Issie

Možda je neizbježno da u Japanu nitko nije tako lud da cudovište ne fotografira ako ga vec ugleda. Gospodin Matsubara, koji je 1978. dobio nagradu za prvu snimku ISSIE na jezeru Ikeda, došao je tamo samo zato da bi se tri dana odmorio od posla u svojemu ducanu u Kagoshimi. Ispricao je da je oko pola dav poslije podneva cudovište Issie izronilo. "U petnaest do dvadeset sekundi nešto je golemo izronilo i ponovno zaronilo. Uspio sam okinuti samo jedanput". Ali, bilo je dovoljno da besplatno ljetuje.

Issie je, zapravo, predmet prilicno dirljive legende. Prica se kako je uz jezero živjela predivna bijela kobila. Jednoga dana neki joj je samuraj oteo ždrijebe. Bijeli se konj rastužio i skocio u jezerp, a povremeno izranja zato što traga za izgubljenim mladuncetom. Issie je danas turisticka industrija : jelo – žlicnjaci Issie s lakim okusom algi – pa šlager koji glasi :

Hrbat mužjaka i ženke
Sjaje na suncu
I dozivaju jedan drugoga
U romanticnom jezeru.
Volio bih opet ugledati Issie
I tebi omoguciti da je vidiš.

Gospodin M. Omagari snimio je 1978. naizgled dva Issia zajedno, a te iste godine kasnije više od dvadeset ljudi vidjelo je Issie usred jezera. "Dva golema hrpta, svaki petnaest stopa dug i dvije visok, plivala su na površini oko dvije minute" - ispricao je graditelj s jezera Yutaka Kawaji. – "Ispod svakog hrpta bilo je još po 15 stopa, akoža je bila vrlo
tamna." Yutaka Kawaji je rekao da je životinju vidio tri puta; prvi put prije trideset godina, kad je još bio puckoškolac.
Japanci imaju još jedno cudovište na sjeveru, u jezeru Kutcharo na otoku Hokaido, zajedno s fotografijama, ronilackim programom i Društvom za zaštitu cudovišta koje nazivaju Kussie. Na nesrecu, u ovom slucaju vjerojatnost postojanja Kussie je malo nategnuta, jer je jezero Kutcharo nakon potresa 1938. godine, bilo doslovno zatrovano kiselinom.