Urota protiv Hrvatske

Naiđoh na jedan zanimljiv članak Damira Pešorde.Dok sam čitala retke proizašle ispod njegovih tipki(nama više pera... )morala sam se složiti s njegovim razmišljanjem pa zato otvaram ovu temu jer me zanima što vi mislite,naravno ukoluko vam se da pročitati ovaj podulji članak...
***********************************************************************************

Možda griješim? Kamo sreće da griješim! Ali griješio bih još više kada bih prešutio ono što mislim o onome što vidim. A vidim da stvari u ovoj zemlji samo naoko idu naopako i da su naši vladajući samo naoko nesposobni. Velim, samo naoko jer u stvari sve se odvija po planu i uskoro ćemo stići tamo gdje nas vode.

Često se nepotrebno živciramo zbog začudne nesposobnosti naših političkih elita: profitabilne tvrtke su rasprodane, banke isto, vanjski dug je enorman i dalje vrtoglavo raste, generali su u Haagu, standard pada, nezaposlenost raste, a naš najutjecajniji hrvatski književnik svoj novi roman objavljuje u Beogradu. Od njegove teze da smo u dnu duše svi ipak samo ustaše brani nas još jedino Vedrana Rudan! Zamislite, na braniku domovine preostala tek Rudanica sa skromnim naoružanjem: uho, grlo, nož. Kuhinjski, valjda. Ali, uočite, to je samo naoko tako. U stvari, sve teče po planu. Samo je plan malo drugačiji nego što smo mi mislili.

Dvije tisućite na vlast dolazi šesteročlana koalicija sa SDP-om na čelu. Izbore su dobili na obećanjima da će demokratizirati zemlju, napraviti reviziju privatizacije, vratiti ''opljačkano blago'' iz inozemnih banaka, zaustaviti trend zaduživanja zemlje, poboljšati standard …

Prvo što su učinili bilo je odustajanje od spora s Haškim sudom oko (ne)nadležnosti za operacije ''Bljesak'' i ''Oluju'', izbacivanje riječi ''državni'' iz naziva Sabora, promjena nadnevka već općeprihvaćenog Dana državnosti, pogodovanje ''crvenim'' tajkunima Vrhovcu, Štroku i drugima, otpuštanje policajaca, smanjivanje plaća itd.

Radoš se pobrinuo da već nedugo nakon što je dobio vojni resor slavodobitno može izjaviti kako nekoć pobjednička vojska, ukoliko bi zemlja bila napadnuta, ne bi bila u stanju obraniti zemlju.

Mesić je pustio strane novinare u ''Tuđmanov'' arhiv.

Račan je širokogrudno ponudio Savudrijsku valu Slovencima. Ima li uopće smisla dalje nabrajati!?

Onda je došao Sanader na valu nezadovoljstva SDP-om i obećanja da će vratiti dostojanstvo Domovinskom ratu i braniteljima. Vratio ga je tako da se potrudio oko ''lociranja, identificiranja itd.'' generala Gotovine. Uspio je također i zaduživati zemlju brže no što je to uspijevalo Račanu, a to je, mora se priznati, vratoloman podvig. Sanaderova jamstvena kartica bila je, zapravo, kratki test inteligencije ovoga naroda. Suvišno je i spominjati da smo na testu kao narod pali. Ovih nam dana odbjegli premijer poručuje da psi laju, a karavane prolaze. Ispada da je on karavana krcata blagom, a mi gladni psi. Da smo barem stekliši!

Danas dok Rade Brijunski s brojnom rodbinom i probranim drugarima krstari na brodovima HRM-a i ''brije'' na Brijunima, mi strepimo kao pokisli miševi u svojim stanovima pod hipotekom: hoće li nam pasti plaća, hoće li banka podići kamatu na kredite …? Pitamo se gdje je sve pošlo po krivom, zašto su naši političari tako korumpirani i nesposobni do bola? A, zapravo, nisu! Što ako je takav plan bio od početka? Zašto bi se tzv. ''međunarodni faktori'' devedesetih toliko trudili oko detronizacije umirućeg Tuđmana, ako nisu zato imali neki svoj interes!? Zbog demokracije? Ljudskih prava? Ma dajte, molim vas!

Zašto su američki i ini emisari Račana, Budišu i druge navlačili okolo po dvorcima i podučavali ih kako osvojiti vlast? Iz sklonosti prema Račanu i Budiši, iz ljubavi prema Hrvatskoj? Malo morgen, rekao bi jedan po zlu poznati lik iz nedavne prošlosti. Zašto Škegro godinama mantra kako je strano vlasništvo nad bankama prava stvar? Zašto nikoga ne zanima kada Glavaš kaže da se uz njegovu pomoć Sanader na nečastan način dokopao vodstva nad HDZ-om, a onda posredno nad državom?

Toliko tih zašto, a samo je jedan suvisao odgovor: zato što je tako bilo planirano, a mi smo bili pohlepni za boljim životom, kreditnim karticama, novim automobilima, ''Europom'', pa smo zažmirili dok su proganjali Gotovinu, dok su se odricali ZERP-a, dok su nam nabijali luđačku košulju s nepostojećim ''topničkim dnevnicima'', dok su krčmili banke, hotele, Plivu, Inu … Iako smo znali da to ne može izaći na dobro.

Radi li se tu o uroti? Nego što, o više njih! Urote su svakodnevne, banalne pojave. Da se dvojica kartaša urote kako bi opelješeli trećega, nikome to ne zvuči fantastično. Međutim kada se skupina država dogovore oko svojih interesa na štetu neke treće države, svi papagajski ponavljaju: Urota? Ha,ha, ha …! Pa onda i ja skrušeno priznam da ne može biti urota, da se sve bazira na čovjekoljublju, demokraciji i ljudskim pravima. Uostalom, kad vidim dobrodušno lice ministra Šukera s kojeg i bore bježe, jasno mi je da on nikakvu urotu ne kuje. Samo se našao na krivom mjestu u krivo vrijeme. Brinu me oni iz čije je perspektive on baš na pravom mjestu i u pravo vrijeme. Kao i Rade na Brijunima, a Gotovina u Haagu.

izvor/ hr.svijet