Fenomen otmica od strane NLO-a

Fenomen otmica od strane vanzemaljaca je vrlo kontravezna tema. Mnogi ljudi
e teze o otimanju ljudi od strane vanzemaljaca olako odbaciti. To je zato što nisu svesni mnogobrojnih dokaza koji „potkepljuju“ ove teze.
Naime, mnogi ljudi tvrde da su oteti od strane bi
a koja nisu sa ove planete, ili iz ove dimenzije, ili u nekim sluajevima ta bi
a su navodno aneli. Najve
i broj ljudi koji tvde da su bili oteti opisuje mala siva bi
a sa krupnim crnim oima. U ve
ini sluajeva,
ljudi se ne se
aju otmice odmah. Oni prvo doživljavaju „epizode“ nestalog vremena, u kojima „izgube“ po nekoliko sati svog života. Npr. jednog trena pogledaju na sat i vide da je 23:00, a slede
eg trena gledaju
i u sat vide da je 1:00....Ili još bolji primer je kad stoje napolju po danu i gledaju nebo i odjednom se nebo smrai i
oni pogledaju na sat i vide da je ve
kasno uvee. Ti ljudi se ne se
aju gde i kako su proveli vreme koje su „izgubili“. esto posle „epizode izgubljenog vremena“ nalaze razne modrice, ožiljke, osipe i sline znakove po telu. Ti ljudi su esto su vrlo napeti i
agresivni. Posle nekog vremena, u snovima im se polako vra
a memorija onoga što su proživeli. Naješ
e opisuju kako su videli NLO koji im se približava i da su se odjednom našli na nekom stolu okruženim malim sivim bi
ima (greysima prim. aut.) koji na njima izvode razne pokuse. Npr. prvo ih „skeniraju“ njihovim makolikim oima, pa ih pregledaju i uzimaju uzorke noktiju i kose, pa im guraju siušne
implante kroz nos ili uho. esto ljudi opisuju da ih ta bi
a odvoje od fizikog tela i da mogu videti svoja tela kako leže pokraj njih. Mnoge žene prijavljuju prekinute trudno
e. Neke ak od njih još dok nikada nisu vodile ljubav u životu odjednom zatrudne ne znaju
i kako im je to uspelo. U otprilike tre
em mesecu trudno
e
one odjednom izgube fetus. Kasnije se kroz snove i regresivnu terapiju prisete svega što im se desilo. Naime, za vreme otmice vanzemaljci na toj ženi ili devojici obave ginekloški pregled i oplode je. Tokom slede
ih otmica oni je stalno pregledaju i odjednom joj izvade fetus iz tela i stave ga u veštake inkubatore.
Posle mnogo vremena, kad je ponovo otmu, vanzemaljci joj pokažu ovekoliku bebu koja ima oi krupne i tamne kao njihove.

Mnoge ljude koji tvrde da su oteti pose
uju takozvani „Ljudi u crnom“ , agenti u crnim odelima sa crnim naoarima, ispituju ih sve o otmicama koje su preživeli i zabranjuju im da ikom priaju o tome, prete
i im smr
u. Takoe, mnogi ljudi posle otmice prijavljuju vienja totalno crnih helikoptera. esto ih posle otmice
od strane vanzemaljaca otme i vojska prete
i im da ne priaju nikom o svojim iskustvima.

Ta bi
a se esto ne predstavljaju kao vanzemaljci ve
kao aneli, ili vilenjaci. Ljudi koji redovno bivaju otimani se znatno promene kao osobe i promene svoje vienje na svet. Vanzemaljci im esto priaju kako
e svet doživeti katastrofu i kako su baš ti oteti ljudi izabrani da prežive, ili spasu svet. Po mom mišljenju to su laži koje
vanzemaljci govore tim ljudima iz dva razloga. Prvi, zbog lakše kontrole nad tim ljudima, drugi zbog širenja dezinformacija o vanzemaljcima i fenomenu NLO-a. Ti ljudi im esto poveruju i ponu pisati knjige o tome kako su tu vanzemaljci tu da nas spasu. Takoe je zanimljivo da uvek ljudi i ta bi
a komuniciraju telepatski, ak i slike o epokalipsi ljudi primaju umom. Takoe, vanzemaljci im ugrauju scenarije virtualne stvarnosti (eng.-virtual reality scenarios) kako se oteti ljudi ne bi se
ali šta se stvarno desilo tokom otmice i kako se ne bi uplašili. Ti ljudi esto viaju
NLO-e i uju udne zvukove pucketanja tokom no
i. Vanzemaljci esto ljudima tokom otmica ugrauju implante veliene nekoliko milimetara u razliite delove tela. Ljudi ih esto otkrivaju preko rendgena. Postoje hirurzi koji se bave odstranjivanjem i sakupljanjem ovih implanta iz tela. Naravno, postoje implanti u delovima mozga koji se ne mogu izvaditi. Ti implanti navodno služe za kontrolu uma i lociranje određnog oveka kojeg vanzemaljci ho
e da otmu. Pod kontolom uma se
podrazumeva uticaj na stvari koje taj ovek ini, njegove reakcije na okolinu i takoe njegov nain razmišljanja. Takoe se navodno pomoć
u implanta „ubacuju“ i scenariji virtualne stvarnosti. Pomoć
u regresije, ak i ljudi koji nikad nisu verovali u postojanje NLO-a, saznaju da su redovno otimani još od detinjstva. Važno je
napomenuti da se pod regresiju ne mogu podvrgnuti ljudi koji su doživeli kliniku smrt. Pala mi je na pamet misao da je mogu
e da smo svi otimani bar nekoliko puta. To bi se moglo proveriti samo ako bi se hiljade razliitih ljudi podvrglo regresiji i bilo ispitano u vezi otmica.

Jedan od pionira istraživaa fenomena otmica je Budd Hopkins, umetnik iz New Yorka. Intervjuisao i hipnotizrao mnoge ljude koji tvrde da su bili oteti. Otmicama se takoe bavio, nedavno poginuli, John Mack, psihijatar koji je takoe dosta uradio u istraživanju fenomena otmica i ispitivanju ljudi koji tvdrde da su doživeli
otmicu. Neke od najvažnijih knjiga na ovu temu, napisala je, Karla Turner, univerzitetska profesorka engleskog. Njene knjige se mogu preuzeti na www.karlaturner.org . Ona je jedna od onih koji nisu ni malo verovali u stvarnost NLO-a, ni postojanje vanzemaljaca dok ni sami nisu bili oteti, tj. setili se da su otimani celog života. Ona je u svojoj prvoj knjizi, Into the Fringe opisala iskustva svoje porodice. U svojoj legedarnoj drugoj knjizi Taken, opisala je iskustva osam žena sa razliitih delova amerikog kontinenta. Pre nego što je umrla od raka 1996, objavila je svoju tre
u knjigu, Masquerade of Angels.

Šta to vanzemaljci žele od nas ? Ko su oni ? Odakle dolaze ? Odgovore na ova pitanja možemo samo nagaati, ali ovde
u navesti nekoliko teorija nastalih prvenstveno istraživanjem iskaza ljudi koji tvrde da su otimani od strane vanzemaljaca. Greysi, ili sivi, navodno ho
e da stvore hibridnu rasu, mešaju
i naše gene sa njihovima. Ali to ne može biti njihov glavni cilj, jer da su to hteli,
odavno bi to uradili. Izveštaji otmica datiraju još iz drevnih vremena kad su vladare drevnih zemalja odvodili „aneli“ u „vatrenim koijama“. Mada nisu samo odvodili vladare ve
i proroke poput Ezekiela i Enoha. Njih su uili pokazivaju
i im
razne sprave i naine da oni posle repliciraju te sprave. Ali, izgleda da se nešto promenilo u njihovim namerama. Takoe, Greysi nisu glavni vanzemaljci, ve
su prema mnogim teorijama organski roboti gmazolikih vanzemaljaca. Ako ukrštavanje vrsta nije plan vanzemaljaca, ma koji oni bili, onda šta je zaista njihov plan ? Po mom mišljenju, odgovor je manipulacija ljudima pomo
u laži. Naša planeta je njima kao jedan veliki zoo-vrt, a mi smo njihov najve
i eksperiment. Ali to su samo nagaanja. Živi bili pa videli !

Evo sada i nekoliko slučajeva.



Srijeda, 5. studeni 1975. godine, nekolicina ljudi je doživjela nešto što im je obilježilo cijeli život. Walton je radio za Mikea Rogersa koji je unazad devet godina radio za šumarstvo SAD-a. Bili su bliski prijatelji. Walton je izlazio sa Mikeovom sestrom te su se i vjenčali. Ostali zaposleni bili su Ken Peterson, John Goulette, Steve Pierce, Allen Dallis i Dwayne Smith; svi su živjeli u u malome gradiću Snowflake, Arizona. Toga dana posao im je bio rušenje manjih stabala te čišćenje šikara pored Turkey Springsa u Arizoni. Posao je obuhvaćao dosta veliko područje te je bio najveći posao koji su dobili od šumarstva sjedinjenih država, ali je posao išao sporo pa su radili sa zakašnjenjem. Kako taj posao donosi veliki prihod, radnici su se žrtvovali da stignu završiti posao do roka, pa su radili od 6 ujutro do zalaska sunca.

Nešto poslije 18h toga 5. studenog, radnici su završili posao namijenjen za taj, te su spremili sve alate u Rogersov kamionet te započeli put prema Snowfakeu. Nedugo nakon što su krenuli, iza obližnjeg brda počelo se pojavljivati veliko svjetlo. Misleći kako se možda radi o nekakvome požaru, radnici su se odvezli prema svjetlu te vidjeli veliki srebrenkasti disk kako lebdi iznad livade te odašilje žarku svjetlost. Rogers je zaustavio kamionet te je Walton iskočio i zaletio se prema disku ignorirajući povike kolega koji su ga molili da se vrati. Kada je napokon došao ispod diska, disk je počeo stvarati veliku buku te se njihati lijevo-desno. Walton je počeo odstupati od diska ali ga je tada pogodilo nekakvo plavo-zeleno svjetlo od čega je Waltonovo tijelo odletjelo par metara te palo na zemlju. Rogers je, misleći da je Walton mrtav, odjurio prema cesti od straha da će ih disk početi slijediti. Nakon par kilometara i prvobitnog šoka, zaustavili su auto, i odlučili skupiti hrabrosti te vratiti se po kolegu. Vrativši se, diska više nije bilo. Kolege su ga tražile nekih pola sata nakon čega su odlučili otići po pomoć.

Negdje oko 19,30 toga dana Peterson poziva policiju grada Hebera. Poziv zaprima zamjenik šerifa Chuck Ellison kojemu Peterson kaže samo kako im je kolega nestao. Zamjenik šerifa i radnici su se odlučili sastati u centru grada. U suzama i šoku, prepričali su mu događaj te ga je zamjenik šerifa primio vrlo skeptično. Zamjenik šerifa Ellison poziva šerifa Marlina Gillespiea koji mu govori da zadrži radnike do njegovog dolaska. Nakon nekih sat vremena stigli su šerif te policijac Ken Coplan te poslušali priču radnika. Rogers je inzistirao da se vrati na mjesto događaja sa psima tragačima te počnu potragu za Waltonom. Iako nisu bili opremljeni psima dio radnika se vratio sa policijom na mjesto događaja, dok je ostali dio radnika bio previše potresen te se vratio prenijeti lošu vijesti obitelji Travisa Waltona. Stigavši na mjesto događaja, šerif je postao sumnjičav prema pričama radnika zbog manjka fizičkih dokaza. Iako su i dobrovoljci stigli u potragu za Waltonom, nisu ga našli. Duge zimske noći su govorile šerifu kako se je Walton vjerojatno izgubio te umro od pothlađenosti jer je radio u trapericama te traper jakni.

Do sljedećeg jutra ispred šume se našla poveća masa ljudi koja je odlučila pomoći u potrazi za Waltonom. Nisu našli ikakve tragove koje bi objasnile gdje se nalazi. Šerif je počeo vjerovati kako je sve to samo varka kako bi se prikrilo ubojstvo. U subotu ujutro, Waltonova obitelj ljutito ulazi u šerifov ured. Oni su se ponovno okupili pored šume ali nitko od policije nije došao u potragu za Waltonom. Još tog popodneva, policija je izvršila još jednu potragu, ovaj puta helikopterima, terenskim vozilima te policajcima na konjima.

Te iste subote,vijest o njegovu nestanku se proširila na cijelu zemlju. Masa ljudi, novinari, ufolozi,te znatiželjnici, zaposjeli su obližnje gradiće. Sljedećeg ponedjeljka, svi radnici koji su bili prisutni bili su poslani na detektor laži kojega su prošli. Nakon izvješća o detektoru laži, šerif izjavljuje kako počinje vjerovati u njihovu priču o NLO-u.

Nešto prije ponoći tog ponedjeljka, Grant Neff, muž Waltonove sestre Alison se javlja na telefon. Osoba koja se predstavlja kao Travis Walton mu kaže kako se nalazi na telefonskoj govornici na benzinskoj postaji te da treba pomoć, da je ozlijeđen i da dođu po njega. Odvezli su se do benzinske postaje te našli Travisa Waltona u nesvijesti u jednoj od telefonskih govornica. Bio je obučen kao i kada je nestao, nije bio obrijan i bio je mršaviji nego kada je nestao. Na putu prema kući, Walton je pričao o bićima sa velikim strašnim očima, mislio je kako ga nije bilo tek nekoliko sati, ali kada je saznao istinu bio je iznenađen i prestao je pričati.

Antonio Villa Boas otet 1957.
23 godine star brazilski farmer radio je tu noć kako bi izbjegao dnevne vrućine. Na obzoru je ugledao "crvenu zvijezdu" koja mu se približavala. Kada se sasvim približila, raspoznao je jajoliki leteći objekt. Bosao je pokušao pobjeći, prvo traktorom koji je brzo otkazao suradnju, zatim je nastavio pješice ali ga je zgrabio čovjekoliki elijen u sivoj uniformi. Imao je malene plave oči i komunicirao je neartikuliranim glasovima. Bića su ga odvela u svoj brod i skinuli ga golog, te ga premazali nekakvim gelom. Uzeli su mu uzorak krvi i odveli u prostoriju u koju su puštali nekakav plin zbog kojega je Boasu postalo jako mučno.
Nakon tretmana plinom, farmeru se u prostoriji pridružila, kaže, vrlo zgodna i gola elijenka. Iako joj je bila platinasta plavuša, tamo niže dlačice su bile jarko crvene. Naravno, Boas ju je opalio na zemaljski način, i kaže da joj se baš i nije svidjelo, što je malo poljuljalo njegov muški ego. Ipak, kaže, dala mu je do znanja da je trudna. Nakon lošeg sexa, vratili su mu odjeću i poslali ga doma.
Ufolozi nikad nisu povjerovali u njegovu priču iako je se držao do smrti.

Betty i Barney Hill 1961.
Jedna od najpoznatijih priča je ona o otmici bračnog para Hill, poznata i kao Zeta Reticuli incident.
Vozeći se prema Portsmouthu, na noćnom nebu ugledali su veliki objekt koji im se približavao. Iako se kasnije nisu sjećali otmice, da je nešto pošlo po zlu zaključili su kada su primijetili da im nedostaju dijelovi kože. Betty je kasnije zapisivala svoje snove i opširno opisala što im se događalo.
Elijeni su joj se obraćali na lošem i teško razumljivom engleskom jeziku, bili su prosječne visine, bez dlake na glavi, odjeveni u uniforme koje su nalikovale onima američkog zrakoplovstva. Kada su ih doveli u brod, razdvojili su ih. Betty u izložili snažnom svjetlu i pregledali joj oči, uši, usta, zube grlo i ruke. Odrezali su joj uvojak kose i nokte, te su joj s nogu ostrugali uzorke kože.
Skinuvši ju do gole kože, polegli su je na stol i aparatom koji je naličio EEG-u, pregledavali su njezin živčani sustav. Posjevši je, pregledali su joj grudi i bradavice i stetoskopom poslušali srce. Zatim su joj u pupak uveli dugačku iglu. Betty je posvjedočila da je osjetila snažnu bol, ali "doktor" ju je samo protrljao po čelu i bol je nestala.
Nakon toga, pokušali su joj ukloniti zube, i izgleda da su bili jako zbunjeni činjenicom da to ne ide tako lako, dok su njezinom mužu bez problema uklonili sve zube. Betty kaže da se nasmijala, te im rekla da Barney nosi protezu jer je zube izgubio zbog starosti. Kaže da vanzemaljci nisu shvaćali koncept starosti.
Na odlasku, Betty i elijeni još su malo proćaskali, pa ih je zamolila da joj daju nešto za uspomenu. Veli da su joj dali knjigu punu simbola. Pokazali su joj i kartu svemira i poziciju njihovog planeta. Kada su izlazili, oteli su joj onu knjigu, otevši joj tako dokaz istinitosti njezine priče.
Kada su Hillovi objavili svoju priču, psihijatar dr. Benjamin Simon počeo ih je ispitivati uz pomoć hipnoze. Ukratko, zaključio je da je Betty zapravo uvjerila svojeg muža da se incident dogodio jer je sve zapravo sanjala.


U jednoj od tema ima i tekst sa ispitivanja bračnog para Hill.