Zvuèi kontradiktorno, ali najveæe svjetsko umjetnièko djelo, ujedno je i
najmanje vidljivo. Pa ipak, u sluèaju Nazca-linija u Peruu, to je istina.
Kilometrima duge linije tvore pravac koji prelazi preko oskudnih brežuljaka,
goleme ptice šire svoja divovska krila, a trokuti, trapezi i pravokutnici velikih razmjera veæ stoljeæima su se zadržali u suhoj pustinjskoj klimi. Na ovoj uzvisini u današnjem Peruu nepoznati je narod izmeðu obale Tihog oceana i Anda stvorio više od 100 takvih tajanstvenih crteža èije se mjere mogu uoèiti tek promatranjem iz zraka. U blizini peruanskog grada Nazce u istoimenoj pustinji ležalo je svjetsko èudo koje je u svojoj punoj velièini i grandioznosti otkrio tek èovjek 20. stoljeæa.
U rujnu 1926. ekipa arheologa koje je predvodio profesor Julio C.Tello
obavljala je iskapanja u Cantallu, u blizini prostrane pustinje koja je nazvana dolina Nazca, kad su se dvojica èlanova popela na obližnje brdo i ugledala nešto
izvanredno. Na svoje veliko zaprepaštenje vidjeli su da pustinja Nazca slièi na
divovski nacrt. Isprepletena tisuæama ravnih i zakrivljenih crta, geometrijskih oblika, pa èak i raznih oblika životinja. Ali crte su bile tako golemih dimenzija, da su se razni oblici mogli vidjeti samo ako su se promatrali iz visine. Na zemlji su izgledale samo kao plitki jarci koji su se mogli vidjeti jedino ako je promatraè stajao na uzvisini. Zbog tog su razloga linije sve dotad bile zanemarene. I zaista, kao što je napisao Stuart Gordon u knjizi The Paranormal, kroz ovu je pustinju izgraðena panamerièka autocesta, a da nitko nije zamjetio te crteže. Meðutim 1930-ih nalaz je potvrðen mnogim izvješæima i fotografijama koje su snimili peruanski piloti.
Sveukupno, ti se crteži prostiru na oko 1300 èetvornih kilometara i danas se nazivaju Nazca linije. Uz njih su pronaðeni dijelovi lonèarije, pa se sudeæi po njima
pretpostavlja da su linije nastale negdje izmeðu 300. g.pr.Kr. i 500 g.
«AAS» istraživaèko društvo za arheologiju, astronautiku i SETI (Search for
Ectraterrestrial intelligence – potraga za izvanzemaljskom oblicima života) polazi od toga da su na naseljenoj ravnici kod Nazce izvanzemaljski astronauti podigli dvije sletne piste za svoje svemirske letjelice koje djeluju u blizini Zemlje. Nakon njihova odlaska u svijet zvijezda, ondašnja plemena prije razdoblja Inka priželjkivala su njihov povratak pa su napravila nove linije usmjerene toèno prema zvijezdama stajaæicama. Na kasnijim skicama su uz bizarni životinjski svijet nastali i obrisi èovjekolikih stvorenja oèiju nalik sovinim te sa sjajnim vijencem. Ti su novi prikazi trebali podsjeæati na svemirske posjetitelje.
Uz veæ poznate piktograme, pisac Erich von Däniken je golemu strukturu
sliènu šahovskoj ploèi s uzdužnim i popreènim linijama, kao arak papira pun znakova Morseova pisma. Von Däniken je s velike visine uoèio i kružne oblike u èijem središnjem dijelu se nalaze pravokutnici i kvadrati. Za razliku od poznatih životinjskih i èovjeèjih likova, on svoja otkriæa smatra «vizualnim kodom» ili «porukom u binarnom kodu».
Upravitelj u amerièkoj zrakoplovnoj tvrtki i povjesnièar Jim Woodman
pretpostavio je da pošto se Nazca-linije vide samo iz zraka, narodi koji su ih nacrtali, morali su nekako moæi letjeti da bi ih vidjeli. Godine 1975 preletio je preko Nazcalinija u specijalnom balonu Condor I. koji je bio konstruiran od materijala koji je mogao biti dostupan plemenu Nazca. Woodman je tvrdio da su Nazca-narodi bili u stanju izgraditi leteæi balon na topli zrak. Nazce bi u košaricu smjestili preminule plemenske poglavare i puštali ih da odlete k suncu. Ovu neobiènu smionu teoriju potkrepljuje nekoliko èinjenica.
Crteži na oèuvanim glinenim posudama te keramièke ploèice kulture Nazce
pokazuju objekte koji bi svakako mogli biti baloni. K tome, u grobovima kulture Nazce pronaðeni su materijali koji svojom debljinom, lakoæom i otpornošæu gotovo nadmašuje suvremene materijale koje koristimo za balone na topli zrak. Osim toga, ostali istraživaèi koji su poduprli njegovu teoriju pretpostavljaju da su tvorci divovskih crteža na taj naèin mogli nadzirati precizno crtanje tih linija i likova. A indicije koje su ih doveli do tog zakljuèka su velike kružne «jame vatre» sa zaèaðenim kamenjem. Te su jame naðene na krajnjim toèkama mnogih linija, a mogle su biti u funkciji lansirnih rampi pri zagrijavanju balona. Meðutim za tu moguænost ipak ima premalo dokaza a previše nagaðanja.
Drugi tvrde da se preciznost linija mogla postiæi korištenjem samo zemaljskih naèina ozanèavanja, primjerice konopcima i štapovima i precrtavanjem nacrta s umanjenim mjerilom.
Slike naèinjene u zraku usporeðuju se s digitalnim prikazom zemljišta na
kojem se pojavljuju ti crteži u tlu. Nakon toga treba razviti zaseban sustav podataka koji æe omoguæiti analizu geometrijskih, astronomskih, arheoloških i tematskih karata.
Raèunalnom simulacijom mogu se prouèavati promjene na zvjezdanom nebu u
vremenskom rasponu od otprilike 1500 godina prije i poslije Krista. Tako bi se
astronomski uvjetovani planovi gradnje, ako oni postoje, uèinili vidljivima.
Arheolozima æe takve procjene zasigurno donijeti brojne spoznaje o stvarateljima
kulture Nazce. Dvojbeno je mogu li se u potpunosti odgonetnuti znaèenja tajnovitih
znakova iz prošlosti.
Možda se najveæe èudo Nazca-linija sastoji u tome što su opstale toliko
vremena. Radi se o sretnoj kombinaciji povoljnih metereoloških prilika i biologije. Èak i za pustinjske.
Uploaded with ImageShack.us
Uploaded with ImageShack.us
Uploaded with ImageShack.us