Malo filozofije o sotoni: vlasnik ovoga svijeta

"Bože, sigurno postoji razlog zašto si me doveo na ovo užasno mjesto". To sam nedavno pročitao u Bhagavad Giti i shvatio da se i sam, barem ponekad, to isto pitam. Onoga koji nam je ukrao dušu i kome smo u većini predali svoje živote, svoju slobodnu volju, predstavljaju malene interesne skupine najnižih od svih ljudi, oni koji svojim bogatstvom nameću način života kojim će što više vezati ljude uz visoko-potrošački način života. Ljudima je nevjerojatno lako manipulirati, ponajprije stoga što je čovjekova pohlepa nezasitna. S druge strane, svijet živi na općeprihvaćenim načelima kapitala u kojem ukoliko imaš novaca si podoban, ukoliko nemaš, nisi. Papa Ivan Pavao II je izjavio da je u komunizmu bilo zrno istine.

Zbog čega bi jedan papa, koji je uostalom bio proganjan od jednog takvog sustava, izjavio takvo što? Uistinu, komunizam kakvog su zamislili njegovi tvorci, nikada nije niti postojao i otuda samo zrno istine. Mnoštvo dobronamjernih ljudi bilo je zavedeno idejama o ravnopravnosti svih ljudi, vrlo uzvišenim i plemenitim ciljem. Zavedeno, zbog toga što je cilj onih koji su pokretali i provodili komunističke pokrete bio jednak cilju njihovih kapitalističkih protivnika, a to su vlast i privilegije koje vlast donosi. Danas postoji mnogo država koje su dosegle zavidnu razinu poštivanja prva pojedinaca, ali ne i socijalnih jednakosti.

Tu načelo kapitala i dalje ima glavnu riječ.

Zagovaranje tzv. društva znanja, uz deklarativno zauzimanje za jednakost, bez razvijanja etičkih načela, bez poznavanja i ignoriranja svrhe čovjekovog postojanja, neće svijet učiniti slobodnim. Znanje bez visokog stupnja odgovornosti i uz ignoriranje odnosa čovjeka spram Boga, ne predstavlja istinsko društvo znanja, ma koliko svjetovno bilo mudri nositelji današnje materijalističke znanosti. Svatko također može vlastitom inteligencijom spoznati da u ovom svijetu postoji vlasnik. Svijet ima svoga vlasnika kome se to oduvijek pokušavalo osporiti. Istina, vlasnišvo ima negativan prizvuk. Mnogi su znanstvenici, filozofi, književnici i drugi shvatili poruke svetih knjiga čovječanstva.


Za kraj mog filozofiranja, evo i jedne poezije o privremenom "vlasniku ovog svijeta

TKO NAM JE UKRAO DUŠU


Sjećam se vremena
Kada su ljudi razgovarali
Kada je nebo bilo plavo, sunce zlatno
Trava je bila mirisna, voda bistra
Ljudi su govorili o Bogu, o Stvoritelju
Šaptali su o anđelima, o vječnom životu
Živjeli su skromno i radosno

Onda je došao netko
Doveo sa sobom laži o raju na Zemlji
Posjekao stabla i rekao da ima bolje jabuke
Poharao njive i rekao da ima kruha za nas
Koji se topi u ustima
Da će učiniti naš život nezamislivo dobrim
I da ima mlijeka u svojim grudima
Od kojega ćemo postati mudri, prekrasni
I besmrtni

Dao nam je čudne kutije koje pričaju
Da možemo neprestano slušati njegov
Umiljati glas
Rekao je da će misliti o nama
Da će misliti za nas
Da nema Boga niti anđela
Dao nam je slike svoga blagostanja
U visokoj rezoluciji
Slike svojih ljubavnica

Učinio je velika djela
Oslobodio ubojice i kradljivce
I pustio ih na ulice
Oblijepio zidove gradova njihovim slikama
I učinio ih uzorom našoj djeci
Koja odrastaju u njegovom kraljevstvu
U supermarketima i noćnim klubovima
Oslobodio je djecu roditelja
I roditelje djece
Sklopili smo konačno dogovor s njime
Zauzvrat smo mu dali svoje živote
Jer ionako nismo znali što s njima

http://nosceteipsum.bloger.hr

Istina jest da ni dan danas ne postoji nešto kao ravnopravnost u svoj dubini svog značenja. Ljudi su od davnina živjeli u zajednicama, manjim, većim, kako tko, gdje i kad. Počeo je razvoj društvene zajednice, dolazilo je do novih otkrića da se olakša opstanak zajendice, došlo je do trgovine, zakona, razvoj tehnologije... I evo nas danas. Novac je postao centar svijeta, trgovina naše blago a kupci naš izvor prihoda. Sve se bazira na novcu, sve više i više. Za biti uspješan sportaš nije dovoljno imati samo talenta, već i puno para da se sklopi "dogovor" s trenerom u vezi igranja. Ljudima je doista lako manipulirati, lako se iskvare, lako se povode za stvarima koje im ne koriste... Ma što da se dalje uopće govori, ritam je postao ubitačan, pravila su jednostavna, zarađuj ili propadni. Alternativa je naći vlastiti mir u životu, ne tolika ovisnost o novcu, međutim ona će uvijek postojati. Pohlepa... E da, ona je krv koja teče našim venama. Nije nam dosta to što imamo, mi trebamo još i još.

Da se sada izdvoje samo "dobri" ljudi iz današnjeg društva i odvedu na daleki planet da počnu ispočetka, sve skupa, vjerojatno bi se došlo do iste stvari. Prvo zajednica, pa zajednice, pa trgovina, predmet za trgovinu, zakoni i pravila... Mislim da su ljudi kao suma cijele vrste jednostavno takvi, ego, težnja za samopoboljšavanjem u vlastitom smislu te riječi, razna vjerovanja... Ne smatram to nužnim pravilom, već vjerojatnim ishodom. Ne treba nas to obeshrabriti da odustanemo od pokušaja da se stvari poboljšaju, jer uvijek postoji šansa da sve bude puno bolje i jednostavnije... u teoriji.