Životinje i NLO

Gary Fletcher nije mogao da vjeruje svojim ocima kada je pritisnuo kocnicu na svom
kamionu. Put, ispred njega, je prelazila cudna menažerija - sedam zeceva, rakun,
oposum i nekoliko macaka. Životinje su izlazile iz obližnjeg šumarka. Fletcher je pogledao
preko živice, i odmah shvatio razlog njihovog neobicnog ponašanja. U njega su buljile
dvije srebrnasto odjevene prilike. Bilo je to 22. Oktobra, 1973. godine. Te godine su iz
svih krajeva Amerike stizale vijesti o pojavi NLO-a. Fletcher je pozvao svoga prijatelja
Edda Taunsenda, pomocnika šerifa, da dode na državni put br. #26, blizu Hartford Citya,
Indiana, gde su pred njim, na cesti, stajala cudna stvorenja. Kada je ovaj stigao, put je
bio prazan i šerif se vratio nazag u grad. No, Fletcher je odlucio da ostane i pogleda
unaokolo. Uperio je svjetlost svoje džepne lampe na bica i vidio da su visoke oko metar i
dvadeset. Glava im je bila jajastog oblika i pokrivena kacigom. Nimalo zaplašena
svjetlom, neobicna stvorenja su pocela da izvode svoju predstavu, skacuci visoko u
vazduh i lebdeci. A onda su, odjednom, nestala u mraku, ostavljajuci slab crvenkasti
trag.

Pet dana kasnije, i Paull Brown je ugledao dva bica koja su odgovarala Fletcherovom
opisu, dok je vozio blizu Dannyelsvila, Georgia. Policiji je izjavio da je ispred njegovih
kola prešao širok snop svjetlosti, pracen fijukom. Vidjeo je kako se, na nekih 100 metara
ispred njega, na zemlju spušta kupasti predmet. Pošto se zaustavio, iz njega su izašle
dvije sicušne figure. Zgrabio je svoj revolver iz pregarade za rukavice, i cucnuo pored
vrata, spreman da reaguje. No, one se više nisu približavale, vratile su se u letjelicu i
uzletjele. Brown je tvrdio da je ispalio nekoliko metaka na odlazeci NLO, ali da ga nije
pogodio. Rex Snow je naredio svom psu da napadne dvije srebrnasto odjevene prilike,
koje su skakutale po njegovom, dobro osvjetljenom, dvorištu u Gosftownu, New
Hampshir, odmah iza ponoci, 04. Novembra, 1973. godine. Pas, njemacki ovcar, dresiran
da izvršava naredenja, je krenuo na uljeze. Medutim, kada im je prišao na desetak
metara, one su prestale sa igranjem i posmatrale psa svojim fiksirajucim pogledom.
On se zaustavio, zalajao na njih, a onda se, pored iznenadenog vlasnika, cvileci odšunjao
nazad u kucu i legao, ocigledno uplašen. Snow je kasnije prizano da je i sam bio obuzet
iznenadnim osecanjem straha. Imao je kod sebe pištolj kalibra 38mm, ali se toliko tresao
da nije mogao da ga drži. Brzo je ušao za psom u kucu i kroz prozor posmatrao neobicna
stvorenja. Izgledalo mu je da svijetle. Imala su velike uši, tamne, ovalne proreze za oci, i
duge, šiljate noseve. Glave su im bile prekrivene kapuljacama i bile su iste boje kao
odjeca. Izgledalo je kao da skupljaju uzorke tla, i druge predmete sa zemlje i stavljaju ih
u srebrne torbe, laganim, opreznim pokretima. Nakon izvjesnog vremena su otišli u
pravcu obližnje šume. Snow je pozvao policiju, i prije no što je ona stigla, vidjeo je da
šuma sablasno svijetli, a zatim se opet sve smracilo. Policajci su bili ubijedeni da je Snow
zaista vidjeo nešto cudno, što ga je preplašilo. Pricali su da se tresao kao prut i da je
sjedio dok im je pricao svoju pricu.