Homeopatija

ŠTO JE HOMEOPATIJA?

- Homeopatija nastoji
stimulirati kod bolesne osobe vlastiti prirodni kapacitet
samoizlječenja. Homeopatski lijekovi djeluju tako da pomažu u samoobrani
organizma. Oni nas "cijepe" protiv bolesti.
- Homeopatija shvaća
bolest kao posljedicu poremećaja u samom tijelu; budući da tijelo
posjeduje prirodnu obranu kojuhomeopatski lijekovi
mogu stimulirati, da bi izliječila određenu bolest, homeopatija nužno
ide do samog njezinog izvora.
- Homeopatija nastoji uspostaviti
poremećenu ravnotežu pacijenta uporabom odgovarajućih prirodnih
pripravaka.
- Homeopatija otkriva i primjenjuje supstance koje su
istovjetne energiji tijela, stoga je potrebna minimalna razina vitalne
energije kako bi tijelo uopće moglo reagirati na homeopatski tretman.
-
Klasična homeopatija uzima u obzir emocionalna, mentalna i fizička
svojstva pojedinca; na osnovi potpune slike odlučuje koji lijek
odabrati.
- Klinička homeopatija tretira ciljano određene bolesti
homeopatskim lijekovima, s obzirom na homeopatsku farmakopeju. Najčešće
koristi kombinirane homeopatske pripravke radi što veće sigurnosti.
Klinička je homeopatija idealna za liječenje najčešćih tegoba, kao što
su gripa, upala sinusa, prehlada, kašalj, artritis, alergija, ekcemi,
tjeskoba i stres, reduciranje tjelesne težine, migrena i glavobolja,
tegobe u menopauzi, kandidijaza, PMS, i dr.

-Homeopatija se temelji na tri važna načela. Ona su:
ZAKON SLIČNOSTI
Treba postojati veza između
bolesti i lijeka. Osnovni princip homeopatije jest dakle princip "slično
se liječi sličnim" - "similia similibus curentur" - što znači da se
bolest može liječiti supstancom koja je u stanju proizvesti simptome
slične onima od kojih pati pacijent. Već samo ime otkriva nam taj
princip: riječ homeopatija je grčkog porijekla: homois = sličan, pathos =
bolest.
- INFINITEZIMALNOST
Homeopatija koristi biljne,
mineralne i kemijski proizvedene mješavine prirodnih supstanca. Oni se
po određenom postupku sve više razrjeđuju, čime se postižu sićušne, lat.
infinitezimalne, gotovo neznatne doze originalne supstance.
- CJELOVITOST
Budući da homeopatija smatra osobu
cjelinom, svaki se tretman temelji na pretpostavci da je svaka bolest
vidljiva manifestacija dublje ukorijenjenog poremećaja.
BIOLOŠKA PODRŠKA - KONCEPT MEDIJA
U ovom kontekstu riječ "medij" odnosi se na biološku podršku koja pod
stimulacijom može reagirati na sebi svojstven način. Ta vrsta
predispozicije objašnjava zašto određeni pojedinci imaju alergijske
reakcije kada su izloženi određenim elementima, dok ih drugi nemaju.
Koncept
medija, u našem suvremenom svijetu neporeciva činjenica, uočen je prvi
put još u Hipokratovo doba, a osnivač homeopatije Hahnemann definirao ga
je riječima: "Postajemo bolesni samo onda... kada našem tijelu manjka
otpor, te je zbog toga sklono podleći bilo kojem patogenom uzroku koji
je prisutan u nekom određenom vremenu."
Homeopatija koristi biološku
podršku da bi pomogla tijelu koje se bori protiv napada mikroorganizama i
toksina.

POVIJEST HOMEOPATIJE
Grčki liječnik Hipokrat (5.st.p.K.), poznat i kao otac medicine, prvi
je pisao o liječenju sličnog sličnim. On je prvi ukazao na činjenicu da
je bolest posljedica prirodnih sila, a ne božanskih utjecaja.
Homeopatsku
medicinu, kakvom je danas znamo, promovirao je dr. Christian Friedrich
Samuel Hahnemann (1755.-1843.). U svoje vrijeme zagovarao je mnogo toga
što danas više nije novost: pravilnu ishranu, redovitu tjelovježbu i
poboljšane socijalne uvjete. U svojim istupima protestirao je protiv
primjene visokih doza lijekova s drastičnim neželjenim popratnim
djelovanjima. Radio je kao liječnik praktičar, i mnogo je prevodio s
engleskog i francuskog jezika.
Godine 1790. dok je prevodio "Raspravu
o ljekovitom bilju" dr. W. Cullena, Hahnemann je naišao na odlomak o
kori drveta kininovca, iz koje se dobiva kinin, veoma dobar lijek protiv
malarije. Odlučio je sam provesti eksperiment i pozabaviti se daljnjim
istraživanjem. Danima je sam sebi davao doze kinina i detaljno zapisivao
sve svoje reakcije. Na svoje čuđenje, dobio je simptome malarije,
usprkos činjenici da zapravo nije bio zaražen tom bolešću. Simptomi su
se vraćali svaki put kad bi uzeo dozu kinina i trajali bi po nekoliko
sati. Pitao se da li je to razlog zašto se malarija liječi kininom.
Hahnemann je potom testirao mnoge druge supstance na isti način - dajući
doze zdravim osobama i primjenjujući spoznaje u razvoju simptoma za
liječenje bolesti sa sličnim simptomima. Mnoge supstance koje je
koristio bile su doista vrlo otrovne i to ga je potaklo da
eksperimentirajući ustanovi najmanju moguću djelotvornu dozu. Konačno je
razvio metodu potenciranja početne supstance. Tako je, dajući izuzetno
male doze, otkrio da je izliječio mnoge bolesti bez nepoželjnih
popratnih pojava. 1810. utvrdio je principe homeopatije u djelu "Organon
rationale medicine", da bi nakon toga započeo predavati homeopatiju na
Sveučilištu u Leipzigu.
Cijelog svog života nastavio je
eksperimentirati sa razrijeđenim lijekovima postupno koristeći sve
slabije otopine, koje su, paradoksalno postajale sve djelotvornije.
Slijedom
Hahnemannovog uspjeha, homeopatija se brzo proširila Europom i dijelom
Amerike.
Utemeljitelj homeopatije u Velikoj Britaniji je dr. Quin,
nakon što je izliječio sam sebe od kolere pomoću kamfora 1831. godine, a
prvu Londonsku homeopatsku kliniku utemeljio je 1849. godine.
Klasična
homeopatija temelji se na radu dr. J. T. Kenta, američkog homeopata
koji je uveo pojam konstitucijskih tipova i propisivanja homeopatskih
lijekova u skladu s tim, pri čemu se prije propisivanja nekog
homeopatskog lijeka uzimaju u obzir fizički simptomi bolesti i
emocionalne karakteristike pacijenta.

JE LI JE
HOMEOPATIJA SLUŽBENO PRIZNATA?

U mnogim zapadnim
razvijenim zemljama (Njemačka, Francuska, Švicarska, Austrija, Velika
Britanija, USA, Kanada...) homeopatija je zakonski priznata i općenito
prihvaćena kao sigurna alternativa konvencionalnom liječenju.
Prakticiraju je kvalificirani liječnici homeopati.
Unatrag nekoliko
godina i hrvatski Zakon o lijekovima svrstava homeopatske lijekove u
posebnu grupu - Homeopatski proizvodi, i određuje uvjete za njihovu
registraciju i promet. Za razliku od ostatka svijeta, homeopatski
pripravci u Hrvatskoj ne smiju imati istaknutu indikaciju tj. namjenu
pripravka i moraju sadržavati opasku "bez dokazanih terapijskih
indikacija", koja se objašnjava nemogućnošću provođenja standardnih
kliničkih testova za lijekove. Homeopatski pripravci, zbog svoje
prirode, nemaju prag toksičnosti ni letalnu dozu.
Neke zemlje
(Njemačka, Francuska, Velika Britanija, USA...) imaju homeopatske
farmakopeje, a u izradi je homeopatska farmakopeja EU. U spomenutim se
zemljama neki homeopatski lijekovi mogu dobiti u okviru zdravstvenog
osiguranja. Danas, primjerice, radi pet homeopatski bolnica zdravstvenog
osiguranja u Engleskoj i to u Londonu, Glasgowu, Liverpoolu, Bristolu i
Tunbridge Wellsu, te mnogobrojne privatne ambulante i klinike. Više od
četiri stotine liječnika prakticira homeopatiju u Velikoj Britaniji. Na
raspolaganju su i besplatni vodiči za samopomoć koji predlažu lijekove u
liječenju svakodnevnih bolesti i tegoba.

KOJE SE BOLESTI
LIJEČE HOMEOPATIJOM?

Homeopatski lijekovi liječe isti
široki spektar bolesti kao i konvencionalni. Za najčešće bolesti kao što
su gripa, bolesti dišnih putova, alergija, PMS, menopauzne tegobe,
gljivične infekcije i kandidijaza, regulacija tjelesne težine,
glavobolja, migrena, artritis, uhobolja, probavne smetnje i nadutost,
opstipacija, akne, ekcemi, umor, tjeskoba, nesanica, koncentracija,
kondicija, odvikavanje od pušenja i dr., koristi se samopomoć, kao i kod
konvencionalne medicine. Za teške bolesti nužno je potražiti
profesionalni savjet.
Na našem tržištu, u našim ljekarnama se mogu
nabaviti vrhunski kanadski homeopatski lijekovi za samopomoć
farmaceutske tvrtke "HOMEOLAB".
Kanadsko-američku tvrtku "Homeolab",
prvu na rang listi kvalitete u Americi i Kanadi, nosioca mnogobrojnih
nagrada i priznanja za kvalitetu, u Hrvatskoj distribuira tvrtka
Naturalia.
OD ČEGA SE RADE HOMEOPATSKI LIJEKOVI?
Homeopatski lijekovi mogu biti biljnog, životinjskog i mineralnog
podrijetla. Mogu se koristiti i supstance mikrobiološkog podrijetla,
npr. cjepiva. Sastav homeopatskog lijeka može biti i biološki i kemijski
i sintetski - liječnik može zahtijevati da se bilo koja supstanca
pripremi na homeopatski način.
PRIPREMA HOMEOPATSKIH LIJEKOVA
Priprema homeopatskih lijekova je proces koji se uglavnom sastoji u
razrjeđivanju ljekovitih supstanca unutar kojih se putem dinamiziranja ili potenciranja oslobađaju aktivni i
kurativni agensi. Premda jednostavna, priprema zahtijeva veliku
brižnost i savjesnost u praksi kako bi se osigurala kvaliteta i
pouzdanost gotovog proizvoda. Primarni materijal od topivog bilja i
životinjskih supstanca zove se matična tinktura. To je ekstrakt
vode/alkohola dobiven bilo maceracijom ili perkolacijom, korištenjem
alkohola razne jakosti u odnosu na početnu supstancu. Netopivi metali i
minerali koriste se u obliku fino mljevenog praha.
Ove supstance
postaju homeopatski lijekovi nakon potenciranja.
Tekuće homeopatske
potencije pripremaju se sukcesivnim razrjeđivanjem u smjesi alkohola i
vode.
Postoje dvije metode razrjeđivanja: decimalna i centezimalna.