Kamenje Dropa

Kineski arheolozi su 1938. godine u udaljenoj planinskoj pećini otkrili čudne kamene diskove koji bi mogli sadržavati nevjerovatnu poruku.

I dio: Otkriće

Bilo je sivo i oblačno nebo jednog hladnog jesenjeg poslijepodneva. Vrhovi okolnih planina danima su bili zaklonjeni teškim oblacima. Snažna buka zatresla je tlo i zastrašila životinje, a ptice su bježale sa drveća. Grmljavina iznad oblaka postajala je sve jača. Tamo se nikada nije čula grmljavina poput ove. Mala grupa lovaca na jelene usmjerila je svoje oči prema nebu očekujući veliku kišu. Međutim, to uopšte nije bila grmljavina. Bljesak i eksplozija pojavili su se iznad oblaka, a lovci su shvatili da nije riječ o munji. Nikada prije nisu vidjeli takvo nešto. Blještava kugla preletjela je iznad njihovih glava. Kugla se kolebala i preokrenula prije nego što je pala, dok je pokušavala savladati gravitaciju i spriječiti pad na zemlju. Lovci su pripremili svoja oružja, ne znajući kakvu opasnost bi ova misterija sa neba mogla predstavljati. Buka je iznenada nestala, a kugla je napravila posljednji preokret prije nego što je pala na zemlju i prouzrokovala udar od kojega su se lovci zamalo srušili. Ta stvar - šta god da je bila - pogodila je zemlju upravo iza linije drveća udaljene sat vremena pješačenja prema procjeni lovaca. Oblak prašine i lišća uzdigao se iznad drveća. Lovci su raspravljali da li bi pošli istraživati. Svaki od njih bio je uplašen, ali ni jedan to nije htio priznati. Snažno državši svoja oružja uputili su se u smjeru objekta iz oblaka. Morali su požuriti, jer se približavala noć. Sunce je već bilo zašlo iza planina kada su se našli ispred neopisivog predmeta koji je odbijao preostalu dnevnu svjetlost poput velikog, mokrog, sjajnog kamena. Nisu mogli pronaći riječi kojim bi objasnili šta bi to moglo biti - oblik potpuno nepoznat njihovom iskustvu. Gledali su u to, neodlučni da se približe. Tada se pojavila rupa, a nešto se unutra pomjeralo. To se desilo prije 12.000 godina.

Detalji iz priče su očigledno izmišljeni, ali ako je interpretacija uzbudljivog otkrića iz 1938. godine ispravna, ovo je istinita priča - priča o kamenju Dropa.

Šta je pronašao profesor

Za nas ova priča počinje na istom mjestu, ali je godina 1938. Planine su Baian-Kara-Ula planine na granici između Kine i Tibeta. Arheološka ekspedicija predvođena Chi Pu Tei-om, kretala se prema jedva dostupnom planinskom predjelu iznad nekih pećina koje su vjerovatno nastanjivali primitivni ljudi veoma davno. Ono što su pronašli u tim udaljenim pećinama je nešto veoma neobično i, nakon što se provjeri, može promijeniti sve što znamo o dalekoj prošlosti.

Nisu jasne sve činjenice o ovom slučaju, jer kao što ćete shvatiti poslije, teško ih je provjeriti. Neke pojedinosti su kontradiktorne i zbunjujuće. Međutim, ako je samo dio ove priče istinit, to bi predstavljalo jedno od najvećih otkrića našeg doba.

Chi Pu Tei, profesor arheologije na Univerzitetu u Pekingu, poveo je neke svoje studente u ekspediciju da pregledaju niz međusobno povezanih pećina u planinama Himalaja. Pećine bi mogle biti umjetnog porijekla i više su nalikovale složenom sistemu tunela i podzemnih skladišta. Zidovi su bili četvrtasti i glatki. U pećinama se nalazilo nekoliko starih, ali lijepo poredanih grobnica u kojima su bili skeletni ostaci čudnih ljudi. Kosturi nešto viši od 1,2 metra imali su neproporcionalno velike lobanje. Jedan član ekipe je najprije predložio da bi ovo mogli biti ostaci nepoznate vrste planinskog gorile. Profesor Chi Pu Tei glavno je odgovorio: "Ko je ikada čuo da majmuni jedni druge sahranjuju?" Kakva je to bila vrsta ljudi?

Kasnije je bilo još otkrića, a svako od njih odbacuje ideju da se radi o majmunima. Na zidovima su bili izrezbareni piktogrami nebeskih tijela: Sunca, Mjeseca i zvijezda, a Zemlja je sa njima povezana isprekidanim linijama. Tada je ekipa došla do najzapanjujućeg otkrića: polovično zakopan u prašini na tlu pećine nalazio se neobičan kameni disk, očigledno oblikovan rukom inteligentnog bića. Disk je bio prečnika oko 25 cm i debljine 1,9 cm. U idealnom središtu nalazio se savršen krug - rupa od 1,9 cm. Na disku je bila lijepo ugravirana spirala od središta prema kraju, koja ga čini dosta sličnim starim gramofonskim pločama.

Ovaj primjerak star je između 10.000 i 12.000 godina - mnogo stariji od piramida u Egiptu. Ukupno je pronađeno 716 diskova, a svaki je čuvao svoju tajnu. Daljnji pregled pokazao je da nije bilo riječ o brazdama, nego o neprekidnoj liniji čudno rezbarenih hijeroglifa - zapis!

Bili su zapisani do sada nepoznati tanki, gotovo mikroskopski znaci. Drugi kineski naučnik je 1962. godine dekodirao poruku, koja je bila toliko nevjerovatna i zastrašujuća da je Pretpovijesni odsjek Akademije u Pekingu zabranio njeno objavljivanje. Poruka je na kraju ipak objavljena, a ono o čemu govori zasigurno će vas zaprepastiti.

II dio: Poruka

Dr. Tsum Um Nui je dlanom svoje ruke dodirnuo je glatko lice diska. "Šta bi ovaj disk mogao biti?", zapitao se. Bile su mu poznate pojedinosti o tome kako je kineski arheolog otkrio disk 1938. godine u pećini Himalaja zajedno sa još 715 sličnih diskova, kako je zakopan blizu kostura čudnih ljudi prosječne visine svega 1,2 metra. Vremenom su mnogi pokušavali dešifrovati čudne zapise, ali bez uspjeha.

Profesor je na papir prepisao simbole sa diska. Simboli su bili tako mali da je morao koritsiti povećalo kako bi jasno vidio. Međutim, diskovi su bili stari vjerovatno 12.000 godina i mnogi hijeroglifi su vremenom izlizani. Dok je radio, postavljao je sebi mnogo pitanja. Kako su primitivni ljudi tako precizno uredili kamenje? Kako su uspjeli načiniti gotovo mikroskopske zapise? Ko si oni bili i koja je bila svrha ovih kamenja? Nakon što je Dr. Tsum Um Nui prepisao simbole, započeo je naporan rad u pokušaju dekodiranja poruke. Iznenada je počeo napredovati u tome - pojavila se jedna riječ, a zatim i druga. Fraza je postala razumljiva, a potom i cijela rečenica. Razbio je kod. Razaznao je da su poruke napisali ljudi koji su se nazivali Dropa. Ali, ono što mu govore nakon 12.000 godina nema smisla. Ono što su napisali mora da je bio jedan od mitova iz njihove kulture, ili dio neke pradavne religijske ceremonije.

Kada je završio sa prevođenjem koliko god je mogao, profesor je sa nevjericom sjeo nazad na svoju stolicu. Priča koju su Drope napisale je zaprepaštujuća. Kako će reagovati njegovi kolege? Kako bi svijet mogao reagovati ako je priča istinita? Napisao je rezultate svojih pronalazaka i predstavio univerzitetu za objavljivanje. Njihova reakcija je bila brza i antipatična: članak se neće objaviti. Akademija pretpovijesti zabranila mu je čak i da govori o svojim otkrićima. Akademija je odlučila da svijet neće znati o Dropama i njihovom sudbonosnom putovanju na Zemlju.

Međutim, Tsum Um Nui-ova otkrića ipak su objavljena. Samo dvije godine poslije, objavio je članak pod naslovom "Ugravirani zapis o svemirskim brodovima koji su, kako piše na diskovima, sletjeli na Zemlju prije 12.000 godina." Prema nekim saznanjima, akademija je popustila i profesoru dala dozvolu za objavljivanje članka. Druga verzija je da je članak objavio uprkos zvaničnoj zabrani. U svakom slučaju, njegova teorija je postala predmet ismijavanja arheoloških ustanova, jer je bila previše osjetljiva da bi se uzela za povijesnu činjenicu. To jednostavno nije moglo biti istina, jer bi promijenilo sva naša saznanja o povijesti i mjestu čovječanstva u univerzumu.

Šta otkriva kamenje

Dropa diskovi daju priču o svemirskoj sondi sa dalekog planeta koja se srušila u planinama Baian-Kara-Ula na Himalajama. Vlasnici letjelice, Drope, pronašli su utočište u planinskim pećinama. Pored njihovih miroljubivih namjera, Drope su bile neshvaćene od strane plemena Ham, koji su nastanjivali obližnje pećine. Ulovili su neke vanzemaljce, a neke su čak i ubili. Jedan od zapisa govori: " Drope su sišli sa oblaka u svojoj letjelici. Naši muškarci, žene i djeca sakrili su se u pećinama deset puta prije izlaska sunca. Kada su na kraju razumjeli jezik Dropa, shvatili su da su došljaci imali miroljubive namjere..."

Također je zapisano kako Drope nisu bili u mogućnosti popraviti svemirski brod i vratiti se na svoj planet, pa su ostali na Zemlji. Ako je ovo istina, da li su njihovi potomci preživjeli?

Danas na ovom izolovanom području žive dva plemena ljudi koji, zapravo, sebe nazivaju Dropa i Han. Antropolozi ih ne mogu svrstati ni u jedan poznati rod. Nisu ni Kinezi ni Tibetanci. Oba plemena su niskog rasta, žute kože sa tankim tijelima i nesrazmjerno velikim glavama, što se podudara sa skeletnim ostacima pronađenim u pećinama 1938. godine. Imaju rijetke dlake na tijelima i velike oči blijedo plave boje, koje nisu azijske.

Postoji također i drevna kineska priča koja se odnosi na male, mršave ljude sa žutom kožom koji su sišli na Zemlju sa oblaka i koje su svi izbjegavali zbog ružnoće.

Čudna svojstva

Kamenje Dropa je 1968. godine privuklo pažnju W.Saitsew-a, ruskog naučnika koji je ponovo objavio pronalaske Tsum Um Nui-a i proveo testiranja na diskovima koji su pokazali vrlo neobična svojstva. Fizički, kamenje granita sadržavalo je visoke koncentracije kobalta i drugih metala - zaista vrlo tvrd kamen u kojem bi primitivni ljudi teško rezbarili slova, posebno minijaturna. Za vrijeme ispitivanja diska oscilografom, zabilježen je iznenađujući ritam oscilacija kao da je bio, kako kažu naučnici, nekada nabijen elektricitetom ili funkcionirao kao električni provodnik.

Šta god bila njihova istinska priroda, porijeklo ili značenje, kamenje Dropa predstavlja intrigantnu zagonetku za arheologe i antropologe. Jesu li Drope zaista bili posjetioci da nekog dalekog planeta ili je njihova priča jednostavno mit neke primitivne kulture? Ako je ovo drugo istina, tada se još "jedan" mit pridružuje velikom broju priča drevnih kultura koje govore o posjetiocima koji su sa neba sišli na Zemlju. Ako je ono prvo istina, kamenje Dropa bi moglo predstavljati prvi dokaz posjete vanzemaljske civilizacije. Za sada, kamenje Dropa ostaje neobjašnjeno.

http://misterij.blogspot.com/

Za tu priču sam čuo čitajuć Danikena, točnije njegovu knjigu- Povratak zvijezdama...........
I onda su tu priču stavili u svoju knjigu i naši autori Gjurinek-Šimatović : Homo x..............tako ako nekoga interesira nek se posluži pa pročita malo o tom Rooseveltu kamenog doba...................
Po nekima je kasnije Daniken negirao tu priču i kazao da ju je izmislio dok je bio u zatvoru( utaja poreza).......................a meni je ta cijela stvar s Bayan Kara ul-om zagolicala maštu svakako............