Patološko laganje

Kako označiti precizno što je to patološko laganje kada puno ljudi
govori laži? Kao da su laži postale dio naše svakodnevnice kojima se
neki služe da bi prevarili druge, neki pak da bi ublažili bolne istine, a
oni treći lažu iz sasvim nepoznatih razloga.

U službenim međunarodnim klasifikacijama posebno je označena kategorija
patološkog laganja. Ta kategorija podrazumijeva da je patološko laganje u
osnovi prisutno kod one osobe koja sustavno govori laži unatoč
činjenici da za iste može biti ili već jest kažnjena.

Laganje je češće prisutno kod pojedinih bolesti i poremećaja kao npr.
nekih razvojnih i/ili antisocijalnih patoloških poremećaja. Znanstvenici
su dokazali da postoje i određeni centri u mozgu koji bilježe promjene
kod patološkog laganja. Studije su pokazale npr. smanjenu aktivnost u
jezgri talamusa, osobito u području tzv. desnog hemitalamusa te povećanu
aktivnost u prednjem cingularnom režnju, dorzolateralnom prefrontalnom
korteksu kod grupe volontera koji nisu skloni patološkom laganju.

Ako je laganje zajednički obrazac ljudskog ponašanja kada postaje
patološko? U psihijatrijskom žargonu patološko laganje se označava često
kao pseudologija fantastika, a rjeđe se koristi sinonim mitomanija i
bolesno laganje. Uglavnom u literaturi patološko laganje je opisivano
kroz stoljeća. Za razliku od laganja koje u podlozi ima sticanje
određene koristi za osobu koja laže, patološko laganje se češće vezuje
za osobu, a ne za situaciju, nema eksterne odnosno posljedične koristi i
uglavnom je nesvrhovito. Čak štoviše, diskriminirajuće je za osobu koja
laže, a ona se unatoč tome i dalje koristi lažima.

U suvremenoj DSM-IV klasifikaciji bolesti i poremećaja, patološko
laganje kao kategorija ne postoji. Međutim postoji kao jedno od
psiholoških stanja i simptoma u okviru tzv. umišljenog poremećaja, mada
se sa sigurnošću može tvrditi da mnoge osobe sklone patološkom laganju
ne pokazuju ostale simptome umišljenog poremećaja.

Patološki lašci opsesivno i impulzivno lažu. Mijenja se samo tematika.
Stoga mnogi ovaj fenomen približavaju razini psihotičnog poremećaja.
Postoje stavovi da patološki lašci ne mogu kontrolirati svoje laži, što
može dovesti i do kriminalnog ponašanja koje se npr. može ispoljiti i
kod davanja iskaza na sudu.

Još uvijek nedostaju sustavna istraživanja o eventualnim abnormalnostima
središnjeg živčanog sustava, nedovoljno je istraženo pitanje da li je
patološko laganje posljedica preegzistirajuće duševne bolesti ili je to
sama duševna bolest, ako pak jeste tada bi bilo nužno odrediti njezine
stabilne i konzistentne simptome i uvrstiti ju u međunarodnu
klasifikaciju bolesti.

Sve ranije navedene nepoznanice predstavljaju i poteškoću kada se radi o
liječenju osoba koje patološki lažu. Patološki lažljivci se u pravilu
ne osjećaju bolesnima, njihovo ponašanje je često impulzivno i
opsesivno, a poriv za laganjem nekontroliran. Postoje odredjene vrste
psihoterapije i farmakoterapije koje ne djeluje direktno na patološko
laganje, ali djeluje upravo na gore navedene komponente kao njihov
sastavni dio.

Izvor

patološko laganje je teško psihičko oboljenje. bez obzira što se patološki lažljivci ne osjećaju bolesnima, pomoć im je potrebna.

Slazem se da im je pomoc potrebna ..ali niko se nece sloziti da je patoloski lazov i kako onda mu pomoci

Najbolji patološki lažljivci su političari,tolko dobro lažu da te uvjere da govore istinu .....Mislim da oni ne mogu prihvatit svoje realno stanje i oni se laganjem prezentiraju okolini .. jedino oni sami sebi mogu pomoći kad prihvate istinu o tome da jesu lažljivci ili kada ih život ili negativno iskustvo na to prisile

Laž je svjesno izrečena neistina ili obmana. Svatko slaže barem jednom u životu, tako tvrde psiholozi. Ponekad ljudi lažu bez određene namjere, pokušavajući se zaštititi od emocionalne boli. Općenito pravilo glasi: gdje je laž, tu je i strah, i to od prijekora, kazne, strah da smo učinili nešto loše i neprimjereno, da ćemo nekome učiniti nešto loše ili da će se nešto okrenuti protiv nas… Laž je povezana i s iluzijom, prijevarom i nesposobnošću podnošenja onoga što nam se događa u životu.
Na pitanje može li se laž od saveznika u društvenom životu pretvoriti u bolest, odgovor je potvrdan. Dva su čimbenika koja, posebno jave li se istodobno, ukazuju na to da je igra lažima vrlo opasna. Prvi je učestalost kojom se njima koristi, rabeći laž kao stalnu tehniku u odnosima s drugima, nerijetko kao strategiju za postizanje ciljeva. Drugi čimbenik je potpuni izostanak osjećaja krivnje. Kad se premaši granica, stručnjaci govore o "perverznim osobnostima" – to su one koje neprestano prekoračuju granicu između dopuštenog i nedopuštenog, dobrog i lošeg. Ovisno o razlozima i cilju razlikuje se više vrsta laži: narcisoidna, sklonost preuveličavanju vlastitih zasluga kako bi se pridobilo odobravanje drugih; histrionska, to je pretjerivanje koje služi da bi se zbog nekog emocionalnog manjka privuklo tuđu pažnju; bolesna, glumljenje bolesti ili čak samoranjavanje kako bi se potakla briga drugih… Opazi li se da se prelazi granica i da se nije moguće vratiti, najbolje je što prije se obratiti stručnoj osobi, psihologu ili psihijatru. Isto vrijedi i za djecu. Ako mnogo lažu u trećoj, četvrtoj ili petoj godini, to nije razlog za zabrinutost, no rade li to sa 10, 11 ili 12 godina i na donekle čudan način, to je već znatno opasnije.
Nije nužan poligraf da bi se otkrilo lažljivca. U mnogim slučajevima dovoljno je pažljivo promatrati osobu s kojom se razgovara te potražiti neke od sljedećih znakova:
Lice: crveni ili jako problijedi, smije se samo usnama, ali ne i očima, čelo se znoji…
Ponavlja pokrete: dodiruje nos, pokriva usta, često povlači i ovratnik bluze…
Nemirno pokreće noge ili ruke
Pogled i oči: ima raširene zjenice, suze mu oči, podiže obrve, ne zadržava pogled dugo vremena na očima sugovornika, češće trepće…
Kontradiktoran je, naljuti se kad ga se mnogo ispituje ili zamoli da nešto ponovi; može čak optužiti drugog da mu ne vjeruje
Ton glasa: govori višim ili oštrijim tonom nego inače, zbog nervoze, priča brže nego inače
Ne ponaša se prirodno; njegovi pokreti djeluju neiskreno, kontrolira ili pretjerano naglašava iz straha da će ga nervoza odati
Govor je prepun stanki: treba više vremena da smisli laž nego da se nečega prisjeti.
(wikipedia)

Moram priznati da mi je dobro poznat pojam patološkoga laganja. Vjerujte mi da je to oblik psihičkoga oboljenja od kojeg strada ne samo osoba koja ima oboljenje, nego i uži članovi obitelji.

Z asve ima rješenja i pomoći , bitna je samo odluka , volja želja i onaj klik da se obračunaš sa onim negativnim u sebi. Već samo razmišljanje o tome je prvi korak i to je pozitivno. Odlično je kad čovjek postane svjestan svoje loše navike. Dalje je sve na njemu a onda i dragi Bog pomaže ponekad uz ljekove. A onda će se naći i dragi ljudi koji će biti uz tu osobu. ne sumnjam. Obitelj je najvažnija. Do zadnjeg atoma da pruže svoju podršku i pažnju. Ako obitelj izda ni tu nije kraj. Jo bih se tad još žešće borila za inat.

Zaista je najgori problem kod patoloških lažova što oni većinom sami sebe uvjere u vlastite laži.

klara je napisao/la:

Moram priznati da mi je dobro poznat pojam patološkoga  laganja. Vjerujte mi da je to oblik psihičkoga oboljenja od kojeg strada ne samo osoba koja ima oboljenje, nego i uži članovi obitelji.

naravno da stradaju, mada i tu ima onih sa manjom i većom dozom laganja...nema tko nije slagao...ne postoji osoba...ali kada krene kronično da laže i još pri tom zna da laže, onda je to ružna i tužna činjenica za sve nas koji imamo kontakt s tom osobom...