". U svom negodovanju je naveo i da se istospolnim brakovima "djeca lišavaju odrastanja kakvog im je Bog namijenio dajući im oca i majku".

Ambrogetti vjeruje da će Bergoglio zagovarati aktivnu ulogu Crkve u zbližavanju ljudi.

Podsjetimo, kada je 2005. godine biran poglavar Katoličke crkve, Argentinac je bio glavni konkurent tada izabranom Jozefu Racingeru.

Novog lidera 1,2 milijarde rimokatolika na ovoj funkciji očekuju brojna iskušenja, posebno kad je u pitanju borba protiv skandala i unutrašnjih sukoba.