Dokazi o NLO-ima

Mnogi ljudi na ovom svijetu i danas shvaćaju pokrenuta istraživanja o fenomenu NLO-a kao gubljenje novca i bezvrijedni utrošak vremena. Većina je i dalje pri svome stavu da su takvi fenomeni nešto što se ne bi trebalo uzimati previše ozbiljno. Također, mnogi istraživači NLO-a smatraju da je dovođenje starih mitologija u svezu s NLO-ima neznanstveno i da nas takvo povezivanje može odvesti u bezvrijednu špekulaciju. Međutim, fenomen NLO-a ne nalazi se pod ljudskom kontrolom i samo se naizgled čini više iznenađujućim za razliku od rijetkih metodoloških pojava koje čak mogu biti sustavno promatrane i predvidljive u određenom vremenskom razdoblju. Također, jedan od potencijalnih problema kojega susrećemo u promatranju fenomena NLO-a je taj da se u mnogim izvješćima govori o čovjekolikim bićima koji vladaju superiornom tehnologijom i posjeduju zapanjujuće izvanzemaljske moći. Ukoliko je to istina, onda bismo ta izvanzemaljska bića mogli proučavati samo u stupnju u kojemu nam to oni dopuštaju i u obimu u kojemu to oni žele. No, ukoliko ta bića doista postoje, čini nam se da ne pokazuju baš preveliki interes za suradnju s našim istraživačima koji se njima bave. Postoje čak dokazi koji idu uz tvrdnju i prilog tome da oni žele ostaviti zemaljska bića i dalje u neznanju o njihovoj pravoj prirodi i namjerama.
Zbog svega toga vrlo je teško standardnim znanstvenim metodama proučavati ovaj fenomen. Međutim, iako je problematika NLO-a kompletno nepredvidiva i nemoguće ju je u popunosti kontrolirati, ipak postoje značajniji dokazi koji mogu biti znanstveno prihvaćeni. Razmotrit ćemo neke od njih u sljedećim člancima, a poglavito one koji govore o tragovima u zemlji, fotografijama, pa čak i tjelesnim ozljedama koje su pretrpjeli neki svjedoci i očevici.
Nedostupni najvažniji dokazi

Nažalost, najupečatljiviji i najvažniji dokazi čuvani su od strane vojnih snaga svake pojedine države. Razlozi su, dakako, bazirani na sigurnosnim i predostrožnim mjerama. Dokaze koji oni čuvaju nikada nisu izneseni i obznanjeni pred očima javnosti. Na nesreću, ono što nam je dostupno uglavnom su vrlo šturi, nejasni dokazi, koji malo toga pokazuju. Oni dobivaju na značaju tek u određenom kontekstu priče koja podrazumijeva i svjedoke u čije se poštenje i iskrenost ne bi trebalo sumnjati. Drugim riječima, radi se o svjedočenju "provjerenih" osoba u čiju se vjerodostojnost ne bi trebalo sumnjati. Budući da nemamo druge alternative, poslužit ćemo se s dostupnim dokazima o pojavama NLO-a. Također se učestalo događa da se pojavljuje veliki broj neovisnih NLO izvješća iz cijeloga svijeta koja su u svojim sadržajima vrlo slična.
Pet grupa svjedoka

Potrebno je napomenuti da postoji pet vrlo važnih poanti koje su važne u razumijevanju ove tematike:
1. Postoje NLO izvješća koja su ubrzo dokazana kao rezultat iluzije, odnosno, nepravilne percepcije. Na primjer, ljudi često zamjenjuju zvijezde, balone za prognozu vremena i slično za NLO-e.

2. Postoje mnoge osobe koje su prijavile pojavu NLO-a, ali njihova svjedočenja i dokazi nisu, nažalost, verificirana i zabilježena zbog pritiska javnih medija, TV-a, i sl. Uglavnom su te prijave dolazile od "normalnih" osoba koje su čak pristale na psihološke testove koji su dokazali njihovo ispravno zdravstveno stanje. Ovakva svjedočenja mogu biti zapravo najsnažniji argument o postojanju NLO-a, budući da veliki broj posve normalnih, zdravih osoba, može biti daleko veći dokaz nego cijeli pregršt čudesnih fotografija u čiju istinitost možemo posumnjati.

3. Postoje ljudi koji su inače vrlo pošteni i iskreni, ali ponekad, iz tko zna kojih razloga, posve neobjašnjivih, izmisle cijelu priču o svojim iskustvima s izvanzemaljcima.

4. Postoji indicija da se u svijetu nalazi nekoliko organizacija koje, iz nepoznatih razloga, navode ljude na prijavljivanje NLO iskustva, koristeći se pri tome metodom mita, potkupljivanja, i sl.

5. Postoji dovoljan broj izvješća ljudi koji su vrlo pouzdani, ali se njihovi nalazi zbog nemarnosti ili drugih razloga nisu nikada dovoljno pažljivo ispitali. Pogotovo se to odnosi na slučajeve kada postoje vrlo očigledne povezanosti između opisa bliskih susreta s NLO-ima koji su identični s opisima slučajeva u drevnim vedskim spisima (pogledati pod kategoriju "Vede") o kojima ljudi uglavnom malo znaju.
Pitanje vjerodostojnosti

Većina NLO susreta o kojima govorimo, zbila se u zapadnim zemljama gdje je drevna indijska literatura gotovo potpuno nepoznata i nedostupna. Možemo zaključiti kako starodrevni vedski opisi nisu mogli utjecati na njihove priče. S druge strane, sama vedska literatura napisana je mnogo prije nego su se uopće pojavila NLO izvješća. Takve priče nisu nikako mogle nastati pod njihovim utjecajem, a ipak ćemo, što je za nas vrlo interesantno, otkriti mnogo zadivljujućih sličnosti. Iz mnogobrojnih svjedočenja različitih ljudi može se zaključiti da su neki od njih čak promijenili svoj život poslije bliskih susreta s izvanzemaljcima. Katkad iz priča takvih očevidaca pomalo smetaju vrlo opširni detalji koje nam daju takvi svjedoci, što dovodi u pitanje njihovu vjerodostojnost. Međutim, posve je gola činjenica da su takve osobe doista promijenile svoj način i stil života nakon tih opisanih susreta. Pitamo se zašto ako smatramo da su njihove priče izmišljene?
Bliske sličnosti

Budući da se ovdje bavimo vrlo bliskom povezanošću između NLO fenomena i vedske literature, potrebno je radi što boljeg razumijevanja upoznati se s opisima iz oba izvora. Tako ćemo vam, unutar ove kategorije, pružiti informacije o izvorima, moćima, kulturi, ponašanju i oružju različitih vrsta inteligentnih čovjekolikih bića s drugih planeta. U naša smo istraživanja uključili i zapanjujuće materijale koji u cijelosti graniče s poimanjem stvarnosti koju posjeduju ljudska bića. No, te materijale ne bismo trebali odbaciti samo zato što nam se učine na prvi pogled potpuno nevjerojatnim i apsurdnim. Katkad se upravo takve informacije pokažu znanstvenim i istinitim, budući da se apsurdnost definira u skladu s općeprihvaćenim teoretskim saznanjima. Povijest je do sada pokazala kako su slične teorije s vremenom napredovale i doživljavale svoje izvjesne transformacije. Na sličan način, može se dogoditi da se nelogičnost nekih sadašnjih dokaza pokaže u vrlo bliskoj budućnosti posve istinita i općeprihvaćena. Stoga, krenimo s tog polazišta kako bismo naučili nešto sasvim novo, nešto o čemu do sada nismo čuli nikada ranije, iz nijednog ranijeg izvora koji se bavi fenomenom NLO-a i bliskih susreta s izvanzemaljskim bićima.
Ta zapanjujuća čudnovatost planetarnog svijeta koja je opisana u Vedama, ne mora postati razlogom našeg distanciranja i proglašavanje te literature običnom mitologijom. Možda bi bilo bolje ukoliko u proučavanje ovoga fenomena kojim se bavimo, krenemo bez suzdržanog dogmatizma i skepticizma, s unaprijed zauzetim gardom i stavovima kojima ne dopuštamo nikakav prolaz. Vedska nam literatura može u potpunosti pomoći da prevaziđemo barijere zasnovane na kulturološkoj razlici u ljudskome društvu uopće, budući da se sa sličnim stavovima možemo sresti i s pogledom bića s drugih planeta koji nas posjećuju. Najbolji način za prevazilaženje takvih predrasuda koje se baziraju na kulturnoj, religioznoj i znanstvenoj razlici je taj da ih upoznamo i otvoreno se suočimo s njima. Sve to rezultiralo bi jednom jedinstvenom slikom ljudske kulture koja bi svakome od nas pružila mnogo šire razumijevanje univerzalnog podrijetla života.
Fenomen NLO-a je zapravo mnogo realniji nego što nam to naše kulturne i znanstvene uvjetovanosti dopuštaju vjerovati

.izvor

DOKAZI O NLO-IMA

U rujnu, 1967. godine, dr. John Henry Altshuler radio je kao patolog u "Rose Medical Centru" u Denveru, Colorado (SAD). On je čuo za nekakve priče o navodnoj pojavi NLO-a u San Luis dolini, nedaleko od njegova mjesta. I tako je jednoga dana, iz znatiželje, ostao budan preko noći u "Great Sand Dunes National Monument park-u", ne bi li vidio nešto slično što bi se podudaralo s izjavama brojnih očevidaca.
Evo njegove izjave: "Između dva i tri sata poslije ponoći vidio sam tri vrlo jaka bijela svjetla kako se polako kreću neposredno iznad vrha planine Sangre de Cristo. Znao sam da ne postoje ceste na tom dijelu planine, jer tamo ima puno stijena, tako da to isključuje mogućnost prisustva bilo kakvih vozila. Definitivno nisu mogle biti niti nekakve zvijezde u pokretu. Ta su svjetla bila blizu vrha planine i kretale su se polako dok nisu najednom stala. U jednom sam trenutku pomislio da dolaze prema meni, jer su se iznenada počela povećavati. A onda, odjednom, skrenula su negdje gore prema vrhu i nestala."
Altshulera je, svog zbunjenog i preplašenog, uhvatila policija u parku neposredno nakon toga. Kada je policajcima rekao da je on doktor hematologist, odveli su ga da pregleda jednog čudno osakaćenog konja koji je nađen deset dana ranije nedaleko od toga mjesta. Nakon što im je pomogao u njihovoj istrazi, napustio je policajce u stanju velike uznemirenosti.
"Preklinjao sam ih da ne odaju moje ime. Bio sam potpuno preplašen. Nisam mogao jesti, spavati... Bojao sam se da će me otkriti, diskreditirati i otpustiti iz medicinske službe. To moje iskustvo iz 1967. godine me je preplavilo, ali sam ga nijekao svakome, pa i samome sebi. Bio je to način preživljavanja, jer sam želio opstati u svojoj medicinskoj profesiji.", izjavio je.
Neočekivano, dr. Altshuleru je zaprijetila opasnost da bude javno osuđen zbog tadašnje društveno osuđene teme o postojanju NLO-a. Njegov se strah možda činio pretjeran, ali ruganje i izopćenje su vrlo afektivne kazne, a svi dobro znamo kako se ljudi rado njima služe. Altshuleru je tako zaprijetila propast njegove medicinske karijere na kojoj je radio mnogo godina. Ovaj strah je, nažalost, jedan od važnih ograničavajućih činitelja koji utječu na davanje bilo kakvih podataka o fenomenu NLO-a.
Strah od izrugivanja

Stephen Braude, profesor filozofije na Sveučilištu Maryland (SAD), naglasio je kako strah od sociološkog neprihvaćanja utječe na izjave koje dajemo. Zamijetio je da mnogi parapsiholozi imaju tendenciju da izbjegavaju proučavanje psihokeneze (PK) u kojoj se teški objekti poput kauča, stolova, itd., pomiču ili levitiraju.
Nakon što je proučavao takvo odbijanje, dodao je: "Vjerujem da se oni zbog ekstremnosti fenomena jednostavno boje pokazati preveliki interes za to, jer misle da će ih okolina smatrati nekritičnima, povodljivima i neznanstvenim. Taj strah nije bez osnove, pogotovo ako se uzme u obzir da su znanstvenici imali vrlo loše mišljenje prema PK fenomenu."
Ljudi općenito imaju sklonost da se izruguju svemu što ne odgovara njihovom sustavu razmišljanja. Ali, na nesreću, jedan od učinaka ismijavanja je pojačavanje granica koje taj sustav nameće. Obeshrabrujući pažljivo proučavanje "zabranjenih" tema, izrugivanje koči ljudsku mogućnost da nauči nešto više o svijetu koji ga okružuje. Na primjer, psihokineza može biti stvarnost ili obmana, ali dokle se god ljudi ne izbore da je pažljivo istraže, ostat će za njih sumnjiva i nepoznata stvar. Još jedan od učinaka izrugivanja je ne dopuštanje apsurdnim verzijama da izblijede. Svugdje postoje beskrupulozni ljudi koji su voljni uništiti istinu iz čiste želje da bi drugi ispali budale, ili da bi oni stekli vlast i nadmoć. Ozbiljni znanstvenici brinu o svojoj reputaciji i položaju u društvu tako da su zbog ovakve vrste ljudi krajnje oprezni i radije ne riskiraju.
Posjetitelji s dalekih zvijezda

Mnogo godina, teme o NLO-ima nisu bile baš ozbiljno prihvaćene od strane javnosti. Ako bi ova tema i izašla nekako na vidjelo u nekom svakodnevnom razgovoru, netko bi zapjevušio temu iz serije "Zona sumraka", ili bi dobacio neku šaljivu opasku i komentar. Prema svemu sudeći, ispada da je uloga znanstvenika u svim tim pričama o NLO-ima iznenađujuće složena. U velikom su broju slučajeva poznati znanstvenici žestoko branili tezu da NLO-i imaju tehnologiju, pa čak i fizička i psihička načela nepoznata ljudskoj znanosti.
Međutim, u novije vrijeme dio znanstvenika nije odbacio proučavanje NLO-a. Neki od njih su, ozbiljnije shvaćajući ovaj problem, osnovali razna društva, organizirajući i održavajući znanstvene ufološke konferencije širom svijeta. Također, pokrenuti su i znanstveni časopisi koji raspravljaju o dobivenim dokazima i podacima o postojanju ili nepostojanju NLO-a.
No, strah od izrugivanja i izopćenja i dalje je prisutan. Problem je s NLO-ima što se oni čine kao letjelice koje su inteligentno vođene nekom nadmoćnijom civilizacijom. A ako takva vozila postoje, morala su od nekuda doći. Znanost ne može prihvatiti nešto nadrealno, više dimenzionalno, nadprirodno, i stoga letjelice moraju biti čvrsti trodimenzionalni objekti. Oni ne vide načina da ih izgradi netko na Zemlji, pa čak i na drugim planetima solarnog sustava koje smatraju nenastanjenima. To povlači za sobom činjenicu da ako su NLO-i stvarne letjelice, onda u njima moraju biti posjetitelji s dalekih zvijezda. Fizičar Edward U. Condon, proučavao je NLO fenomen pod pokroviteljstvom Sveučilišta iz Colorada (SAD). Konačna izjava imala je preko pet stotina stranica, a sadržavala je stroge dokaze koji navode da neki NLO-i pokazuju doista nepoznatu i nadmoćnu tehnologiju.
Dogme i predrasude

Konstruktivno je da razmotrimo kako su tu izjavu vidjeli drugi znanstvenici. Urednik vodećeg časopisa "Science", Hudson Hoogland, koji je ujedno i predsjednik "Udruge za eksperimentalnu biologiju", izjavio je sljedeće: "Osnovna poteškoća u bilo kakvoj istrazi NLO-a je nemogućnost znanosti da dokaže njihovo nepostojanje. Uvijek će biti slučajeva koji će ostati neobjašnjivi zbog nedostatka dokaza, nedostatka ponavljanja, naših želja, i sl. Neobjašnjivi slučajevi su jednostavno "neobjašnjivi slučajevi". Moramo se pomiriti s time da će mnogi postojeći "vjernici" i dalje vjerovati u ovaj fenomen iz nekih svojih osobnih unutarnjih razloga koji nemaju nikakve veze sa znanošću."
Ova izjava da će "vjernici" nastaviti vjerovati iz nekih svojih razloga na neki je način zapreka i problem u obavljanju daljnjih istraživanja NLO-a od strane znanosti. Ukoliko netko proučava te stvari, a nije znanstvenik, on je automatski "vjernik", a njegovi su dokazi iracionalni. Nije li to sputavanje slobodnog mišljenja i istraživanja? Ne daje li osoba koja ne vjeruje u nešto, već samim tim nevjerovanjem, dogmu u koju se nikome ne dopušta uplesti? U okviru znanosti, mišljenja će uvijek varirati od onih koji misle da je nešto točno, do onih koji misle suprotno, ali znanstveni je napredak doveden u pitanje kada mnogobrojne mogućnosti ne mogu biti slobodno i otvoreno prodiskutirane.
izvor

DOKAZI O NLO-IMA

Suprotno Hoaglandovom predviđanju, NLO-i očito nisu zaboravljeni od znanstvenika u godinama od 1969., pa nadalje. Iako zajednica znanstvenika općenito odbacuje predmet NLO-a kao ozbiljnu temu diskusije u svojim javnim izjavama, mnogi znanstvenici uzimaju taj predmet ozbiljno na individualnoj razini. Na primjer, srpnja 1979., časopis "Industrial Research/Development" objavio je mišljenja i stavove "1.200 znanstvenika i inženjera svih vrsta istraživanja i razvoja".
Na pitanje: "Vjerujete li u postojanje NLO-a?", 61% ih je odgovorilo da oni vjerojatno ili svakako postoje, a samo 28% ih je reklo da vjerojatno ili svakako ne postoje. Zanimljivo je spomenuti da od onih koji vjeruju da NLO-i postoje, mlađih od 26 godina je bilo više nego duplo od onih starijih od 65 godina.
Što se tiče osobnog viđenja, 8% ih je reklo da su vidjeli NLO, 10% da su ih možda vidjeli. Također, 40% je reklo da vjeruju da je izvor NLO-a svemir, 2% su mislili da NLO-i potječu iz SAD-a, a manje od 1% su mislili da su to tvorevine komunističkih zemalja. Preko 25% ih je mislilo da su NLO-i prirodan fenomen.
Znanstvenici su također aktivno uključeni u istraživanje NLO-a, iako se ponovno to čini izvan službene institucije znanosti. U nekim slučajevima, istrage se vrše individualno, a u drugim slučajevima kroz organizacije za istragu NLO-a. Te su organizacije ponekad strukturirane kao znanstvena zajednica. Primjer takve zajednice je MUFON (The Mutual UFO Network). God. 1989., ta je organizacija imala savjetodavni odbor savjetnika koji je brojio 95 članova. To je uključivalo 65 ljudi s titulom Ph.D. (doktor znanosti), većinom u prirodnim znanostima, te 16 ljudi s M.D. (doktor medicine).
Astronomi kriju dokaze o NLO-ima

Jedan od razloga za to stalno zanimanje jest upravo taj što su ljudi kojima se može vjerovati, uključujući znanstvenike i inženjere, izvjestili o brojnim NLO viđenjima. Kako bismo to ilustrirali, počet ćemo s viđenjem prijavljenim od strane astronoma Clydea Tombaugha, otkrivača planeta Plutona. Tombaugh je iznio svoje iskustvo u pismu datiranom 10. rujna, 1957., naslovljenom na NLO istraživača po imenu Richard Hall:
"Dragi gospodine Hall! Što se tiče vjerodostojnosti fenomena koji sam vidio, moja je žena mislila da je vidjela slabi spajajući sjaj preko strukture. Osvijetljene pravokutnike koje sam vidio održavali su točno određen položaj jedni prema drugima. Sumnjam da je fenomen bio neki zemaljski odraz, jer bi se morala pojaviti neka sličnost tome mnogo puta. Puno sam promatrao (teleskopski i okom) u dvorištu i ništa slično nije se pojavilo prije, kao ni do sada."
To pismo je bilo uključeno u "Dokaze o NLO-u", veliku zbirku izvješća o NLO viđenjima koju je uredio Hall i 1964. izdala organizacija poznata kao NICAP (National Investigations Committee on Aerial Phenomena). Evo još jednog primjera iz ovog dokumenta o NLO viđenju astronoma:
"Dana 20. svibnja, 1950., između 12:15 i 12:20 sati, dr. Seymour L. Hess, meteorolog, astronom i stručnjak za planetarne atmosfere, promatrao je svijetli, djelomično okrugao objekt na nebu iz "Lowell" zvjezdarnice. Prema njegovom proračunu događaja, kojega je zapisao jedan sat nakon viđenja, objekt očito nije bio ni ptica, niti zrakoplov, jer nije imao ni krila, niti propeler. Prema podizanju objekta i kutnom promjeru kojega je vidio kroz dalekozor, Hess je izračunao veličinu objekta na otprilike 1,5 metra. Sudeći prema pokretu oblaka, koji su plovili pod pravim kutovima prema kretanju objekta, odredio je da se objekt morao kretati brzinom otprilike 320 km na sat. Ipak, nije vidio, niti čuo bilo kakav zvuk stroja." Dr. Hess je bio glavna osoba u "Odjelu za meteorologiju" na Florida State University-u (SAD) od 1964. godine.
Vjerojatno je značajno spomenuti da se nijedno od tih viđenja nije dogodilo za vrijeme profesionalnog astronomskog promatranja. Condon izvješće sadržavalo je izjavu Carla Sagana i pet drugih znanstvenika da "drugi neidentificirani objekti, kao i oni astronomske prirode, nisu bili promatrani tijekom astronomskih proučavanja, iako je veliki broj sati promatranja posvećen nebu". Istakli su da je "Harvard Meteor Project" iz 1954-58.god. uključivao 3.300 sati promatranja, a "Smithsonian Visual Pairie Network" je uključivao 2.500 sati. No, ipak, "nijedan neidentificirani objekt nije bio prijavljen kao viđen vizualno u svim tim promatranjima".
Jedan odgovor na izjavu Sagana i njegovih kolega dao je astrofizičar Thornton Page, istaknuvši da "astronomski teleskopi koji se koriste nemaju skoro nikakve šanse fotografiranja NLO-a koji prolazi poljem teleskopa". Ipak, dalje je napomenuo da "Pairie Network" zvjezdarnica prekriva 65% neba koje zahvaća sve svjetleće objekte koji se pojave na području preko 70.400 kvadratnih kilometara na Srednjem zapadu u SAD-u. One su trebale biti u mogućnosti otkriti i zabilježiti kretanje NLO objektata, ali to nisu uspjeli. Pitanje je zašto?
Površna proučavanja

Moguće objašnjenje za to je dao astronom Franklin Roach, koji je već tri desetljeća proučavao sjaj zraka koji dolazi s noćnog neba. On je ubrzo shvatio da njegove fotometričke bilješke nisu rutinski pregledane za NSO, ili neidentificirane svjetleće objekte. Zapravo, takvi objekti nisu baš očekivani da se pojave u bilješkama, budući da su izvori svjetla, koji su nalikovali svjetlu zvjezda, namjerno prekriženi i tako zaobiđeni. Bilo kako bilo, u vrijeme Condon NLO proučavanja, napravljen je eksperiment kako bi se utvrdilo što bi se moglo dogoditi ukoliko različiti svjetlosni izvori nisu zaobiđeni u bilješkama. Evo jednog takvog izvješća:
"Za vrijeme Colorado Project-a, Frederick Ayer je jedne noći nadgledao detaljna proučavanja u "Haleakala" zvjezdarnici na Havajima. Tamo su uputili analiste da ne odbace bilo koju moguću vrstu astronomskih otklona. Svi otkloni slični zvijezdama tada su uspoređeni s položajem poznatih zvijezda i planeta. Na naše iznenađenje, na dvije naše zabilješke blizu ponoći, otkrivena su dva nepogrešiva otklona nepoznata astronomiji."
Roach je zaključio da je potrebno pažljivo razlikovati između greške izvješća i greške sustavnog traženja nepravilnih fenomena. Također je istaknuo da su njegove bilješke pokazale da NSO-i nisu bili poznati objekti, ali nisu dali nikakvu indikaciju što su oni zapravo bili. Iako nije spominjao meteore, pretpostavljamo da ih je smatrao očitom mogućnošću.
Condon izvješće citiralo je proučavanja četrdesetorice astronoma, a sva ona su sadržana u "Blue Book Report" - br. 8, od 31. prosinca, 1952. Čini se da su petorica astronoma doista i vidjela NLO, a taj postotak je čak veći nego u cjelokupnoj populaciji. Autor tog odjela Condon izvješća je zabilježio: "To je vjerojatno bilo za očekivati budući da astronomi ipak promatraju nebo. Ali opet, njih ne mogu tako lako prevariti baloni, letjelice i slični objekti." Tada je komentirao neke diskusije koje je vodio s nekim poznatim astronomima: "Uzeo sam vremena da ozbiljno popričam s nekima od njih i da ih obavijestim da neka od viđenja nisu nimalo lako objašnjiva. Njihovo je zanimanje gotovo odmah palo, pokazujući na taj način da je njihova tzv. nezainteresiranost uzrokovana nedostatkom informacija o ovim fenomenima. I svakako, još jedan činitelj u prilog njihovoj želji da ne govore o tim stvarima njihov je ogroman strah od publiciteta."
Dakle, astronomi znaju za postojanje NLO-a, iako je rečeno da nema dokaza za NLO-e niti u jednom od astronomskih proučavanja. Sprečava li ih u tome mogući publicitet tako da izbjegavaju izvješćivanje o NLO promatranjima? Žele li na taj način izbjeći pažnju javnosti i medija otkrićima koja su napravili?
Brisanje podataka o NLo-ima

Evo kako je NLO istraživač Jacques Vallee postao zainteresiran za NLO-e: "Počeo sam se ozbiljno zanimati 1961., kada sam vidio da francuski astronomi brišu magnetsku vrpcu na kojoj je naš tim za praćenje satelita zabilježio 11 preciznih podataka o NLO-u koji nije bio niti zrakoplov, balon, niti neki poznati brod iz orbite. "Ljudi bi nam se smijali ukoliko to objavimo!", bio je odgovor koji su mi dali. "Bolje zaboraviti cijelu stvar. Nemojmo izazvati ismijavanja zvjezdarnice."
Vallee je radio tada kao profesionalni astronom, a kasnije je postao kompjutorski znanstvenik, te je tako između ostalog, rukovodio i istražnom grupom koja je djelovala pod ugovorom s "Advanced Research Projects Agency", u SAD-u. Njegovo iskustvo u zvjezdarnici ohrabrilo ga je da provede znanstvenu istragu s vrlo radikalne perspektive. Tako je započeo karijeru NLO istraga koje su rezultirala brojnim utjecajnim knjigama o toj temi.
Unatoč težnji za potiskivanjem podataka, viđenja odgovornih osoba ipak vremenom pridonose velikom zanimanje za temu NLO-a. Ovdje su dva izvješća koja su se pojavila u "The UFO Evidence":
"1. Dok je bio na večernjoj šetnji, sredinom listopada 1954., major A.B. Cox, diplomac Yale University-a, te član "Američkog društva mehaničkih inženjera", odjednom je ugledao veliki sivi objekt u obliku diska na nebu iznad njegove farme u Cherry Valley-u, New York. U pismu svom pomoćniku Richardu Hallu, datiranom 28. prosinca, 1955., Cox je opisao ovaj neobični leteći objekt, dajući procjenu njegove veličine na otprilike 10,5 metara u promjeru i 1,8 metara debljine. Pomicao se kao kotač koji klizi u stranu, ali bez rotiranja. U jednom trenutku objekt je odjednom stao i zatim nastavio letjeti prema gore pod otprilike pravim kutovima, s obzirom na prijašnji smjer. To je Coxu, kao inženjeru, bilo vrlo čudno, budući da je okret bio kraći i brži nego što je takav manevar mogao izvesti bilo koja vrsta zrakoplova.
2. Dobro provjereno viđenje i susret s NLO-a dogodilo se 24. travnja, 1949., oko otprilike 10:30 sati u jutro, na White Sand Proving Groundu u New Mexicu (SAD). Charles B. Moore, aerolog i diplomirani inženjer balonist, zajedno s četiri člana osoblja iz "Navy White Sands Proving Ground", ugledao je svjetlucavi bijeli elipsoidni objekt u vrijeme dok je još radio za "Office of Naval Research". Koristeći ML-47 teodolit (teodolit je instrument za točno mjerenje vodoravnog i okomitog smjera objekta viđenog kroz teleskop) i 25-Power teleskop, on i njegove kolege pratili su vremenske balone. Odjednom su ugledali svjetleći objekt koji se kretao na nebu vrlo čudno a bio je dva i pol puta duži u dužini nego u širini. S golim očima, kao i s teleskopom, vidjeli su neidentificirani objekt otprilike jednu minutu, poslije koje je objekt nenadano nestao iz vidokruga nakon što se pomakao s 25° na 29° iznad horizonta. Moore je lansirao još jedan balon 15 minuta kasnije kako bi procijenio stanje vjetra. Taj je balon pukao, osiguravajući tako pozitivan dokaz da objekt nije mogao biti balon koji se kreće na takvoj brzoj kutnoj brzini. Tog dana su Moore i njegova grupa identificirali svaki zrakoplov koji je proletio pored mjesta lansiranja viđenjem i zvukom motora. Ništa nije prošlo da bi ličilo na bijeli svjetleći objekt koji su vidjeli ranije."
NLO-i u vojnoj bazi

Viđenje Coxa vrijedno je spomena budući da ponašanje objekta, kojega je opisao, nije sličilo nijednom poznatom prirodnom fenomenu ili spravi napravljenoj ljudskom rukom. Viđenje u "White Sands Ground-u" tipično je za cijelu kategoriju izvješća inženjera i tehničara povezanih s vojnim istraživanjima. Jedna takva osoba je i dr. Elmer Green, Menninger Clinic-e u Topeki, Kansas, koji je imao interesantno viđenje NLO-a u vrijeme dok je radio kao fizičar za "Naval Ordinance Test Center" u China Lakeu, California, od 1947-1957. Godine 1954., on je bio ravnatelj "Optical System Working Group" (OSWG), pod odjelom "Interrange Instrumentation Group" (IRIG). To je bila organizacija profesionalnih znanstvenika i inženjera, civilnih i vojnih, koji su bilježili podatke o testovima oružja u nekoliko vojnih baza. To je uključivalo testove raketa, bombi i zrakoplova. OSWG je bio posebno zadužen za metričku fotografiju u kojoj se koriste kamere koje brzo snimaju, te foto-teodoliti, kako bi odredili putanje raketa i drugih letećih objekata. Ova je oprema napravljena prema najvećim profesionalnim standardima.
Green je vrlo često čuo o incidentima u kojima su NLO-i uletali u doseg kamere za vrijeme testova oružja, te su na taj način bili fotografirani. Također su mu unutar njegove grupe neki podređeni spomenuli i postojanje filmova dobre kvalitete koji su bili napravljeni s NLO-ima. To ga je potaklo da osobno vidi crno-bijele fotografije NLO-a koje su napravili članovi njegove grupe. Bio je čvrsto uvjeren da su pedesetak osoba iz njegove grupe imali neke veze s NLO viđenjima za vrijeme testiranja oružja.
Opisao je i jedan vrlo interesantan slučaj koji se dogodio u White Sandsu. Jednom prilikom je V2 raketa trebala biti ispaljena. Dva NLO objekta, koja su bila oko 100 cm u promjeru, najednom su se pojavila u blizini rakete, okružila je par puta, te se nevjerojatnom brzinom izgubila na nebu. Posada s kamerama je iskoristila sav svoj film na snimanje ovih NLO-a, te je tako V2 let otkazan dok se kamere nisu napunile novim filmovima.
Green je osobno imao NLO viđenje u prisustvu Jacka Clemente, koji je jedno vrijeme bio fotografski službenik u "Naval Ordinance Test Center" u China Lakeu. Oni su čekali na dolazak AJ bombardera, koji se primicao k njima na visini od nekih 300 metara. U trenutku dok ih je je zrakoplov prelijetao, ugledali su čudnovati objekt veličine pet metara u promjeru kako leti ispod bombardera na visini od 200 metara. Objekt je očigledno bio strukturirani mehanički brod. Imao je polukružnu prednju sekciju označenu sa zakovicama i linijama, te manju polukružnu stražnju sekciju s trokutom obojenim u žućkastu boju. U jednom trenutku objekt je udario u krilo zrakoplova. Ostao je tako priljepljen par sekundi a onda je iznenada odletio dalje velikom brzinom, nestajući s pogleda. Na osnovu svoga iskustva s raketama, Green je procijenio da je ubrzanje ovoga NLO-a bilo zapanjujuće. Objekt se nije glasao i nije se pojavljivao na radaru, iako se neki drugi NLO-i pojavljuju. Ipak, bio je fotografiran od strane Jacka Clementea, koji je napisao i izvješće o tom događaju.
A-bomba i NLO-i

Clemente je kasnije zatražio kopiju svoga izvješća i pratećih fotografija koje je napravio. No, rečeno mu je da nema traga takvom izvješću u bazi podataka. Rekao je Greenu da su svi filmovi i fotografije o NLO-ima nestali i da su vjerojatno poslani u Washington. Autor ove knjige, dr. Thompson, upitao je Greena je li mu ikad itko naredio da informacije o NLO-ima zadrži tajnima. Ovaj mu je odgovorio da, iako je imao zabranu iznošenja vojnih tajni, nikada mu nisu rekli da šuti o NLO-ima. Objasnio je da se o takvim događajima jednostavno nije govorilo među vojnim autoritetima. Nije bilo potrebe narediti tajnost o fenomenu koji jednostavno nije postojao. Green je također zabilježio da, iako NLO-i izgledaju mehanički, oni krše postojeće zakone fizike. Iako su često prelazili brzinu zvuka, nikada nisu proizvodili soničke boomove. Njihovi manevri su ga podsjećali na pokrete točki svjetla koje su projicirane na zid s ručnom svjetiljkom, te su tako mogle biti strukture koje su na neki način projicirane u naš prostorno-vremenski kontinuum. Rekao je da su ljudi u njegovoj grupi doživjeli puno više NLO susreta u ranijim desetljećima od 1947., pa nadalje, nego u sedamdesetim i osamdesetim godinama. Zabilježio je da bi u svojim ranijim danima u China Lakeu redovno vidio bljeskove od rasprsnuća zraka uzrokovane A-bombom na obližnjem mjestu za testiranje atomskih bombi u Nevadi, te je zabilježio da su neki ljudi iz njegove grupe spekulirali o povezanosti atomskih testiranja s NLO-ima. On je također navodio hipoteze da je razlog za prikrivanje NLO-a bio taj što vladini autoriteti nisu htjeli priznati svoju nemogućnost razumijevanja NLO-a, te njihovo sprečavanja da lete nekažnjeno preko našega neba.
To je zadivljujuća priča koja ponovno povlači pitanje koje uključuje vjerodostojnost, ismijavanje i potiskivanje informacija. Ako je priča istinita, tada je barem 40 do 50 profesionalnih znanstvenika imalo vjerodostojno viđenje i kontakt s NLO-ima u ranim 50-im godinama. Zašto onda NLO-i nisu otvoreno potvrđeni od znanstvenika i američke vlade? To nas uvodi u jedan novi element u svezi NLO fenomena – vladinom tajnom. Sustavna eliminacija čvrstih dokaza od vladinih autoriteta, spojena sa strahom od ismijavanja i mogućeg gubitka karijere, može nam objasniti zašto niti jedan od tih znanstvenika nikada nije napravio javnu prezentaciju svojih NLO viđenja, grupno ili samostalno.izvor

DOKAZI O NLO-IMA



Bez sumnje, Kuiper je djelomično u pravu. Neki znanstvenici ne moraju napraviti nepravilna promatranja koja uključuju NLO-e i mogu iskreno vjerovati da ako su napravili takvo promatranje, oni bi otvoreno izvjestili o tome. Drugi stvarno mogu promatrati NLO-e i onda potisnuti svoja promatranja sukobivši se licem u lice sa strahom od gubljenja svoje karijere. To opet pojačava osjećaj prve grupe da nisu napravljena nikakva ozbiljnija promatranja NLO-a. Neki su se profesionalni znanstvenici otvoreno uključili u NLO istraživanja. Ipak, njihove priče također uključuju pitanje vjerodostojnosti i potiskivanja podataka. Kako bismo to ilustrirali primjerom, prvo ćemo govoriti o idejama J. Allen Hyneka, astronoma i dugogodišnjeg savjetnika Air Force-u o NLO-ima.
Hynekovi pogledi na NLO-e

Tijekom godina Hynekovi pogledi na NLO-e su se poprilično promijenili, i zbog toga je on dao puno, naizgled, proturječnih izjava, koje su stvorile sumnju i zbunjenost o NLO-ima kod drugih znanstvenika. U članku o NLO-ima, William Markowitz je zabilježio pismo upućeno časopisu "Science" u kojemu je Hynek izjavio da, iako znanstvenici nikad ne izvješćuju o NLO-ima, zapravo "su neki od najboljih, najrazumnijih izvještaja došli upravo od znanstveno treniranih ljudi". Tada je Markowitz citirao izjavu Hyneka u "Encyclopediji Britannici", u kojoj Hynek govori o "neuspjehu stalnog i opširnog nadgledanja od strane treniranih promatrača" koji bi rezultirali viđenjem NLO-a. Markowitz je ispravno primijetio kako ove očito suprotne izjave dovode u pitanje pouzdanost i vjerodostojnost podataka o NLO-ima. On je također citirao pismo upućeno časopisu "Science" 07. travnja, l967. god., koje je napisao dr. William T. Powers: "God. 1954. je više od 200 izvještaja iz cijeloga svijeta izvještavalo o slijetanju neindentificiranih objekata. Od tih izvještaja, oko 51% su bila viđenja više od jedne osobe. Zapravo, u svim tim viđenjima bile su uključene 624 osobe, a od toga broja samo 98 osoba je izvjestilo o pojedinačnim viđenjima. U 18 slučajeva, gdje je bilo više svjedoka, neki od njih nisu bili svjesni toga da je još netko u isto vrijeme vidio istu stvar na istome mjestu. U 13 slučajeva je bilo više od 10 svjedoka. No, jedna činjenica je jasna: ne možemo zanemariti takve izvještaje."
Je li doista bilo preko stotinu slučajeva viđenja NLO-a u SAD-u 1954. god. kojima su sudjelovala barem dva svjedoka? Prema Markowitzu, Hynek ga je 1966. god. informirao da nema pouzdanih izvještaja o NLO slijetanjima i uzlijetanjima, te da nema podataka o slučajevima u kojima je neki pouzdani svjedok posjetio izvanzemaljski objekt ili pričao s izvanzemaljskim posjetiteljem. Ta izjava je također bila sumnjiva Markowitzu.
Na simpoziju o NLO-ima, koji je održan pod okriljem AAAS, 1969. god., Hynek je rekao sljedeće o bliskim susretima s NLO-ima: "Ne bih bio dobar novinar, ni dobar znanstvenik kada bih namjerno odbacivao takve podatke. " Te godine je postojalo oko 1.500 izvještaja o bliskim susretima s NLO-ima. No, osoblje "Project Blue Book-a" je o tome napravilo sažetak bez istrage, te takve izvještaje smjestilo "psihološkoj ili ekscentričnoj" kategoriji. Osoba može predložiti da je Hynek te izvještaje proglasio nepouzdanima, iako to nije sam rekao kad ih je spomenuo pred članovima AAAS-a. No 1972. god. je Hynek pisao o svome sastanku s Betty i Barneyem Hill, ljudima koji su tvrdili da su pričali s izvanzemaljcima na izvanzemaljskom objektu. Govorio je o njihovoj "vrlo očiglednoj iskrenosti" i rekao kako "nema govora o tome da nisu normalni ili zdravi". Taj sastanak s Hillovima 1966. se održao u vrijeme kada je Hynek kontaktirao Markowitza u svezi svoje oficijelne izjave. Očigledna kontradikcija u Hynekovim izjavama može se pripisati postupnom napretku njegovih ideja o NLO-ima i njegovoj opreznosti u davanju javnih izjava koje bi mogle naškoditi njegovu ugledu. Hynek je bio profesor astronomije i predsjednik astronomskog odjela "Northwestern University-a" dugi niz godina. Također je bio znanstveni savjetnik U.S. Air Force-a o NLO-ima otprilike dvadeset godina, počevši od 1948. god., a nešto kasnije je postao i ravnatelj civilne organizacije za NLO istraživanje zvane CUFOS, ili Centar za NLO proučavanja. Hynekov pogled na NLO-e s godinama se mnogo promijenio. Počeo je kao skeptik koji je mislio da su NLO-i krajnje smiješna ludost ili hir koji će vrlo skoro nestati. Ali do 1979. je pridavao ozbiljnu pažnju idejama koje bi izgledale suviše apstraktne i neutemeljene konzervativnim fizičarima kao što su bili Hoagland ili Markowitz. U svome uvodu za knjigu "The Andreasson Affair", Raymonda Fowlera, Hynek je napisao: "Ovdje imamo svjetleća stvorenja kojima zidovi nisu prepreke do slobodnog prolaza u sobe i koji ne vide poteškoće u stjecanju tajanstvene kontrole nad umovima svjedoka. Ako to predstavlja naprednu tehnologiju, tada mora sadržavati paranormalno baš kao što naša tehnologija sadrži tanzistore i kompjutore. Na neki način, ta su stvorenja svladala zagonetku snage uma nad materijom."
Netko bi se mogao zapitati zašto bi tako uvaženi profesor astronomije objavio takvu izjavu. Hynekov položaj o NLO humanoidima je sažet u njegovoj knjizi "NLO iskustva", tiskanoj 1972. god. gdje stoji: "Naš zdravi razum uzmiče pred idejom o humanoidima i vodi nas prema ruganju i ismijavanju na račun malih zelenih ljudi". Često smo svjedoci izjava nekih znanstvenika koji potvrđuju mogućnost postojanja NLO-a, ali kada se postavi pitanje postojanja humanoida, tada se u potpunosti mijenjaju njihova gledišta. Ako su takva viđenja "malih zelenih" samo produkti nečije mašte, tada bi se ista stvar trebala dogoditi i prilikom viđenja NLO-a. No, međutim, oni su potvrđeni od strane tolikog broja vjerodostojnih svjedoka da ih više ne možemo prihvatiti kao obična kriva viđenja što bi značilo da su svi ti svjedoci o viđenjima i susretima s NLO-ima obični psihopati i bolesnici. Jasno je da i humanoidi i NLO-i podjednako "isporučuju" paralelnu stvarnost koja se iz nekog neobjašnjivog razloga očituje nekim osobama na vrlo ograničeno vrijeme? Ali što bi ta stvarnost trebala predstavljati? Ima mnogo takvih pitanja i mnogo informacija u svezi s time koje je teško razumijeti. Ipak, činjenica je da se ne mogu omalovažiti susreti s izvanzemaljcima jer postoji ogroman broj vjedostojnih svjedoka."
No, ideje koje je Hynek bio voljan prodiskutirati u javnosti bile su manje radikalne od ovih izjava u knjizi. Na primjer, na saslušanju "House Armed Services Committee-a" o NLO-ima, 05. travnja 1966. god., Hyneka su upitali bi li NLO-i mogli biti upravljani od strane izvanzemaljskih bića? On je odgovorio: "Nisam pronašao nikakav dokaz koji bi to potvrdio, niti znam nekog podobnog znanstvenika koji je vjerovao ili vjeruje da je u to uključena bilo kakva vrsta izvanzemaljske inteligencije. Bilo kako bilo, mogućnost treba biti otvorena kao moguća hipoteza, ali svakako nema stvarnoga dokaza o inteligentnom ponašanju mehaničke opreme".

NLO-i u Cheyenne, Wyoming

Hynek je, dakle, potvrdno odgovorio na pitanje traži li objašnjenje o NLO-ima temeljeno na prirodnom fenomenu. Iz ovih izjava možemo vidjeti kako Hynek 1966. god. nije smatrao NLO-e kao naprave kontrolirane od strane bilo kakve inteligencije. Ipak je 1972. god., u svojoj knjizi spomenuo kako se 01. kolovoza, 1965. god. pojavio niz zanimljivih događaja u U.S. Air Force Facilities pored Cheyenne, Wyoming. Izjavio je da su ga u to vrijeme izvjestili o tim događajima kroz njegovu vezu s Project Blue Book-om. Ovdje su izvještaji koji su mu pristigli:
"1:30 - Kapetan Snelling, od U.S. Air Force zapovjedne pošte blizu Cheyenne, Wyoming, nazvao je rekavši kako je primljeno dvadesetak telefonskih poziva na mjesnoj radio-postaji zbog velikog kružnog objekta bez zvuka koji je zračio čudnovatim bojama a viđen je iznad grada. Dva službenika i jedan kontrolor u bazi izvjestili su kako se objekt počeo velikom brzinom kretati prema sjeveroistoku nakon što je bio viđen izravno iznad baze.
2:20 - Pukovnik Johnson, zapovjednik baze Francis E. Warren Air Force Base, blizu Cheyenne, Wyoming, izvjestio je o viđenju pet nepoznatih letećih objekata u 1:45 sati od strane zapovjednog službenika Sioux Army Depot-a.
2:50 - Viđeno je još devet NLO-a i u 3:35 je pukovnik Williams, zapovjedni službenik Sioux Army Depot-a u Sidneyu, Nebraska, izvjestio o pet NLO-a koji se koji se kreću u smjeru istoka.
4:05 - Pukovnik Johnson je ponovno telefonirao rekavši kako je u 4:00 'Q let' prijavio viđenje devet NLO-a: Četiri koja idu prema sjeverozapadu, tri prema sjeveroistoku, a dva iznad Cheyenne.
4:40 - Kapetan Howell, Air Force Command Post, zvao je Defense Intelligence Agency, izvjestivši ih kako je "Strategic Air Command Team" na položaju 'H-2' u 3:00 sati javio o viđenju bijelog ovalnog NLO-a. Kasnije je Strategic Air Command Post proslijedio slijedeću izjavu: Francis E. Warren, Air Force Base, izvještava (položaj B-4, 3:17): - NLO 90 milja istočno od Cheyenne na visokoj razini brzine, ovalan i bijeli, s bijelim linijama na svojim stranama i s crvenim bljeskajućim svjetlima u sredini, kreće se prema istoku; prijavljeno da je sletio deset milja istočno od položaja."
Hynek je sa zaprepaštenjem zabilježio kako je bojnik Quintanill, vojni časnik koji je zadužen za Blue Book, na njegovo pitanje što su učinili da bi istražili te izvještaje odgovorio kako su ta viđenja bila ništa drugo do viđenja - zvijezda. Čudnovato ponašanje objekata i njihova očita namjera ka približavanju vojnim postrojenjima potiče svaku normalnu osobu na duboku sumnju i razmišljanje. Ovalni oblici s bljeskajućim crvenim svjetlima u sredini tih 'zvijezda' također potvrđuju prisustvo tehnološke inteligencije njihovih kreatora. U svojoj knjizi izdanoj 1972. god., Hynek je svakako dopustio čitatelju protumačiti taj izvještaj koji je primio 1965. godine kao dokaz postojanja nepoznate izvanzemaljske inteligencije.
Ipak, manje od godinu dana poslije, primajući taj izvještaj, Hynek je rekao Kongresu da "nema pravog dokaza o inteligentnom ponašanju mehaničkih sprava". Ovdje smo, dakle, opisali razvoj Hynekovih ideja kako bi predočili ekstremni karakter prijavljenih NLO fenomena i učinak koji je on imao na konzervativnog znanstvenika poput njega, koji je pokušao proučavati i shvatiti te fenomene. Pretpostavljamo da je Hynekova potreba za zaštitom svoga ugleda i reputacije bila jedan od faktora davanja ovakvih kontradiktornih izjava koje su smanjile vjerodostojnost dokaza o NLO-ima u cjelini.
U isto vrijeme, njegova rastuća volja za ozbiljnim razmišljanjem o ekstremnom NLO fenomenu zapanjujuće je impresivna. Hynek je pokazao odlike pažljivog i kritičkog mislioca što nas još jednom neminovno navodi na pitanje koji je pravi razlog koji ga je potakao da s vremenom prihvati takvo radikalno kontradiktorno tumačenje o fenomenu NLO-a.

izvor

DOKAZI O NLO-IMA



Iako je u srednjim 60-tim Hynek odbacio ideju o vrlo visokoj tehnološkoj inteligenciji kao podrijetlu NLO-a, jedan istaknuti znanstvenik po imenu James McDonald je snažno zastupao takvo gledište. McDonald je bio stariji fizičar s Instituta atmosferske fizike i profesor na Meteorološkom odjelu Sveučilišta Arizone. U javnoj izjavi pripremljenoj za urednike vrlo utjecajnih američkih novina, dao je slijedeći sažetak svojih pogleda:
"Intenzivne analize stotine izvanrednih NLO izvještaja te osobni intervjui s desecima ključnih svjedoka u važnim slučajevima, doveli su me do zaključka da je fenomen NLO-a problem od krajnje velike znanstvene važnosti. Umjesto da zasluži opis "glupi problem", kojeg je imao kroz dvadeset godina službenog zloupotrebljavanja, on jamči privlačnost znanosti, novina i javnosti, ne samo unutar SAD-a, već i u cijelom svijetu kao ozbiljan problem primarnog značaja... Hipoteza da bi NLO-i mogli biti vanzemaljske sonde, unatoč njihovoj očigledno niskoj apriori mogućnosti, sugerirana je kao najmanje zadovoljavajuća hipoteza za objašnjavanje trenutno dostupnih NLO dokaza."
McDonaldov članak sadrži sažetke 18 slučajeva proučavanja NLO viđenja, kao i raspravu o povijesti NLO prepiranja i ulogu koju su u njoj imali znanstvenici, U.S. vlada i vojska. U prilog tome, on se nije složio s nadaleko raširenom idejom da vlada promišljeno skriva podatke o NLO-ima. Radije je zaključio da postoji "veliki prekršaj, postignut od ljudi vrlo ograničene znanstvene sposobnosti koji su bili suočeni s neurednim i vrlo neugodnim problemom". Podsjetimo se da je i Hynek, poput McDonalda, također težio u prilog tih "prekršajnih ideja."
Jedna tema o kojoj je McDonald raspravljao je znanstveno prikazivanje NLO-a u pravom svjetlu. Spomenuo je rad doktora Donalda Menzela, astronoma koji je jedno vrijeme bio ravnatelj Harvard College Observatory-a i koji je pisao knjige, zastupajući pogled na NLO-e kao "nepravilno viđenje astronomskog ili meteorološkog fenomena."
McDonald je rekao na koji je način Menzel objasnio viđenje NLO-a od strane astronoma Clydea Tombaugha. Menzelova ideja je bila da je Tombaugh vidio "osvijetljene prozore kuće namreškano reflektirane u granici atmosferskog omotača. Kako se to mreškanje povećavalo s pokretom sličnom valu, reflektirana kuća bi izgledala kao pokret letećeg tanjura." McDonaldovi komentari o tome su puni prezira:
"Ovakvo objašnjenje kao da dolazi od laika. No svakome tko je imalo upoznat s fizikom reflektiranja i posebno sa sastojcima atmosfere... prijedlog da postoje omotači s dovoljno snažnim stupnjem indeksa loma koji bi omogućili vidljivu refleksiju prozorskih svjetala, jednostavno je nevjerojatno. Ali u Menzelovim objašnjenjima svjetlo koje se reflektira od atmosferskog omotača je uistinu fantastično. Ovo jednostavno ne mogu shvatiti."
Iako je McDonaldov članak bio pripremljen samo za novinske urednike i nije bio objavljen, on je pisao članak o NLO-ima u časopisu "Astronautika i aeronautika". To je detaljna rasprava događaja koji se dogodio u srpnju 1957. god., u kojem je Air Force RB-47, kojim je upravljalo šest službenika, bio praćen svjetlećim objektom otprilike sat i pol, dok je letio od Mississippija kroz Louisianu i Texas, u Oklahomu.
Ovaj slučaj je vrlo važan jer je uključivao istovremeno promatranje objekta ljudskim pogledom, radarom sa zemlje i iz aviona, te ECM opremom na samom avionu. Nažalost, isto izdanje koje je izdalo članak, također je sadržavalo nekrološki podatak o McDonaldu koji se po svemu sudeći ubio u pustinji blizu Tucsona 13. lipnja, 1971. godine. Nekrološki podatak je sadržavao slijedeću izjavu koja nas vraća na temu ismijavanja između znanosti i NLO-a: "Povijest NLO problema je bila puna neobičnih i tragičnih događaja. Mogli smo vidjeti osobe s najvišim znanstvenim dostignućima koje su o tom fenomenu imali potpuno suprotstavljene poglede. Drugi su pak postali žrtve zlobnih napada ili, možda još i gore, ismijavanja. McDonald je bio jedan od njih."

Novija istraživanja o NLO-ima

Osamdesetih se godina težnja znanstvene zajednice da omalovaži temu o NLO-ima uvelike nastavila. No, ipak, 1982. godine trinaest profesora znanosti na glavnim sveučilištima u SAD-u osnovalo je Društvo za znanstveno istraživanje. Izričita svrha tog društva je unaprijediti proučavanje fenomena NLO-a koje ostali znanstvenici žele zanemariti. Društvo izdaje vrlo uvaženi tehnički časopis pod imenom "Časopis znanstvenih istraživanja". U njemu je objavljeno velik broj članaka o NLO-ima i paranormalnim fenomenima.
Jedan članak, objavljen u "Časopisu znanstvenih istraživanja" opisao je vrlo detaljno kako je 1977. god. NASA odgovorila na preporuku znanstvenog savjetnika predsjednika Cartera da naprave popis istraživanja o NLO-ima. Autor, dr. Richard Henry, dao je neke razloge zašto je NASA odbila ovu preporuku. Glavni razlog je bio strah od ismijavanja. "NLO-i su beba premazana smolom", kako se Henry izrazio, i "... Znanstvenik koji dotakne tu bebu, kao što sam ja, riskira biti sve jače i jače priljepljen. Ja nemam dovoljno jak želudac za to."
Drugi važan razlog je bio taj što bi NLO istraživanja odnijela ionako oskudna sredstva od drugih važnih znanstvenih projekata.

GEPAN

U Francuskoj je 1977. god. vlada stvorila potpuno opremljenu civilnu znanstvenu grupu za NLO istraživanja. Grupa se zove GEPAN (Groupe d'Etudes des Phenomenes Aerospatiaux Non-Identifees). GEPAN je napravio izvještaj u pet svezaka, s 500 stranica, koji je sažeo dr. Ronald Westrum 1978.god. Evo nekoliko fragmenata iz te knjige: "Glavnina knjige je o 11 slučajeva visoke vjerodostojnosti i zapanjujućih činjenica... koje su proučene do u najsitnije detalje; samo su dva slučaja dokazala da imaju obično objašnjenje. U ostalih devet se pokazalo da je udaljenost između svjedoka i objekata bila manja od 250 metara. Tri, od pet svezaka, potpuno su posvećeni analizi ovih 11 slučajeva, svi osim jednog koji se zbio prije 1978.god. Najraniji slučaj se desio 1966.god. Dva od tih slučajeva su bila viđenja humanoida."
Analizu i istraživanje napravile su grupe od po četiri osobe za svaki slučaj posebno, a grupa je uključivala i psihologa koji je odvojeno napravio psihološki pregled značajan za procjenu svjedočenja svjedoka. Briga s kojom su udaljenosti, kutevi i psihološki faktori bili procijenjeni čini se s usporedbom opsežnog Condon izvještaja vrlo siromašnim. U mnogim slučajevima istraživanja su bila čitanke modeli o tome kako se trebaju izvršiti takva istraživanja.
Selekcija slučajeva s "neuobičajenim objašnjenjima", od ukupnog broja slučajeva, ovisit će o uplivu "štićenja odozgora" koje bi došlo u početnom stadiju proučavanja. Na primjer, Project Blue Book je naveo 10.147 viđenja, ili oko 6%, kao neobjašnjenih. U svojem je svjedočenju pred Kongresom 5. travnja 1966. god., Harold Brown, tajnik Air Force-a, izbacio tu razliku doslovno izjavivši kako se ne može očekivati da se sve objasni i zato postoji ta nesavršenost u izvještajima. Ostalih 646 prijavljenih viđenja su ona u kojima postojeće informacije nisu dovoljne za dobru analizu ili ona u kojima informacija predlaže pretpostavku, ali se za objekt ili fenomen ne može dokazati da se uistinu dogodio na tom mjestu ili u to vrijeme. U Francuskoj su se NLO izvješćima također bavili CNES (Centre National d`Etudes Spatiales), francuska NASA. God. 1989. je J.J. Velasco izvjestio na konferenciji "Društva za znanstvena istraživanja" da je 38% NLO slučajeva koja je CNES istraživao ostalo neidentificirano kao prirodni fenomen. Zato je CNES, čini se, koristio strože procedure snimanja od U.S. Air Force-a i slučajevi koje je GEPAN proučavao su bili bolje snimani. Zaključci proučavanja GEPAN-a su u velikom kontrastu zaključcima tajnika Air Force-a, Harolda Browna.
U devet od jedanaest slučajeva zaključak je bio da su svjedoci vidjeli materijalan fenomen koji se nije mogao objasniti kao prirodni fenomen ili ljudska sprava. Jedan od zaključaka cijeloga izvješća jest da se iza tog fenomena krije "leteći stroj čiji načini održavanja i pogona su iznad dosega našeg znanja". Tako umjesto da vide nedostatak dokaza za prirodno objašnjenje u "nepoznatom ostatku", znanstvenici GEPAN-a su vidjeli pozitivne dokaze za nerazjašnjiv "leteći stroj".
Cilj ovih nekoliko prvih uvodnih članaka u našoj rubrici je bio taj da pokaže kako je NLO pitanje zaokupilo ozbiljnu pažnju velikog broja uglednih znanstvenika i da se o tom pitanju raspravljalo u službenim znanstvenim forumima. To nam govori da NLO pitanje ne može biti jednostavno odbačeno kao glupost ili pseudoznanost. U isto vrijeme, mnogi NLO fenomeni su nespojivi s uspostavljenim znanstvenim principima, a drugi su tako bizarni da narušavaju norme zdravog razuma u modernoj znanosti. Iako su se neki znanstvenici zalagali da se izvještaji takvih fenomena ozbiljno prouče, drugi su ih strogo odbacili. To, zajedno s ljudskom prirodnom sklonošću da odbaci bizarne priče, je okružilo fenomen NLO-a s aurom ismijavanja koja ozbiljna proučavanja te teme čini neprihvatljivim.

izvor

DOKAZI O NLO-IMA



Smatra se da je priča o NLO-ima u SAD-u počela s danas već slavnim viđenjem Kennetha Arnolda, poslovnog čovjeka iz Boise, Idaho. Leteći u svom privatnom avionu iznad države Washington 24.06.1947. god., Arnold je vidio devet plosnatih sjajnih objekata koji su letjeli u liniji s obližnjom planinom Rainier. On je usporedio ovo čudno kretanje objekata s tanjurima koji poskakuju po vodi.
Novinar koji se našao u blizini događaja, inspiriran ovim opisom, smislio je naziv "leteći tanjuri" te je on do danas postao udomaćena riječ za nepoznate objekte viđene na nebu. Iznenađujuće je da ti izvještaji nisu nestajali kako su prolazile godine. Prije su se uporno čule u zemljama cijeloga svijeta sve do dana današnjega. Već smo primijetili da se mnogi od tih letećih objekata, ili NLO-a, ne uklapaju u prihvaćene znanstvene teorije jer su dokazali njihovu nemoć da ih objasne znanstvenim putem. Kako se pokazalo, neki su bili dovoljno čudni da bi izokrenuli gotovo svačiji pogled na svijet u kojem živimo.
Svjedočenje o NLO-ima

U nekoliko ćemo sljedećih članaka pružiti pregled tipičnih NLO susreta koje su očevici prijavili. Počeli bismo s našim pristupom na dokaze o NLO-ima. Sav taj dokaz sastoji se od priča povezanih sa svjedocima. Kao što smo u uvodnim člancima naše rubrike spomenuli, čak su i "čvrsti dokazi" poput fotografija ili tragova slijetanja beznačajni ukoliko nisu popraćeni osobnim svjedočenjem. Na primjer, pretpostavimo da nam netko predstavi metalni primjerak neobičnog oblika i tvrdi kako je podrijetlom od nekog NLO-a. Ako je svjedočenje vjerodostojno, metalni primjerak nam može reći nešto o tome od čega su NLO-i građeni. No, bez svjedočenja nam on ne govori ništa o njima. Tako je najbitniji dokaz u NLO slučajevima uvijek samo obična zagonetka ukoliko nije potvrđena i potkrijepljena ljudskim svjedočenjem.
Potanko pričajući u našoj rubrici NLO iskustva ljudi, često ćemo jednostavno reći njihovu priču. No ipak se treba shvatiti da je to uglavnom priča svjedoka koji govori istražitelju. U ostalim slučajevima je to priča koju smo preuzeli od izvještaja istražitelja o tome što mu je svjedok rekao. U nekoliko slučajeva će to biti upravo ono što su nam svjedoci izravno ispričali. Pristup oslanjanja na svjedočenje drugih je univerzalno korišteno u znanosti. Na primjer, naše znanje o tome što su u jednom od narednih ispitivanja Michelson i Morley radili u svom slavnom eksperimentu s interferometrom ovisi u potpunosti o ljudskim svjedočenjima i prijenosu tog svjedočenja preko pisanih izvještaja.
Ali u slučaju bizarnih svjedočenja povezanih s NLO-ima, čovjek bi mogao prigovoriti da se ljudskom svjedočenju ne može vjerovati te bi na taj način ukazatli na mnoge nedostatke ljudskog uma i osjetila. Naravno, ti nedostaci se trebaju uzeti u obzir, no, ipak je ljudsko svjedočenje jedini način na kojem možemo nastaviti naše razmatranje o fenomenu NLO-a. Smatramo da je pogrešno odbaciti svjedočenje samo zato što je "otkačeno" i "čudno". Činiti tako znači ozakoniti samo uobičajeno prihvatljive izjave kao dokaze. To bi bilo u redu kad bi se priroda prilagodila našim nazorima o onome što je prihvatljivo, no iz iskustva nam je jasno da priroda nije takva. Zato je naša strategija dati priliku ljudskom svjedočenju i prepoznati da prigovori na pogrešivo ljudsko svjedočenje također ovise i o pogrešivosti ljudskog suđenja. Dok raspravljamo o NLO izvještajima, bitno je da imamo jasno razumijevanje što se zapravo podrazumijeva pod NLO-ima. Taj termin se može koristiti za skoro sve što se vidi na nebu ili zemlji, a izgleda neobično ili neobjašnjivo. Međutim, na temelju viđenja Kennetha Arnolda, termin se obično koristi za nešto što sliči nepoznatom inteligentno vođenom vozilu. Ovdje "nepoznato" znači da promatrano očitovanje ne sliči poznatom prirodnom fenomenu ili ljudskoj tvorevini. Izraz "inteligentno vođeno vozilo" znači da očitovanje izgleda ili kao stvoreni objekt, ili se ponaša na način koji nas navodi na prisustvo inteligencije.
Na primjer, ako neki objekt izgleda poput metalnog glatko zaobljenog i simetričnog, možemo reći da je poput stvorenog objekta. Ta impresija je još jača ako je opremljena s prozorima, vratima ili kotačima za slijetanje. U nekim slučajevima se vidi samo daleko svjetlo, no pokreti svjetla nas mogu asocirati na inteligentni izvor vođenja. Tako, ako se svjetlo kreće u raznim smjerovima, svjedoci mogu misliti da to nije ni meteor, ni satelit. Također, ako se svjetlo kreće na način na koji se ne mogu kretati balon ili zrakoplov, tada bismo to mogli nazvati NLO-om. Iz ovoga možemo vidjeti da je NLO sve, samo nije neidentificiran i izraz "neidentificirani leteći objekt" nije prikladan. Zvati nešto NLO-om znači da je to određena vrsta fenomena definirana gore. Tako ćemo se susresti s nekima koji će reći: "To nije bio ni zrakoplov, ni zvijezda. Bio je to pravi NLO." To ne znači da je promatrani i viđeni fenomen potpuno neidentificiran. Prije bi se reklo da osoba želi identificirati fenomen kao nepoznato očitovanje koje izgleda kao inteligentno vođeno vozilo. Neka NLO viđenja uključuju daleka svjetla viđena noću, čvrste objekte viđene po danu ili objekte uhvaćene radarom. J. Allen Hynek je to predstavio kao noćna svjetla, dnevne diskove i "slučajeve radara". Kasniji izvještaji uključuju radarska vizualna viđenja u kojima se vizualno viđenje podudara s radarskim viđenjima. U dodatku postoje takozvani bliski susreti koje je Hynek ovako definirao:

1. Objekti viđeni na tlu ili u blizini promatrača
2. Objekti viđeni na tlu ili u blizini promatrača s određenim efektima na okoliš, promatrače ili instrumente (spaljena, spržena ili udarena područja tla, privremene paralize svjedoka ili uplitanje u električne sprave)
3. Viđenje izvanzemaljaca, odvojeno ili zajedno s NLO-om.

Bliski susreti treće vrste uključuju vrlo čudnovat materijal. Uobičajeno je da se u animiranim filmovima leteći tanjuri povezuju s "malim zelenim ljudima". No, nije tako poznato da se u izvještajima povezanim s NLO-ima, od 1940. god., redovito opisuju bića slična ljudima raznih oblika i veličina. Ta bića su često niskog rasta, no rijetko su zelena. Pošto oni sliče ljudskom obliku, nazvani su humanoidima. U nekim slučajevima su ta bića jednostavno viđena, a u drugim slučajevima se s njima komuniciralo, često telepatski. U većini slučajeva, bića ne uhvate svjedoka fizički, iako je izvješteno da ga ponekad omame ili paraliziraju. No posljednjih godina je dat veliki publicitet tome da su (pod slučajevima 3. gore opisanim) prijavljeni slučajevi NLO bića koja agresivno otimaju ljude i odvode ih u svoja vozila. To se naziva NLO otmica ili bliski susreti četvrte vrste.
Statistika NLO susreta

U nekoliko sljedećih članaka govorit ćemo o slučajevima bez otmica, a NLO otmice ćemo ostaviti za kasnije. Postoji, također, još jedna vrsta NLO susreta, koja nije uključena u četiri kategorije bliskih susreta, u kojoj svjedok ulazi u prijateljsku vezu s NLO humanoidima, uključuje se u prošireni razgovor s njima, te se može čak i provozati u njihovom vozilu. Ti takozvani kontaktni slučajevi su na zlu glasu među NLO istražiteljima i često se smatraju neslanim šalama. Mnogi vjerojatno i jesu šale, ali u petom poglavlju ćemo govoriti o tome kako postoji kontinuitet slučajeva koji se protežu od bliskih susreta do potpunih kontaktnih slučajeva. Vrlo je teško jasnije odvojiti ove dvije vrste slučajeva budući da prijegled NLO dokaza mora promotriti obje vrste. Statistike velikog broja NLO viđenja ekstremno su različite. Spomenuli smo u prvih nekoliko brojeva da je U.S. Air Force između 1947. i kraja 1965.god. sakupila ukupno 10.147 NLO izvještaja. Može se pomisliti da to daje dobar uvid u to koliko puno NLO slučajeva se zapravo dogodilo. Centar za NLO proučavanja u Illinois-u do 1981.god. sakupio je kompjutorski kodiranu datoteku, nazvanu UFOCAT, od 60.000 NLO izvještaja iz 113 zemalja. S tom je datotekom započeo svoj rad na istraživanju fenomena NLO-a i Dr. David Saunders, nakon što se pridružio osoblju Condon NLO istraživanja te je tako obuhvatio razdoblje od 1967. do 1981. godine.
Od 60.000 UFOCAT slučajeva, njih 2.000 uključivalo je slučajeve koji se svrstavaju u slučajeve bliskih susreta treće vrste, a 200 od njih spadaju u red bliskih susreta četvrte vrste. Jasno, broj NLO izvještaja u svakoj zbirci ovisi o kriteriju izbora i broju ljudi koji su uključeni u sakupljanje izvještaja. Zato je jako teško procijeniti sveukupni broj NLO viđenja u bilo kojem vremenskom razdoblju ili dijelu svijeta. Istraživač Vallee, pišući 1990. god. o tome, procijenio je kako je broj poznatih slučajeva bliskih susreta u to vrijeme bio između 3.000 i 10.000. Dalje je napomenuo da će u prosjeku samo 1 od 10 slučajeva biti uistinu i prijavljen. To nas upućuje na zaključak da ako postoji otprilike 5.000 poznatih i prijavljenih slučajeva, onda se zapravo vjerojatno dogodilo 50.000 bliskih susreta, što je zapanjujuća brojka.
Budući da su poznati slučajevi koncentrirani u Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi i Australiji, Vallee tvrdi da bi se moglo sakupiti duplo više slučajeva kada bi bilo moguće u potpunosti pretražiti cijeli svijet. To nas dovodi na procjenu broja od zapanjujućih 100.000 bliskih susreta. Vallee je primijetio da se bliski susreti obično događaju po noći, u vemenu od 21.00 do 03.00 sata, i zato postoji manja mogućnost svjedoka u ovom razdoblju. Koristeći statistike za broj ljudi aktivnih van kuća u raznim razdobljima dana, možemo izračunati krivulju za NLO susrete po mogućem promatraču. To se ravnomjerno penje kroz noć i dostiže vrh oko 03.00 sata. Vallee je predložio da ta krivulja može dati stvarnu sliku NLO aktivnosti kao funkciju vremena dana i povlači za sobom da je sveukupna razina aktivnosti 14 puta viša nego stvarna prijavljena razina. Također je zabilježio da je vrhunac za bliske susrete četvrte vrste između 22:00 sata i ponoći.
izvor