lmpresivna ljepota povijuša

Pored mnogih kuća, posebice onih u Primorju i na otocima, moguće je vidjeti biljke puzavice, povijuše ili penjačice kako se, bogato rascvale, penju po ogradi vrta ili terase ili po konstrukciji vrtne sjenice čineći poseban ukras kuće i vrta. Mnoge od tih lijepih povijuša potječu iz toplijih krajeva i upravo zbog toga im odgovara mediteranska i submediteranska klima, iako nekima od njih ne smeta ni nešto hladnije podneblje pa ih je moguće saditi i u unutrašnjosti. Penjačica i povijuša ima mnogo, no za danas smo izabrali neke od najljepših kraj kojih, kada su u punom cvatu, ne možemo proći a da im se ne divimo.

Jedna od najatraktivnijih svakako je bugenvilija, porijeklom iz Brazila, odakle ju je tek u 19. stoljeću u Europu prenio francuski admiral de Bougainville po kojem je i dobila ime. Cvate bogato, najčešće crvenoljubičastim cvjetovima, iako su to zapravo pricvjetni listovi dok su pravi, mali žućkasti cvjetovi skriveni između njih. Te brakteje ili pricvjetni listovi mogu, doduše, biti i drugih boja: narančasti, crveni, ružičasti ili bijeli, no kod nas već uobičajena bugenvilija crvenoljubičastih cvjetova pokazala se najotpornija i na sušu i na nešto niže temperature pa ju je najlakše uzgojiti i njegovati. Ova penjačica koja često u toplijim krajevima naraste 8 pa i više metara u visinu, bogato cvate cijelo ljeto, od lipnja do rujna. Ona ne voli suviše vlage i ljeti ju je dovoljno zalijevati jednom tjedno, kad se zemlja gotovo potpuno osuši. U vodu je povremeno dobro staviti i malo gnojiva, ali tek polovicu količine koja je određena za cvatuće biljke. Kad temperatura na jesen padne ispod 10 stupnjeva ona odbacuje lišće, a ako su temperature zimi niže od 2 stupnja, ona se smrzava. No, ako joj se smrzne stablo i grane, ona ipak može ponovo potjerati iz korijena i stoga je dobro oko korijena prije zime nasuti suhog lišća, komadiće kore od drveta ili staviti neki drugi organski materijal kako bi se bar korijen zaštitio od hladnoće. No, ukoliko bugenviliju želimo uzgajati i u hladnijim krajevima, tada je možemo posaditi u cvjetni lonac i unijeti je u kuću. Lonac u koji je posađena ne treba biti jako velik jer ona dobro podnosi sputano korijenje, no kako voli hranjivu, laganu zemlju s dosta treseta, potrebno ju je svakog proljeća presaditi.

Treba pripaziti da voda iz lonca može lako otjecati jer bugenvilija ne podnosi da joj se suvišak vode zadržava oko korijenja. Biljku u loncu dovoljno je ljeti zalijevati dva puta tjedno i višak vode iz podloška lonca odliti. Ukoliko je želimo razmnožiti, moramo joj osigurati dovoljno topline i visoku vlagu zraka. Razmnožava se reznicama dugim desetak centimetara, koje treba u proljeće zabosti u mješavinu pijeska i treseta ili polovicom plastične boce. Ukorjenjuju se nešto teže, ali vrijedi pokušati.



izvor

Tekoma



Druga, također prekrasna ljetna penjačica je tekoma. I ona je zapravo listopadni grm koja se kao i bugenvilija može popeti prilično visoko. Cvate krupnim, najčešće narančastocrvenim, a ponekad i žutim lijevkastim cvjetovima sve do kasnog ljeta. I tekomu razmnožavamo reznicama u proljeće ili povaljenicama - grančicama koje djelomično prekrijemo zemljom u svibnju ili potkraj ljeta pa kad puste korjenčiće odvojimo ih od matične biljke. Tekoma također voli rahlu, hranjivu i dobro dreniranu zemlju. Odgovara joj sunčano stanište. Dobro podnosi sušu, tako da je ne moramo često zalijevati. Kao i bugenvilija, voli sunčane položaje, ali od nje bolje podnosi hladnoću pa se na otvorenom može uzgajati i u klimatu umjerenog pojasa.



izvor

Glicinija



Glicinija je jedna od penjačica koja cvate u proljeće dugim, najčešće plavim ili plavoljubičastim grozdastim cvjetovima. Ova robusna povijuša porijeklom iz Kine koristi se za prekrivanje zidova i ograda te ukrašavanje terasa i balkona ili se sadi pored parkirnog mjesta u dvorištu kako bi radila sjenu automobilima. I glicinija je listopadna povijuša koja voli sunčano mjesto. Dovoljno ju je posaditi u običnu vrtnu zemlju i treba je češće zalijevati, osobito dok je biljka mlada i dok nema razvijeno duboko korijenje. Razmnožava se povaljenicama ili drvenastim reznicama ljeti. Treba je podrezivati i zimi i ljeti kako se ne bi suviše razrasla.



izvor

Pavit ili pavitina



Jedna od ljepših cvatućih povijuša je i pavit ili pavitina, koja u divljem obliku raste gotovo posvuda u umjerenom i toplijem podneblju - uz zidiće te rubove puteva i šuma i penje se po obližnjem drveću i grmlju. Uzgojene su mnoge vrste i sorte pavitina, a jedna od najrasprostranjenijih je Clematis Jackmanii krupnih plavoljubičastih cvjetova. Postoje i paviti ružičastih, svijetloljubičastih, bijelih, sitnih ali i vrlo krupnih cvjetova. Pavit cvate ljeti.

Ovu penjačicu možemo saditi na suncu, ali dobro podnosi i polusjenu. Traži svježu, propusnu i dobru zemlju pognojenu stajskim gnojem ili kvalitetnim kompostom.Traži dosta vlage i stoga je treba zalijevati češće, ljeti i svakodnevno. U proljeće je valja prikratiti. Razmnožava se također reznicama ili povaljenicama.
Clematis Jackmanii


IZVOR

Kristova kruna



Kristova kruna još je jedna od zanimljivih povijuša koja nam je stigla iz Brazila i Perua. Posebno joj je zanimljiv cvijet dugih, ljubičastih prašnika i tučka u obliku križa. Plod joj je duguljasta, narančasta boba puna sjemenki. Slatkastog je okusa i jestiv, a i on, kao i cvijet, djeluje dekorativno. Ova listopadna povijuša počinje cvasti u ljeto krupnim zelenkastim cvjetovima i cvate do kasne jeseni, a najčešće se koristi za ukrašavanje balkona, terasa, vrtnih sjenica, zidića i ograda. Dok u toplijim krajevima može prezimiti na otvorenom, u hladnijim krajevima se obično nanovo sadi svakog proljeća. Traži obilno i često zalijevanje.



IZVOR

Biljke za čiji rast je potreban oslonac. Mogu imati vazdušno korenje kojim se prihvataju za podlogu, ili se uvijau oko vertikalnog oslonca. Pojedine biljke (bršljan, devičanska loza) mogu se koristiti i kao pokrivači tla. Neke imaju izuzetno lepe cvetove: pavit, glicinija, tekoma. Sade se na 1-2 m odstojanja u propisne jame, obično malo usmerene prema osloncu. A oslonac može biti: zid, ograda, stub, pergola, nastrešica, luk, tunel… Ovim biljkama uspešno se maskiraju estetski manje vredni objekti (stare zgrade, šupe…)

BRŠLJAN Hedera helix L. Drvenasta ZIMZELENA penjačica, koja penjući se uz stabla može dostići dužinu i do 30 m. Vazdušnim (adventivnim) korenom pričvršćuje se za podlogu (debla, zidovi, stenje). Koren površinski, razgranat. Listovi 3-5 režnjeviti, kožasti, tamnozeleni, sjajni, sa svetlijom nervaturom. Na vrhovima krošnji ili krovova, listovi postaju jajasto rombični, a biljka procveta i donese graškolike plavocrne plodove. Pojedine forme bršljana imaju žbunast oblik: H.h. 'Arborea”, H.h. 'Conglomerata', H. colchica “Arborescens'. Postoje i šarenolisne forme, koje na listovima imaju bele ili žute šare i koje su nešto nižeg rasta: H.h. 'Aureovariegata', H.h. 'Maculata', H.h. 'Eva', H.h. 'Jubilee' ('Goldherz), H.h. 'Golden King', H.h. 'Greenaple”, H.h. 'Plattensee' ... Bršljan je vrsta SENKE, ali može rasti i na suncu. Odličan za pokrivanje i maskiranje zidova, ograda, padina, grobova, za pravljenje fleka u cvetnjacima (šarenolisne forme) i za sadnju u žardinjerama.


DEVIČANSKA LOZICA PETOLISNA. Partenocissus quinquefolia Planch.. Listopadna severnoamerička lijana, koja može dostići dužinu do 15 (20) m. Za podlogu se prihvata pijavkama. Pogrešno je mišljenje da ova biljka, kao i trolisna lozica stvaraju vlagu na zidovima koje pokrivaju i da privlače guštere i zmije. Naprotiv, ove biljke svojim hvataljkama (pijavkama) crpe vlagu iz podloge, a zmije i gušteri vole sunce, a ne zasenu pod ovim biljkama. Listovi sastavljeni od 5 listića, koji u jesen dobijau PUPRURNO CRVENU boju. Vrlo dekorativna i otporna biljka, može podneti i zasenu. Brzo i gusto obrasta sve vrste vertikalnih podloga.



DEVIČANSKA LOZICA TROLISNA Partenocissus tricuspidata Planch.. Listopadna, jako razgranata lijana, poreklom sa Dalekog Istoka. Penje se pomoću hvataljki (pijavki), a može dostići dužinu do 20 m. Listovi trorežnjeviti, u jesen pravi ukras objekta koga prekrivaju, jer dobijaju SKERLETNO CRVENU boju. Koristi se za pokrivanje fasada, ograda, pergola, vrtnih paviljona i kao zelena zavesa na balkonima i terasama okrenutim jugu i zapadu.




ORLOVI NOKTI Lonicera caprifolium L.. Domaća, listopadna, grmolika penjačica, koja se povija na levu stranu, dostižući visinu do 7(10)m. Korenov sistem horizontalno usmeren, površinski. Listovi naspramni, elipsoidni, gornji listovi me|usobno srasli. Cvetovi ŽUTOBELI, mirisni, maj-jun, podsećaju na orlove kanDŽe. Slične su joj: L. acuminata L., L. DŽ heckrottii Rehd., L. henrii Hemsl., L. tellmanniana Magyar. njihovi cvetovi su raznih nijansi žute, bele i ružičaste boje. Uspešno se koriste za obrastanje zidova, ograda, pergola, slavoluka…





ZLATNO MREŽASTA KOŽOKRVINA . Lonicera japonica Thunb. 'Aureoreticulata'. ljupka penjačica, dosta nežnija i niža od prethodne. Visine do 4m, ali obično ne prelazi 2 m. Listovi elipsoidni, sveže zeleni, sa zlatnožutom nervaturom. Cvetovi žuto purpurni, jun. Biljka skromnih zahteva. Uspeva na suncu i u seni. Koristi se za pokrivanje nižih zidova, ograda, grobova i za sadnju u žardinjerama.




OBEROV TROSKOT, BILDERDIKIJA . Polygonum aubertii Henry Brzorastuća puzavica poreklom iz Kine. Može dostići 12-15m dužine, sa godišnjim rastom od više metara. Listovi eliptično jajasti, sveže zeleni, u izbijanju crvenkasti, u jesen, pred opadanje, žuti do sme|i. Cvetovi BELI, sitni, brojni, u cvastima dugim do 20cm, jul do septembar. Biljka skromnih zahteva. Koristi se za brzo ozelenjavanje ograda, zidova, pergola, senica, venjaka, za pokrivanje obronaka i za pokrivanje starog, ogolelog drveća .




AKEBIJA . Akebia ljuinata (Houtt.) Decne Poluzimzelena, drvenasta, gusto granata povijuša, poreklom sa Dalekog Istoka. Dostiže do 6 (10) m dižine. Listovi na dugim peteljkama, sastavljeni od 5 listića. Ženski cvetovi ljubičasto sme|i, muški manji, ružičasti: mirisni, april, maj. Plodovi oblika banane, do 15 cm, svetloljubičasti, jestivi, plodonoše u područjima vinove loze, avgust, septembar. Zahteva sunčane, zaštićene položaje. Veoma interesantna, dekorativna biljka, pogodna za sve vidove vertikalnog ozelenjavanja.



KIVI Actinidia chinensis Planch. Dvodoma penjačica duga do 8 m, poreklom iz Kine. Mlade grane i lisne peteljke sa mrko sme|im maljama. Listovi okruglasti, oko 10 cm, kožasti, tamnozeleni, sa beličastim maljama na naličju. Cvetovi krembeli, 3-4 cm, po 1-8 zajedno, jun. Plodovi, avgust, JESTIVI, 13 puta bogatiji vitaminom C od limuna. Slične su joj vrste A. arguta Milj. (kokova) i A. kolomikta MaDŽim. Zahtevaju zaštićene, sunčane do polusenovite položaje. Koriste se za špalire, pergole, senice, venjake, odrine i druge konstrukcije.



PLAVA KIŠA, GLICINIJA wistaria sinensis Sweet. Listopadna, drvenasta povijuša, koja dostiže do 10 (20)m dužine, a može pokriti površinu do 50 m 2. Povija se s leva na desno. Glavni koren dobro razvijen, ali malo razgranat. Stabljika vijugava, mora imati dobar oslonac. Listovi neparno perasti, dugi do 30 cm, pred opadanje žuti. Listići celog oboda. Cvetovi PLAVOljUBIČASTI, slični bagremu, u visećim, do 30 (60) cm dugim grozdovima, mirisni, april, maj. Ima formi sa belim cvetovima. Zahteva sunčan položaj, hranljivo zemljište, zalivanje tokom suvog leta i povremeno orezivanje. Pogodna za “oblačenje” zidova, pergola, nastrešica, otvorenih vrtnih paviljona, slavoluka, zelenih tunela…


TEKOMA. Campsis radicans Seem. Ova prelepa, drvenasta, listopadna penjačica, u prirodi krasi vlažne šume na istoku Severne Amerike. Dostiže visinu do 10 (20)m, a može pokriti 10m2. Za podlogu se pridržava vazdušnim korenjem. Potreban joj je jači oslonac. Koren dobro razvijen. Biljka ima jaku izdanačku snagu. Listovi do 20cm, neparno perasti, za razliku od glicinije nazubljenog oboda. Cvetovi po 3-12 zajedno, zvonasti, dugi 6-9cm, NARANDŽASTI, jul, avgust. Zahteva sunčan položaj i plodno, propusno tle.Za zidove, ograde, pergole, nastrešice, za "oblačenje" ogolelog drveća.


ŽAKMANOVA PAVIT. Clematis jackmanii Moore. Listopadna povijuša visine 3-5m, dugih, savitljivih stabljika, koje se povijaju. Koren slabo razgranat, obavezno treba da je zasenjen. Donji deo biljke zaštititi drugim, niskim rastinjem. Listovi sa 3-5 listića. Cvetovi, zavisno od hibrida sa 4-6 latica, prosti, polupuni, ili puni, veliki 8-20cm, ljubičastoplavi, plavi, ružičasti, beli, tamnocrveni, jun do oktobar, zavisno od sorte. Odgovaraju joj sunčana do polusenovita mesta, hranljivo i propusno tle. Poželjno zalivanje tokom leta, povremeno prihranjivanje, a u februaru orezivanje na dvadesetak santimetara. Koristi se za ulepšavanje ograda, pergola, nastrešica, zidova, terasa…
Izvor

ZASADITE PENJAČICE

Da biste imali penjačice, ne morate nužno imati i vrt. Ova zanimljiva skupina biljaka vrlo dobro uspijeva i u teglama. Bez obzira na to imate li ili ne vrt, tegle su uvijek dobar izbor za sadnju penjačica, osobito ako ste se odlučili za neku osjetljivu vrstu. Kako biste u potpunosti mogli uživati u penjačicama, osigurajte im točno onakve uvjete kakve traže, i one će vam to sigurno vratiti na najbolji mogući način. Ne zaboravite, da bi došle do punog izražaja, penjačicama svakako trebate osigurati oslonac. Za snažne penjačice birajte fiksne i čvrste oslonce, koji mogu podnijeti težinu biljke, te izdržati pod njom nekoliko godina bez popravaka i potrebe za zamjenom. Slabiji oslonci dobro će poslužiti prilikom uzgoja zeljastih penjačica koje će propasti s prvim mrazevima. Prilikom kupovine birajte zdrave sadnice s dobro razvijenim korijenovim sustavom. Razmak između potpornja i biljke kreće se od 20 – 50 cm. Na razmak od 45 – 50 cm sade se penjačice čiji će potporanj biti zid ili potpuno ispunjene ograde. Ukoliko će se za potporanj koristiti stupove i rešetke udaljenost od sadnice do potpornja iznosit će 20 – 30 cm. Netom zasađene penjačice uvijek malčirajte kako biste izbjegli neprestanu potrebu za zalijevanjem.











izvor

Zelela bih da posadim devicansku lozicu, trolisnu ili petolisnu, pa ako mozete da mi dgovorite gde je mogu nabaviti i kada je najbolje da se posadi?