Melanom

Melanom je najzloćudniji tumor kože i sluznica koji nastaje malignom promjenom melanocita, stanica smještenih u epidermisu zaduženih za stvaranje melanina. Čini 4 % od svih oblika raka kože, ali zbog izrazito agresivnog tijeka bolesti uzrokuje najveći broj smrtnih slučajeva uzrokovanih rakom kože.

Njegovo biološko zloćudno ponašanje najviše se očituje u sklonosti ranom limfogenom i/ili hematogenom metastaziranju.

Melanom može nastati bilo gdje na tijelu. U muškaraca se češće javlja na trupu, a u žena na nogama. Razlog tomu je taj da su opisani dijelovi tijela često izloženi naglom izlaganju UV (ultraljubičastim) zrakama koje su glavni uzročnik malignih promjena kože.

MELANIN
Najvažnija funkcija melaninskog pigmentnog sustava je osim što daje boju kože i kose, zaštita od UV (ultraljubičastih zraka), koje potenciraju stvaranje slobodnih radikala i time oštećuju stanice kože.

MADEŽI (NEVUSI)
Madeži su pigmentne promjene na koži koje mogu biti prirođene i stečene. Dijelom su građeni od pigmentnih stanica (melanocita) čija je osnovna funkcija lučenje melanina.

Atipični madeži (displastični madeži) se javljaju u sporadičnom obliku i obiteljski. Obiteljski oblik je povezan s povišenim rizikom od nastanka malignog melanoma u usporedbi s općom populacijom.

U usporedbi s običnim nevusima, atipični madeži imaju nepravilne i nejasne rubove prema okolini, nepravilnu pigmentaciju sa često podignutim središnjim dijelom, a histološki pokazuju atipiju stanica. Takve abnormalnosti mogu biti indikacija za kirurško odstranjenje madeža. No, mnoge osobe imaju toliki broj displastičnih nevusa da se sustavno profilaktičko odstranjenje ne može preporučiti. Mnogi od tih nevusa će biti vjerojatno benigni, ali navedene promjene trebaju pobuditi oprez, stoga se preporučuje redovno praćenje te po mogućnosti fotografska dokumentacija.

Općenito su pigmentirane promjene kože od značajnog interesa, jer se gotovo kod 70% melanoma mogu dobiti anamnestički podaci o nekoj preegzistentnoj pigmentiranoj promjeni kože. Zbog porasta incidencije malignog melanoma postoji opravdan strah od pigmentiranih promjena kože. Zato je vrlo važna samokontrola i redoviti pregledi kože i sluznica. U slučaju pojave novih pigmentiranih promjena ili promjena u postojećem madežu nužan je pregled dermatologa.

ČIMBENICI NASTANKA ZLOĆUDNIH TUMORA KOŽE:
Egzogeni (vanjski) čimbenik u nastanku zloćudnih tumora kože je UV (ultraljubičasto zračenje).


UV zračenje se dijeli na: UV-A, UV-B i UV-C zračenje. Na kožu djeluje UV (ultraljubičasto svjetlo) valne duljine 315-400 nm (nanometara) - zrake A i 280-315 nm - zrake B. Zrake C ne dostižu na zemljinu površinu jer su apsorbirane od atmosferskog sloja ozona.

Ako je djelovanje UV svjetla prejako nastaju akutna i kronična oštećenja kože. Nakon pretjeranog izlaganja sunčevim UV-B zraka na koži se pojavljuje eritem, a pri jačem oštečenju mjehuri (sunčeve opekline - dermatitis solaris). Iste te zrake oštećuju DNA epidermalnih stanica, te se razvijaju spinocelularni i bazocelularni karcinomi.

U koži postoje enzimi popravka koji uklanjaju tako promjenjene odsječke DNA i nanovo ih sintetiziraju. Sa starenjem, u koži starijih ljudi, je djelovanje enzima popravka oslabljeno te je i pojava karcinoma kože češća.

Endogeni (unutarnji) čimbenici u nastanku karcinoma kože su naslijeđe (melanom u obitelji, sindrom displastičnog nevusa) i tip kože.


Postoji šest tipova kože s obzirom na reakciju na UV zrake:

Tip I: uvijek se pojave opekline, a nikad pigmentacija.
Tip II: obično se pojave opekline, a pigmentacija katkada.
Tip III: opekline se pojavljuju samo ponekad, a pigmentacija uvijek.
Tip IV: opekline su vrlo rijetke, a pigmentacije osobito jake.
Tip V: izrazito tamnopute osobe (Meksikanci, Indijanci).
Tip VI: crnci.
PROMJENE U POSTOJEĆEM MADEŽU NA KOJE TREBA OBRATITI POZORNOST SU ( A;B;C;D PRAVILO):
A/ asimetrija - da li madež postaje asimetričan u boji i strukturama?
B/ pravilnost - rubova - da li je madež pravilan ili su rubovi "nareckani"?
C/ boja - postoji li više od dvije boje u madežu?
D/ promjer - raste li madež u dijametru?

Također znakovi nakovi koji upućuju na malignu alteraciju su: upalne reakcije, erozije, ulceracije, krvarenja, ili osjećaj svrbeža i boli u nevusu.

U kliničkoj dijagnostici bitno je praćenje bolesnika s rizičnim oblicima nevusa i prepoznavanje rizičnih faktora i promjena koje dovode do maligne alteracije.

OBLICI MELANOMA
Na osnovi mikroskopskog nalaza i izgleda razlikujemo 4 oblika melanoma:
Superficijalni melanom koji je karakteriziran početnim horizontalnim širenjem po površini kože.Ovo je najčešči tip melanoma (čini ok 70% svih melanoma), a nastaje iz prethodno postojećih nevusa (madeža). Najčešče se pojavljuje u dobi od 30. do 50. godine, na predjelima tijela jače izloženima sunčevu svjetlu ( trup i donji ekstremiteti). Zbog horizontalnoga rasta, u početku se širi sporo, da bi kasnije naglo počeo i sa agresivnim okomitim rastom u duboke slojeve kože.
Nodularni melanom je karakteriziran okomitim širenjem u duboke slojeve kože te samim tim agresivnijim tokom i lošijom prognozom. Učestalost mu je između 15 i 30% i obično ne nastaje iz prethodnih nevusa (madeža).
Lentigo maligni melanom (čini 4-10% svih melanoma), tipično nastaje na licu i to u starijih osoba.
Akralni lentigo melanom se javlja u dobi od 60. do 65. godine, češči je u muškaraca. Taj oblik melanoma se karakteristično pojavljuje na dlanovima, stopalima i subungvalnom području (palčevima). Treba naglasiti da je ovaj oblik melanoma vrlo rijedak (zahvaća 2-8% oboljelih), ali zbog spomenutih lokalizacija zbog kojih ostaje često neprepoznat i agresivnog širenja ima nepovoljnu prognozu.
izvor