Degeneracija žute pjege

U današnje vrijeme degeneracija žute pjege jedan je od vodećih uzročnika
gubitka centralne vidne oštrine. Rano prepoznavanje početnih simptoma i
rana dijagnostika ključni su za uspješno liječenje degenerativnih
promjena žute pjege.

Žuta pjega
(makula) je naziv za središnji dio mrežnice na koji se fokusira slika
predmeta kojeg gledamo. Ona je sastavni dio svakog oka i mjesto
najjasnijeg vida. Degeneracija žute pjege povezana s dobi je naziv za
postupno oštećenje oblika i funkcije žute pjege koje nastupa iza 50
godine života. U današnje vrijeme degeneracija žute pjege jedan je od
vodećih uzročnika gubitka centralne vidne oštrine. Gubitak centralne vidne oštrine
bolesnici najčešće opisuju kao nemogućnost da vide centar slike npr. u
rečenici koju čitaju nedostaju središnja slova, ne vide jasno lice osobe
koju gledaju i sl. Učestalost bolesti povećava se s dobi, a kako se
danas u većini razvijenih zemalja pomiče dobna granica stanovništva,
tako se svake godine otkriva sve više bolesnika s degeneracijom žute
pjege.

Učestalost i klinička slika

Bolest se pojavljuje
u dva oblika, suhom i vlažnom. Suhi oblik uglavnom postpeno i
sporo napreduje, dok vlaži oblik vrlo brzo napreduje i u relativnom
kratkom vremenu znatno oštećuje žutu pjegu. Moguća je promjena iz suhog u
vlažni oblik, a kao komplikacija u konačnici razvoja bolesti nastaje
ožiljak u području žute pjege koji trajno oštećuje centralnu vidnu
oštrinu U početku bolesti bolesnici vrlo često primjećuju iskrivljenje
slike i valovitost (kao da gledaju kroz vodu) uz manji gubitak vidne
oštrine, što se često zanemari misleći da su potrebne samo "jače"
naočale. Takve početne promjene mogu se uočiti Amslerovim testom koji se
koristi i u samokontroli bolesnika s oštećenjem žute pjege. Amslerov test je
pravilna mrežica s označenim centrom koju ispitanik promatra
svakim okom zasebno uz naočale za blizinu na udaljenosti od 30-40 cm.
Kod urednog vida mrežica ima pravilan oblik, dok se u oštećenjima žute
pjege uočavaju na mrežici iskrivljenja linija, zamućenje ili potpuni
nedostatak pojedinih kockica. Takve promjene upućuju na oštećenja žute
pjege i potrebu za kompletnim oftalmološkim pregledom.
Za
dijagnostiku bolesti žute pjege pored kliničkog pregleda koristimo
fluoresceinsku angiografiju (FAG) i lasersko slojevno snimanje mrežnice (OCT
- optička koherentna tomografija) kao temljene pretrage koje služe i u
daljnjem praćenju uspješnosti liječenja. U prevenciji degenerativnih
promjena preporučuju se vitamini C i E kao snažni antioksidansi i
lutein. Liječenje se danas prvenstveno provodi intravitrealnim
injekcijama lijekova koje zaustavljaju rast novih krvnih žilica u oku
(anti-VEGF), fotodinamskom terapijom (PDT), kortikosteroidima, laserom i
nekim drugim postupcima. Intravitrealna injekcija je postupak primjene
lijeka direktno u prostor staklastog tijela u oku što se provodi u
sterilnim uvjetima operacijske dvorane. Na taj način lijek dolazi
u najbliži kontakt s područejm žute pjege na koju treba djelovati, i
postiže se optimalna koncentracija lijeka koja ima produljeno djelovanje
kroz 6 i više tjedana. Ponekad se koriste i kombinacije navedenih
postupaka u cilju što boljeg terapijskog učinka. Rano prepoznavanje
početnih simptoma i rana dijagnostika ključni su za uspješno liječenje
degenerativnih promjena žute pjege.