Dosta toga ovisi kako si protumačimo koju zapovijed. Evo kako ih ja doživljavam.
1. Zapovijed koja na neki način štiti autora tih zapovijedi, tako da ne bismo počeli poštovati nekog drugog zakonodavca sa drugačijim zapovijedima.
Trenutno je za mene "Bog" filozofski pojam, mogu opisati više oblika Njega i načina na koje Ga percipiram. Što se tiče poštovanje zapovijedi ili bilo kakvih smjernica, poštujem one koje mi se čine smislene i u skladu sa slikom morala koju imam, bez obzira čije su te zapovijedi ili smjernice. Uostalom, nisam siguran da imam baš svog Boga, filozofiram u vezi njega kako sam i napisao.
Jel kršim tu zapovijed? Nemam pojma.
2. Ne koristi Božje ime u svrhu pogrešnih zlih ciljeva, Bog je dobar i Njegovo ime koristi samo za pozitivne svrhe.
Mislim da ne kršim ovu zapovijed. Ionako ne koristim Božje ime često, više manje unutar nekakve filozofije ili kada opisujem svoj pogled na recimo smisao života, u sve ostalo Ga ne uplićem. Dobro, padne pokoji vic sa Bogom, ali sve je to ok po meni. xD
3. Ovu zapovijed shvaćam više manje kao "Idi na misu u nedjelju".
Ako je takva bit zapovijedi, onda ju definitivno ne poštujem niti kanim poštovati. U crkvi nisam bio već godinama niti vidim smisao da idem tamo. Svećenike uglavnom ne poštujem jer vidim kakva je Crkva i kakvi su svećenici, imamo i tu nekog koji se za pare prima, a održava misu samo formalno. Ne hvala da idem takvome na misu.
Uostalom, sklon sam znanosti i preko nje gledam na svijet, to jest nastanak svijeta, pa ne znam koji dan bi bio Gospodnji, ionako su ljudi definirali 7 dana u tjednu i po meni sami postavili koji je dan Gospodnji, a ako On već postoji u nekom uzvišenijem obliku, onda mislim da mu je baš svejedno koji dan je Njegov. Ovo bi trebao biti samo poticaj da Mu posvetimo vrijeme tu i tamo. Kako je On za mene filozofski pojam, tako posvećujem vrijeme sebi i građenju svog morala tako da budem bolji. Vjerujem da bi bilo tko to cijenio.
4. Obitelj je temeljna jedinica društva i trebaš ju poštovati.
Da, poštujem oca i majku, dali su mi život i brinuli se za mene do nekog osamostaljenja i na tome sam im zahvalan. No, ako se neki roditelji prema djeci odnose sa nepoštovanjem i kao da nije njegov, treba li mu dijete biti zahvalno i poštovati ga? Opet filozofiranja i moraliziranja. :P
5. Tu se nema što reći, zapovijed je jasna.
No opet, i tu ima moraliziranja. Jasno je da nije dobro ubijati samo iz volje, vrijedi i za životinje. Što ako smo prisiljeni ubiti, bi li se to računalo kao grijeh? Što ako se manijak na nas zaleti s nožom, mi ga ne smijemo pipnuti? Zapovijed je zapravo dosta otvorena i ovisi o pojedinom slučaju te motivima.
6. Poštuj ljudsko biće.
7. Zapovijed je jasna.
Ako doma imamo gladno dijete, i nemamo para za ništa i nitko nam ne daje pomoć, onda ukrademo kruh ili nešto tek toliko da dijete nahranimo. To je napravio netko u Njemačkoj pa je na kraju dobio pomoć. Opet imamo nekakvu ovisnost o motivu.
8. Ne laži onda kada lažima nema mjesta.
Drugim riječima, ovdje ne spadaju bijele laži. No nekad je potrebno lagati jer je takva situacija. Bit zapovijedi jest da ne lažemo bezveze iz nekih egoističnih razloga.
9. Ovdje nije riječ doslovno o poželjivanju, već nekakvom zavođenju i slično.
Dobro, pokoja igra zavođenja nije loša, svatko to radi, radi se o tome da ne pokušavamo oteti tuđu ženu. Ovdje se oslanjam na osobnu slobodu pojedinca da sam odluči, ali neka odluči mudro.
10. Ne znam ni sam, ova zapovijed mi je donekle slična 7.