Tuga za uginulim ljubimcem

Kućni ljubimci veliko su veselje za cijelu obitelj, ali još prilikom kupnje ili udomljavanja životinjice, svi smo svjesni da je njihov životni vijek kratak. Kada ljubimac ugine, djeca mogu osobito intenzivno proživjeti gubitak bića koje su smatrali najboljim prijateljem, utjehom i veseljem. Stoga im moramo pomoći da shvate što osjećaju i kroz kakvo iskustvo prolaze.
Osjećaji prilikom gubitka životinje mogu biti zbunjujući. Dubina emocija ovisi i o dobi djeteta te njihovom prethodnom povezanošću s ljubimcem. Djeci treba u svakom slučaju pomoći da shvate kako je u redu svoje žaljenje iskazati tugom i plakanjem. Ukoliko i sami tugujemo, u redu je te osjećaje pokazati pred djecom, jer ih na taj način učimo da izraze vlastite emocije bez srama i potiskivanja.
Razgovor
Kao i u svim teškim trenucima, djeci treba dati priliku da pričaju o onome što osjećaju. Treba im postavljati specifična pitanja o onome što misle. Misle li da će se životinjica kad tad vratiti? Što misle zašto je otišla ili uginula? Kakve osjećaje drže u sebi i što bi željeli da njihov psić ili maca znaju?
Prije razgovora dobro je izabrati neku sigurnu i neutralnu okolinu u kojoj će se dijete osjećati ugodno dok govori o sebi i svojim osjećajima. To može biti dnevna soba, dvorište ili park. Razgovor možete planirati unaprijed ili ga jednostavno započeti ukoliko ga dijete samo potakne. Djeca obično to rade na način da postave neko pitanje, izraze neku tvrdnju ili pak otvoreno zaplaču za uginulim ljubimcem.
Takve prilike nije poželjno ignorirati s mišlju da će dijete samo sve “prožvakati” i za dva dana nastaviti uobičajenom rutinom.
Ponudite utjehu i rješenja
Postoji niz načina da se tugovanje za ljubimcem izrazi na zdrav način. Možete zajedno s djetetom izraditi svojevrsnu knjigu uspomena na ljubimca u koju ćete zalijepiti nekoliko fotografija i pismeno izraziti što osjećate. U taj dnevnik možete upisati i neke pjesmice, priče o dogodovštinama ljubimca, crteže i ostale uspomene kao što su oglice i slično. Igračke i posudice koje su ostale iz ljubimca zajedno pospremite u kutiju i odložite na tavanu
Najvažniji dio kreiranja takvih uspomena je da su one u fizičkom obliku, da ih izrađujete ručno, pa imate prilike razmišljati i razgovarati s djetetom o proteklim događanjima. Kreativan rad oslobađa nakupljene emocije i nudi konstruktivnu aktivnost preko koje se lakše može preboljeti smrt ljubimca.

Nakon tjedan dana…
Važno je nakon nekog perioda ponovno pitati dijete kako osjeća odlazak kućnog ljubimca. Možda je ostalo još nakupljenih osjećaja ili je proces tugovanja prešao u neku novu fazu s novim pitanjima i nedoumicama.
Dnevnik o ljubimcu koji ste zajedno izradili ponovno se može otvoriti i dopisivati novim pjesmicama ili crtežima.
Cilj je pokazati mališanima da je u redu i prirodno tugovati za životinjicom koja im je nešto značila i uz kreiranje lijepih uspomena na psića, zamorca, zečića ili macu, učiti ih kako razvijati suosjećanje prema svim životinjama.

Izvor:mojedijete.com
_____________________________________________________________________
Nije nam niti jedan uginuo..ali teško joj pada kada mače moramo dati nekome. Ona njih sve smatra svojima. Ali zato od prvog dana ju pripremamo da mačići nisu naši da je naša smao maca i da nju najviše volimo. A mačići idu kod dobrih teta ..čika..male djece koa ona koji će ih paziti i maziti isto kao i ona.
Mada nikada nije svejedno kada vidi da jedno dolazi od kuće.