Fekalna inkontinencija

Fekalna inkontinencija predstavlja vrlo ozbiljno stanje koje pogođenu
osobu prvenstveno dovodi u poziciju teške fizičke invalidnosti, a s
druge strane vuče za sobom brojne psihičke traume, kao što je gubitak
samopouzdanja. Procjenjuje se da je fekalna inkontinencija drugi vodeći
razlog koji pacijente dovodi u poziciju da su trajno ovisni o azilu u
domovima za zbrinjavanje nemoćnih osoba.
Uvod Pod definicijom fekalne inkontinencije
podrazumijeva se povremena ili trajna nemogućnost zadržavanja stolice
(>10 mL) u trajanju od najmanje mjesec dana kod osoba starijih od tri
godine.
Zadržavanje stolice ovisi o brojnim čimbenicima kao što su mentalno
zdravlje, konzistencija i volumen stolice, motilitet crijeva,
rastezljivost rektuma, funkcija analnog sfinktera, inervacija tkiva i
organa oko završnog dijela rektuma uključujući i anorektalne reflekse.
Anatomska barijera koja osigurava kontinenciju stolice je stijenka
završnog rektuma, te unutarnji i vanjski analni sfinkter i puborektalni
potporni mišići.

Procesi koji mogu dovesti
do inkontinencije stolice
Disfunkcija analnih sfinktera

• smanjeni
  tonus sfinktera zbog traume u području anusa bilo akcidentalno pri
  porođaju ili kasnije, te oparativnih zahvata kao što su operacija
  analnih fistula, hemoroida.
  
• infiltrativni procesi (primarni i
  sekundarni maligni tumori)
  
• vaginalni porod može dovesti do
  inkontinencije odmah ili godinama nakon poroda
  
• diabetes mellitus
  

Smanjena propustljivost rektuma. Normalno završni dio ravnog crijeva
(rektum) zadržava oko 300 mL stolice bez nagona za defekacijom. U
stanjima smanjene propustljivosti rektuma pokreće se refleks defekacije i
na minimalne količine stolice u ampuli rektuma. Najčešće se tada radi o
upalnim bolestima crijeva (ulcerozni kolitis i kolitis povezan s
Crohnovom bolešću) te postiradijacijskom kolitisu (kolitisi nakon
zračenja zbog malignih tumora u maloj zdjelici).Poremećena osjetljivost rektuma u
bolestima kao što su diabetes mellitus, multipla skleroza, demencija,
povrede produžene moždine.
Impakcija
stolice u ampuli rektuma je vrlo čest razlog inkontinencije kod
starijih osoba. Radi se o „zaglavljenom" komadu tvrde stolice u ampuli
rektuma koji trajno relaksira unutarnji analni sfinker i time dovodi do
trajnog propuštanja tekuće stolice.


Dijagnoza
Procjena pacijenata s fekalnom
inkontinencijom počinje iscrpnim razgovorom te dobrim kliničkim
internističkim, baš kao i neurološkim pregledom. Digitorektalni pregled
je vrlo važna i lako izvodljiva pretraga koja nam daje dobar uvid u
stanje sfinktera i eventualnu infiltraciju stijenke rektuma, a izvodjiva
je već u ordinaciji liječnika opće prakse. Od daljnjih dijagnostičkih
procedura najvažnije su rektosigmoidoskopija, anorektalna manometrija,
transrektalni ultrazvuk, elektromiografija sfinktera.

Konzervativna, nekirurška,
terapija

• Formiranu stolicu je lakše
  kontrolirati nego tekuću, stoga je pametno inicijalno započeti terapiju
  dijetom preparatima koji vežu vodu na sebe i utječu na formiranje
  stolice (metilceluloza)
  
• Lijekovi koji
  smanjuju motilitet stolice i podižu tonus analnog sfinktera
  (loperamid).
  
• Kod pacijenata s impaktiranom
  stolicom, jednostavnim zahvatom se i digitorektalno može
  evakuirati zaostali komadi stolice te efektno riješiti inkontinencija.
  
• Električna stimulacija korijena
  sakralnih živaca može dovesti do oporavka kod pacijenata s intaktim
  sfinkterom.
  
• Analna
  električna stimulacija podrazumijeva dnevnu stimulaciju
  korištenjem analne elektrode i može se koristiti samostalno kod kuće
  nakon edukacije u adekvatnoj ustanovi.
  

„Biofeedback"-terapija

„Biofeedback"-terapija
predstavlja bezbolnu, neinvazivnu tehniku gdje pacijente učimo
da kontroliraju određene tjelesne procese koji nisu pod kontrolom naše
volje, kao što je ritam rada srca, tonus glatkih mišića, temperatura.
Ove aktivnosti se mogu registrirati elektrodama i bilježiti, odnosno
evaluirati na monitoru. Jedna od indikacija za ovu tehniku je i
fekalna inkontinencija, koja se provodi uglavnom u devet navrata u
trajanju od 40 do 60 minuta, pod kontrolom obučene medicinske sestre u
periodu od tri do šest mjeseci.


Kirurška terapija uključuje parcijalno obnavljanje sfinktera ili
podizanje stražnjeg dijela sfinktera. Novije mogućnosti su implantacija
arteficijalnog sfinktera. Radi se o manžeti koja se ugrađuje oko analnog
kanala, a kontrolna pumpa za manuelnu regulaciju tonusa u skrotum ili
labija vagine. Korisnik jednostavnim postupkom stiskanja
kontrolne pumpe dozvoljava defekaciju. Alternativa ovim postupcima je
injekcija biomaterijala u unutranji analni sfinkter (silikon, kolagen) u
cilju pojačanja tonusa mišića. Ovi postupci su još u fazi ispitivanja
učinkovitosti, te nisu za širu upotrebu.Izvor