Sudsko veće sudije Zorane Trajković zakazalo je za danas izricanje četvrte prvostepene presude Andriji Draškoviću i Aleksandru Goluboviću Batanku, zbog ubistva pripadnika "surčinskog klana" Zvonka Plećića.Više tužilaštvo u Beogradu predložilo je u završnoj reči da Drašković i njegov kum Golubović budu osuđeni na maksimalne zatvorske kazne od 15 godina zatvora zbog ubistva Plećića, kao i da im bude određen pritvor.
Odbrana Draškovića i Golubovića zatražila je da oni budu oslobođeni optužbe, tvrdeći da su u restoranu "Rojal Knez" u Beogradu u septembru 2000. na Plećića pucali u samoodbrani, odnosno krajnjoj nuždi.
Preciziranom optužnicom od 17. maja ove godine Drašković i Golubović se terete da su nakon prepirke s Plećićem, koji je došao za njihov sto dok su ručali, izvadili pištolje i ispalili veći broj hitaca u njega.
Prethodnom optužnicom, na osnovu koje su dva puta osuđeni na višegodišnje kazne zatvora, a jednom oslobođeni, izbačena je formulacija da je Plećić u jednom trenutku ustao i desnom rukom krenuo prema pojasu.
Zamenik višeg tužioca u Beogradu Vera Stanić je, obraćajući se u završnoj reči sudskom veću, tvrdila da ne postoji nijedan podatak među izvedenim dokazima da je Plećić na bilo kom mestu i u bilo kom momentu upotrebio vatreno oružje.
Zamenica tužioca je navela da su okrivljeni bili nepoverljivi prema svakome i, bez obzira na pretnje, oni su izvadili pištolje i pucali na Plećića, koji je bio okrenut leđima, a Drašković mu je pucao u glavu sa 10 do 15 centimetara udaljenosti.
Obrazlažući predlog za maksimalne kazne i pritvor optuženima jer, kako je navela, postoji opasnost da će se "dati u bekstvo", Stanićeva je detaljno podsetila na prethodno izrečene presude, tvrdeći da je tim povodom bilo određenih opstrukcija.
Punomoćnik Plećićeve porodice Goran Krasić podržao je završnu reč tužioca i zatražio da se osude po zakonu.
Drašković je u završnoj reči kritikovao stav tuzilaštva da je nebitno što mu je "zemunsko-surčinski klan" pretio smrću, navodeći da je Plećić došao u restoran, u kome je, pored Golubovića, bila i njegova tadašnja supruga Elena, "da nam iskida glave i uništi živote".
" 'Zemunski klan' je zlo, gomila bolesnih kretena i šta je trebalo da uradimo kada je došao u restoran i napao nas. Već 10 godina nas mrtav Plećić ubija", istakao je Drašković, apelujući da sud uzme u obzir što govore dojučerašnji Plećićevi prijatelji pred Specijalnim sudom o planu za njegovu likvidaciju.
"Na vama je da donesete presudu, a mi ćemo da preživimo," dodao je Drašković.
Golubović je ponovio da nije kriv i zamolio sud da ih oslobodi.
Draškovićev branilac Veljko Delibašić je, tražeći oslobađanje svog branjenika, naveo u završnoj reči da je ovaj slučaj školski primer nužne odbrane i da ovde nema krivičnog dela, jer da su čekali da Plećić prvi pripuca, Drašković bi bio mrtav.
On je podsetio da su brojni pripadnici "zemunskog klana", svedoci saradnici, kao i bivši zamenik direktora BIA izjavili da je ta grupa pratila Draškovića i htela da ga likvidira, kao i da je Plećić po nalogu Ljubiše Buhe Čumeta došao u "Knez" da ubije.
Takođe je naveo da je Draškovićevo obezbeđenje dva dana pre ovog incidenta uhapsio bivši komandant "crvenih beretki" Milorad Ulemek Legija i oduzeo mu blindirano vozilo i da su momci koji su ga tog dana čuvali "bili skupljeni s koca i konopca iz unutrašnjosti Srbije i nisu znali ni ko je Plećić".
"Onog trenutka kada je Plećić izašao iz auta ispred restorana Drašković je dobio pravo da mu puca u glavu i tako spase svoj život i život svog kuma i supruge", istakao je advokat.
I ostali branioci su zatražili oslobađenje Draškovića i Golubovića.
Za ubistvo Plećića, Drašković i Golubović osuđivani su dva puta, ali su te presude ukidane odlukama Vrhovnog suda.
Oni su najpre pravosnažno osuđeni na po 11 i po i 11 godina zatvora, a zatim, posle usvajanja zahteva saveznog tužioca za zaštitu zakonitosti, na ponovljenom suđenju na po sedam godina.
Na trećem suđenju Drašković i Golubović oslobođeni su krivice, jer je sud ocenio da su pucali u samoodbrani.
Drašković i Golubović su proveli po četiri godine u zatvoru, a posle treće presude pušteni su na slobodu.
Vrhovni sud Srbije je ukinuo i tu oslobađajuću presudu i vratio predmet na ponovno suđenje.
Izvor