Zeta Reticuli

Da je Jupiter (koji je najveca planeta koja kruži oko Sunca) osamdeset puta veci, dobio bi status zvijezde. Takozvanog "crvenog zvjezdanog patuljka". I naš Suncev sustav bi bio poznat kao sustav s dvije zvijezde. odnosno dva sunca.Polovina zvijezda na našem vidljivom nebu su rodene kao zvijezde blizanci. Ukoliko su zvijezde dovoljno daleko jedna od druge stvara se pretpostavka za razvoj života. Ukoliko su previše blizu, temperature su previsoke za život baziran na ugljiku (naš, na primjer). Svaka od zvijezda ima svoje planete jednu, dvije, tri... deset. Ukoliko zvijezda, odnosno sunce, isijava dovoljno energije (niti premalo, a niti previše) te ima dovoljno dug život (naše Sunce ima 11 milijardi godina života; trenutno je na pola puta), onda dobivamo drugi uvjet za nastanak života na jednom od planeta.

Zamislimo jedan takav sustav, s dva sunca, i s nekoliko planeta u orbiti oko svakog sunca. Tokom dana oba sunca bi bila vidljiva; tokom noci, golim okom bi vidjeli planete u našem suncevom sustavu, ali i planete koje kruže oko drugog sunca. U tom slucaju ne bi upali u zamku kao naši srednjovjekovni preci koji su mislili da sva nebeska tijela kruže oko Zemlje; i da je Zemlja središte Kozmosa. Ne samo da takav sustav upucuje na realnije shvacanje svemira, nego i potice na želju za interplanetarnim putovanjima. Oci uprte u nebo vremenom dovode do razvoja tehnologije koja nas vodi s planem na planetu, sa zvjezdanog sustava na zvjezdani sustav. I to one koji imaju najvecu vjerojatnost da sadrže život. Dvjestodvadeset trilijuna milja od Zemlje nalaze se zvijezde
Zeta 1 i Zeta 2 Reticuli. Zajednicko ime im je jednostavno Zeta Reticuli. Od Australije do Meksiko Cityja vidljive su golom oku. Nalaze se na Južnom polunebu. Prica koja slijedi nudi pretpostavku da je Zeta Reticuli domovina razvijenoj humanoidnoj civilizaciji koja povremeno posjecuje našu Planetu.

19. Septembra, 1961. godine, sredovjecni bracni par, Betty i Barney Hill iz New
Hampshira, su se vracali s godišnjeg odmora iz Kanade. Nalazili su se na lokalnom autoputu US Route 3. Nebo je bilo vedro, sa Mjesecom i zvijezdama. Hillovi su promatrali jednu "zvijezdu" koja se cudno pomjerala po nebu. Zaustavili su auto da bi je bolje vidjeli. Objekt se kretao njima u susret i uskoro je postalo ocito da ima oblik diska. Barney je dograbio dvogled sa sjedišta. Objekt je
imao prozore ! A iza prozora su se nalazila humanoidna stvorenja. Bacio je dvogled i potrcao u auto s namjerom da ode. No bilo je kasno. Pet bica je stajalo na putu. Betty i Barney su odvedeni u svemirski brod. Unutra su
fizicki pregledani. Jedan od humanoidnih bica je komunicirao s Betty. Nakon pregleda, Betty ga je upitala odakle su. On joj je pokazao trodimenzionalnu mapu s nizom tocaka i linija koje su ih spajale. "Gdje se nalazi vaša planeta na ovoj mapi", upitao je Betty. Ona nije znala odgovor i tema je promijenjena. Betty i Barney su bili vraceni u auto. Receno im je da ce zaboraviti ovu životnu epizodu. Svemirski brod se diže i nestaje na nebu. Americki par nastavlja svoj put kuci ne sjecajuci se kratkotrajne "otmice". Ipak, po povratku kuci, par
ne može da se sjeti gdje im je par sati te noci "nestalo". Imaju i snove koje ne mogu objasniti, tako da pocinju da traže pomoc psihijatara. Bostonski doktor, Benjamin Simon, nakon nekoliko sesija hipnoza uspijeva kompletirati sliku dogadaja. Uskoro, UFO grupe objavljuju pricu i ona postaje poznata širom Amerike. Ono što ovu storiju razlikuje od tisuca drugih su sljedeci razlozi :

-Prvo, rijec je o vrlo uvjerljivim svjedocima. Betty je imala magistarsku diplomu i
radila u kancelariji guvernera, u Odjeljenju za socijalnu pomoc. Barney je bio clan
državne komisije za ljudska prava. A u to doba svi državni službenici koji su tvrdili
da su imali paranormalna/UFO iskustva, gubili su posao. A bracni par Hill nije
imao razloga da izgubi svoj.

-Drugo, Hillovi se nisu sjecali niceg u svjesnom stanju, za razliku od mnogih drugih
"svjedoka". Tek uz pomoc hipnoze se njihova prica kompletirala.

-Trece, price supružnika pod hipnozom su se poklapale do najsitnijih detalja.

-I, cetvrto, Hillovi su iza sebe ostavili Zvjezdanu mapu kao dokaz susreta. To nije
bio slucaj s nizom drugih "kontaktiranih".

Naime, Betty je 1964. imala hipnoticku sesiju na kojoj je nacrtala zvjezdanu mapu.
S obzirom da nije imala svjesnog sjecanja, mapa je nacrtana putem tzv. "automatskog crtanja". Ovo je nacin na koji se zaboravljeni memorijski materijal izbaci na površinu uz neuobicajenu tocnost. Mapa je bila metar dugacka i pola metra široka. Niz tocaka koje su oznacavale zvijezde, razlikovale su se prema velicini (sjaju). Pojedine zvijezde su bile spojene linijama. Istaknuti trokut je bio u gornjem lijevom dijelu. Linije na mapi su oznacavale "trgovacke rute" ili "mjesta koja se povremeno posjecuju". Naša planeta je bila u ovoj drugoj grupi. Astronom Marjorie Fish je posjetila Betty Hill u ljeto 1969. Nakon tog razgovora i proucavanja Zvjezdane mape, Marjorie je provela naredne cetiri godine u dokazivanju autenticnosti mape. Krenula je od hipoteze da su posjetioci humanoidi koji su se
osjecali dosta komforno na našoj Planeti. To znaci da bi i njihova rodna planeta trebala imati atmosferu slicnu našoj. Posjetioci nisu imali nikakva zaštitna odijela, što znaci da je i biološki režim slican našem. Ovo je logika koju je
primijenila, napraviti selekciju zvijezda slicnih našem Suncu na kojima se mogao razviti život, u krugu od 55 svjetlosnih godina i usporediti tu
mapu s onom koju je nacrtala Betty. Prema zvjezdanim katalozima, u krugu od 55 svjetlosnih godina, nalazi se oko 1.000 poznatih zvijezda. Jedan posto su tzv. "giganti" i "supergiganti", a osam posto su tzv. "bijeli
patuljci". Oni predstavljaju dva ekstrema. Na jednoj strani previsoke temperature, na drugoj preniske da pogoduju razvoju života (Naravno, ogradujemo se samo na život kakvog mi poznajemo. Pretpostavke o životu baziranom na siliciju ili amonij hidroksidu, umjesto na ugljiku, ovaj put ne uzimamo u obzir. Dakle, istraživanje je limitirano samo na humanoide. I planete sa stabilnim temperaturama i odgovarajucoj gravitaciji). Oko 900 preostalih zvijezda je kategorizirano u klasama A, F, G, K i M. Svaka klasa ima svojih deset potkategorija. Eliminirajmo sve zvijezde iz prve dvije klase. A i F (na primjer Vega, Procyon) zbog nešto viših temperatura (dva puta) od našeg Sunca, duplo kraceg životnog doba (maksimum od 5 milijardi godina) i mnogo brže rotacije (vjerojatnost da nemaju planeta). Takoder, zanemarimo zvijezde iz klasa K i M zbog duplo nižih temperatura (na primjer Proxima Centauri ili Epsilon Eridani) i cestih smrtonosnih
radijacijskih vjetrova. To nas ostavlja sa samo 46 zvijezda iz klase G. Iste klase kao i naše Sunce (G2).

Neke su pojedinacne, neke zvijezde blizanci, nekolicina su grupe zvjezdanih sustava. Zajednicko im je da imaju stabilne uvjete kao naše Sunce, da vjerojatno imaju planete u svojoj orbiti, i da neke od njihovih planeta imaju gotovo identicne uvjete za razvoj života kao i planeta Zemlja. Medu ovim zvijezdama su i zvijezde blizanci : Zeta 1 i Zeta 2 Reticuli. Letimican pogled na svih 46 zvijezda govori da su one nepravilno rasporedene po zvjezdanom nebu. Zeta Reticuli se nalazi u dijelu neba gdje su ostale zvijezde najgušce grupirane. Zvjezdana mapa koja je sadržala 46 zvijezda, sa Zetom Reticuli na skoro centralnom mjestu ("sjeverozapadno" od sredine), postala je poznata kao Mapa Marjorie Fish. Njena mapa je usporedena sa Zvjezdanom mapom koju je nacrtala Betty Hill. Slicnost je bila zapanjujuca ! Da li su stanovnici iz zvjezdanog sustava Zeta Reticuli primijenili istu logiku u svom istraživanju svemira i života u njemu ? Odgovor je afirmativan. Da li je Zvjezdana mapa napokon bila dokaz u rukama Zemljana o postojanju slicnih bica na samo 32 svjetlosne godine udaljenosti ? Nažalost, odgovor je za vecinu Zemljana negativan. Ugledni casopis "Astronomy" je u broju od Decembra, 1974. godine, objavio prilog o podudarnosti dvije mape. Nakon toga je slijedila polemika u nekoliko narednih brojeva u kojoj su ucešca uzeli niz astronoma (medu kojima i Carl Sagan). Ubrzo, prašina se slegla i mediji više nisu objavljivali priloge o posjeti vanzemaljske civilizacije, koja se desila 1961. godine.
Još jedna epizoda je postala samo prica u zaboravljenim, prašinom prekrivenim,
casopisima...