Manipogo

Kanada je dobro opskrbljena cudovištima; mnoga imaju impresivne akreditive. Osim Caddya, morske zmije s obale British Columbije, tu je cudovište s Turtle Lakea iz Saskatchewana, s kojim su prvi susreti zabilježeni još 1924, i crna neman jezera
Ponenegamooka istocno od Quebeca, koja je takoder prvi put videna ranih dvadeseth godina. Godine 1977. trojica ronilaca su deset dana tragali za njom sonarnim uredajem i uspjeli - zdesna, neposredno ispod camca - zabilježiti zanimljiv trag dugacak 7,6 metara te prilicno nejasan tamni obris na automatskim kamerama. Manipogo - cudovište kanadskih jezera Manitoba i Winnipegosis, što leže sjeverno od Winnipega i spojeni su rijekom Dauphin - uspjelo je do 1935. izbjeci svaki susret s bijelim covjekom i cini se da dijeli sposobnost mnogih svojih pobratima cudovišta da izbjegnu sve pokušaje hvatanja.
Kad je 1960. izronilo pred velikom skupinom izletnika na obali Manitoba Parka, došlo je do prave sekvence u stilu brace Marx. Jedna je žena šcepala svoju kameru, pojurila do vode, podigla kameru i - pala u jezero. Druga je s kamerom u ruci najprije odjurila po muža i - zaboravila snimiti cudovište. Tom Locke, u neku ruku tvorac Manitoba Parka,
imao je foto-aparat i filmsku kameru. Namjerno je spustio aparat i upotrijebio kameru. Isprva se zakocila ali ju je uspio pokrenuti. Slijedio je cudovište dosta dugo i spustio kameru kad je stvor zaronio - da bi utvrdio kako u njoj nema filma ! Manipogo je tog dana doista bilo pravo spadalo. Ne samo da je vecina ocevidaca mogla vjerno opisati što
je vidjela : plosnatu zmijoliku glavu, tamnu kožu i tri velike grbe, prema A. R. Adamu koji je jurio za njim po obali, nego im je prikazalo i svoju družicu i mladunce. Steve Rehaluk iz Rorktona u Manitobi, njegova žena Ann i njegova dva sina sve su
dobro vidjeli. "Sjedili smo za stolom za piknik" - sjeca se on. "Na vodi su se pojavile namreškane brazde. Kad sam prvi put pogledao bio je samo jedan, ali sam potrcao uz obalu i vidio još dva." Njemu se cinilo da izgledaju kao tri crne krupne zmije. Tog je dana najmanje sedamnaest ljudi gledalo Manipogoa s obitelju, ali nitko ga nije uslikao. Tek
dvije godine poslije dva su ribara snimila prilicno neoštru sliku koja od tog cudovišta postoji. U golemom prostoru svoje tvrdave na sjeveru obitelj Manipogoa i dalje je sigurna.