Ovisnost

OVISNOST
Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije
ovisnost je duševno, a ponekad i tjelesno stanje koje nastaje
međudjelovanjem živog organizma i sredstva ovisnosti. Obilježavaju ga
ponašanje i drugi duševni procesi koji uvijek uključuju prisilu za
povremenim ili redovitim uzimanjem sredstva ovisnosti u namjeri da se
doživi njegov učinak na duševne procese ili da se izbjegne nelagoda zbog
odsutnosti takvog sredstva. Psihička ovisnost je stanje pri
kojem sredstvo ovisnosti uzrokuje osjećaj zadovoljenja i duševni nagon
koji zahtijeva povremeno ili redovito uzimanje sredstva ovisnosti radi
stvaranja ugode ili radi izbjegavanja neugode.Fizička ovisnost je
stanje prilagodbe koje se očituje fizičkim poremećajima (sindrom
ustezanja ili apstinencijski sindrom) pri prekidu uzimanja sredstva
ovisnosti.
TOLERANCIJA
Tolerancija na lijekove ili sredstva ovisnosti znači da je tijekom
njihove duže primjene potrebna sve veća doza za isti učinak.Uzimanjem
jednakih doza droge nakon određenog vremena stvara se tolerancija,
odnosno više se ne postiže odgovarajuči učinak. Zato je potrebno uzimati
sve veće količine droge kako bi se postigao isti učinak ili bi se
otklonili simptomi apstinencijskog sindroma.
Međuovisnost znači da se ovisnost (a i tolerancija) ne razvijaju samo
za jedno pojedinačno sredstvo, već za čitavu skupinu sredstava.

DROGE
Definicija droge prema Svjetkoj zdravstvenoj organizaciji- Droga je
svaka tvar koja ,unešena u organizam, može modificirati jednu ili više
funkcija.Prema Međunarodnoj konvenciji opojne droge se definiraju kao
tvari koje:
-imaju psihoaktivni učinak i čije djelovanje može smanjiti osjet
boli, utjecati na stanje budnosti i izazvati halucinacije ili smetnje u
motoričkim funkcijama, mišljenju, ponašanju, zapažanju ili raspoloženju.
-pri kontinuiranoj upotrebi potiču razvoj ovisnosti
-dugoročno uzrokuju i druge zdravstvene te socijalne probleme
Droge su psihoaktivne tvari ili smjese tvari,koje djeluju na
centralni živčani sustav i izazivaju promjene u doživljavanju i
ponašanju.


Duhan

Prema Svjetskoj zdravstvenoj
organizaciji, pušenje je bolest. Kod pušača su višestruko povećani
rizici od razvitka niza teških bolesti: karcinoma dušnika, grkljana,
usne šupljine, jednjaka, mokraćnog mjehura, gušterače, učestalija su
kardiovaskularna oboljenja – infarkt miokarda, cerebrovaskularni inzult,
smanjena je plodnost itd. Pušenje je jedan od najčešćih uzroka smrti
koji se može otkloniti.
Duhanski dim sadrži vrlo veliki broj različitih tvari od kojih
najvažniji farmakološki učinak ima nikotin. To je jedna od najotrovnijih
tvari ( smrtonosna doza za odrasle je oko 60 mg). Iz jedne se cigarete
apsorbira 1-2 mg nikotina. Duhan je jedna od najbizarnijih droga: Prvi
su kontakti s njom u pravilu neugodni, kad se stvori navika ugodni se
učinci jedva osjete, no nedostatak cigareta pušači teško podnose.
Uživanjem duhana pušenjem razvija se psihička ovisnost najčešće jakog
i vrlo jakog intenziteta. Javlja se i fizička ovisnost. Simptomi
apstinencije se sastoje od razdražljivosti , agresivnosti, depresije,
poteškoća koncentracije, povećanog teka itd. Smetnje obično traju
nekoliko dana. Na neke učinke nikotina razvija se tolerancija. Pušenje
umanjuje učinke nekih lijekova što je posljedica povećane aktivnosti
jetrenih enzima koji razgrađuju te lijekove.


Alkohol i sedativi


Alkohol i anksiolitično-sedativni lijekovi uzrokuju
alkoholno-sedativni tip ovisnosti. Alkoholizam je, uz pušenje,
najproširenija ovisnost. Znakovi otrovanja i sindrom ustezanja su kod
alkohola i sedativa slični. Učinci se alkohola i sedativa ,u pravilu,
zbrajaju.
Razvija se psihička ovisnost različitog intenziteta te fizička
ovisnost (pri uzimanju količina alkohola ili doza sedativa koje su veće
od socijalno prihvaćenih ili terapijskih).
Apstinencijski sindrom kod ovisnosti o sedativima očituje se strahom,
tjeskobom, trzajima mišića, drhtanjem ruku, nesanicom…Pri jačoj
ovisnosti – vrtoglavica, povraćanje, labilnost tlaka te grčenja i
delirij.
Apstinencijski sindrom u alkoholičara izgleda slično – tremor,
znojenje, ubrzan rad srca, pojačani refleksi, labilnost krvnog tlaka, a
pri težoj ovisnosti poslije se javljaju grčenja i delirij tremens
(zbrkanost, halucinacije).
Razvija se i tolerancija koja je neredovita i nepotpuna, tj. razvija
se samo na neke učinke tih sredstava ovisnosti.
Kronični alkoholizam je vrlo teška bolest praćena serijom
psihijatrijskih i neuroloških poremećaja koji su još jače izraženi zbog
nedostatne prehrane takvih bolesnika. Alkoholizam je izravno povezan s
alkoholnim hepatitisom i cirozom jetre. Alkohol djeluje i teratogeno –
uzrokuje «fetalni alkoholni sindrom» praćen poremećajima u nervnom
sustavu.
Nakon suzbijanja sindroma ustezanja alkoholičari mogu uzimati lijek
disulfiram koji blokira enzim nužan za razgradnju alkohola te se, ako se
tijekom uzimanja lijeka konzumira alkohol, javlja mučnina, povraćanje,
niski tlak. Za ovakvu terapiju potreban je pristanak bolesnika i ne
smije se dugo provoditi jer disulfiram oštećuje jetru. U novije se
vrijeme koristi i nalokson (opioidni antagonist) koji umanjuje ugodne
učinke alkohola.


Kanabis

Kanabis označuje pripravke indijske konoplje (Cannabis sativa). Kao
sredstva ovisnosti najčešće uživaju pušenjem. Marihuana je mješavina
sasušenih dijelova biljke (lišće i cvjetovi). Hašiš je smola koja se
dobiva od nje. Biološki aktivni spojevi kanabisa su kanabinoidi. Za
psihoaktivni učinak je najznačajniji THC – delta-9-tetrahidrokanabinol
koji se u organizmu brzo razgrađuje u aktivni metabolit. Marihuana
sadrži oko 1-1,5% THC, a hašiš oko 10%.
Uživanje kanabisa uzrokuje
euforiju, nekontrolirani smijeh, stanje slično snu, a u velikim dozama
mogu nastupiti halucinacije. Karakterističan je poremećen osjećaj za
vrijeme koje kao da prolazi mnogo sporije. Nastaje i poremećaj osjećaja
ravnoteže. Sve navedeno bitno smanjuje mogućnost upravljanja motornim
vozilima i strojevima. Često se kanabis i alkohol konzumiraju istodobno i
učinci se zbrajaju. Karakteristični znakovi intoksikacije su crvenilo
očnih spojnica i promjene kardiovaskularnih funkcija (ubrzano bilo).
Uživanje većih količina kanabisa povezano je s respiratornim bolestima,
sniženjem testosterona u serumu, smanjenom spermatogenezom, a kod žena
dolazi do anovulatornih ciklusa.
Tolerancija i fizička ovisnost
praćena apstinencijskim sindromom javljaju se pri uporabi vrlo velikih
količina kanabisa (nemir, nesanica, gubitak teka, tremor i porast
temperature).
Što se tiče kliničke upotrebe THC, koristi se kao
antemetik pod nazivom dronabilon u dozama koje uzrokuju male psihičke
učinke. THC snižava povišeni intraokularni tlak, ali se klinički za to
ne rabi.

Amfetamini
Sposobnost amfetamina i drugih psihostimulansa
(metamfetamin,metilfenidat…) da poboljšavaju raspoloženje sve do
euforije osnova je koja dovodi do stvaranja ovisnosti u toj skupini
tvari.
Uporaba takvih lijekova kao sredstva za mršavljenje također može
uvjetovati ovisnost. Uzimanje amfetamina radi poboljšanja koncentracije
može imati neželjene posljedice jer psihostimulativni učinak može
nestati naglo, u nepoželjnom trenutku npr. tijekom vožnje automobilom te
vozač može naglo zaspati.
Psihostimulansi mogu potencirati antisocijalno, agresivno ponašanje.
Pri uporabi velikih količina mogu uzrokovati psihotične reakcije koje je
teško razlikovati od shizofrenih epizoda, najčešće s paranoidnim
idejama.
Što se tiče ovisnosti o amfetaminima, razvija se psihička ovisnost
različitog intenziteta i javlja se blaga tjelesna ovisnost. Pri
prestanku uzimanja pojavljuje se depresija, pospanost, glad, osjećaj
straha…Ti simptomi obično nisu tako jaki. Razvija se tolerancija na
euforični učinak, ali ne i na druge učinke kao što su nervoza, nesanica
te mogući psihotoksični učinci. No, za psihostimulanse i kokain
karakteristična je pojava upravo suprotnog fenomena «reverzne
tolerancije» ili senzitacije – ponovljene doze imaju jači učinak nego
kada je psihostimulans uzet prvi put.
Kokain
Kokain je alkaloid iz biljke koka (Eritroxilon coca) koja samoniklo
raste u Južnoj Americi. To je bio prvi otkriveni lokalni anestetik koji
posjeduje simpatomimetski i jak psihofarmakološki učinak. Farmakološki
je djelovanje kokaina slično djelovanju psihostimulansa. Razlika je na
molekularnoj razini i psihotoksični učinak kokaina je u pravilu
izraženiji dok je razvoj tolerancije manje izražen.
Kokain se uzima na različite načine: tradicionalno žvakanjem lišća
koke u južnoameričkih Indijanaca, a danas ušmrkavanjem čiste tvari, koja
se dobro apsorbira s nosne sluznice, uzimanjem per os, pušenjem,
intravenski. Način primjene ovisi o pripremi ovog sredstva ovisnosti.
Kokain u obliku hidroklorida je dobro topljiv u vodi i prikladan za
intravensku i intranazalnu primjenu. Pri visokim temperaturama ta se sol
razgrađuje. Čista kokainska baza («crack») ima niže talište i veću
liposolubilnost te brže uzrokuje poželjne učinke.
Nakon uzimanja per os do nastanka učinka treba 30-60 minuta. Nakon
ušmrkavanja, pušenja ili intravenske primjene učinak nastupa odmah.
Psihostimulativni učinak kokaina traje kratko 20-30 minuta, a pri
uživanju čiste baze još kraće.
Kokain vrlo jako stimulira središnji živčani sustav – nastupa
euforija, osjećaj samopouzdanja…Povećanjem doze može doći do tremora,
konvulzija ili do toksičnih psihoza. Budući da jako stimulira simpatički
dio vegetativnog živčanog sustava može uzrokovati hipertenziju,
tahikardiju, aritmije pa i iznenadnu smrt. Uporaba kokaina osobito
u «crack» obliku povezana je i s visokom učestalošću cerebrovaskularnih
poremećaja uključujući i cerebrovaskularni inzult.
U većine osoba postoji određeni stupanj akutne tolerancije na
ponavljanu uporabu kokaina ali se stvarna tolerancija nakon dugotrajne
uporabe ne razvija.
Razvija se vrlo snažna psihička ovisnost, a uzimanjem «crack» kokaina
pojavljuju se i elementi fizičke ovisnosti.
Sindrom ustezanja obilježavaju vrlo jaka želja za kokainom,
razdražljivost, anksioznost, depresija pa i suicidne ideje, tremor,
poremećaji spavanja…
U novije se vrijeme, uz opće mjere , u liječenju kokainske ovisnosti
pokušavaju primijeniti i triciklični antidepresivi jer se smatra da
smanjuju euforični učinak kokaina i potrebu za njegovim stalnim
uzimanjem.

Halucinogeni
Halucinogene tvari uzrokuju halucinacije – psihičke poremećaje koje
obilježavaju obmane osjetila pa nastaju prolazna stanja, slična donekle
shizofrenim epizodama. Pod utjecajem halucinogena doživljaji mogu biti
zanimljivi i ugodni, no i neugodni, praćeni dugotrajnim (24 sata)
strahom i panikom. Psihotično stanje u kojem je onemogućeno rasuđivanje
može dovesti do nasilja i samoubojstva.
Brzo se razvija tolerancija koja je za neke tvari ukriženog tipa.
Duševna ovisnost može biti različitog intenziteta, a fizička ovisnost
se ne razvija. Apstinencijski sindrom nije uočen. Više mjeseci, pa
i godina nakon uzimanja halucinogena u pojedinaca se mogu javljati
prolazni poremećaji percepcije slični psihotoksičnom učinku halucinogena
(«flashbacks»).
«Ectasy» ili MDMA je danas vjerojatno najčešće rabljeni halucinogen
koji djeluje i psihostimulativno. Smatra se da uzrokuje trajna oštećenja
serotoninergičnih neurona u mozgu. Kod nekih osoba čak i jednokratna
uporaba uobičajenih doza MDMA može uzrokovati teška pa i smrtonosna
trovanja. Pri tome, uz psihičke poremećaje, najčešće dolazi do jake
hipertermije, oštećenja mišića, jetre i bubrega.
Dietilamid lizergične kiseline (LSD) derivat je lizergične kiseline
koja se dobiva iz nametnika na raži i drugim drugim žitaricama: ražene
glavnice (Claviceps purpurea). Uz LSD, halucinogeno djelovanje, iako
slabije, imaju još neki njemu slični spojevi koji su prisutni i u nekim
drugim biljkama.

Opijati i opioidi
Opijatni tip ovisnosti razvija se na sve prirodne i sintetske
agoniste mi-opijatnih receptora: morfin, kodein, metadon, meperidin.
Najčešće se rabi heroin koji brzo prolazi krvno-moždanu barijeru i
određenim kemijskim reakcijama prelazi u morfin. Primjenjuje se
intravenski i ovisnici o heroinu imaju visoku stopu smrtnosti ( u
razvijenim zemljama 2-6% godišnje) uslijed predoziranja, kemijskih
onečišćenja, infekcija…Zbog toga te zbog težine tjelesne ovisnosti i
posljedičnog sindroma ustezanja to je najteži oblik ovisnosti.
Razvija se jaka duševna ovisnost s nesvladivom željom da se nastavi
uzimanje sredstva ovisnosti.
Tjelesna ovisnost se brzo razvija i intenzitet joj postupno raste
slijedeći porast količine sredstva koje se uzima što zahtijeva
produžetak uzimanja istog ili sličnog sredstva da bi se spriječio
sindrom ustezanja. Ovisnost o opioidnim agonistima ukrižena je pa se
sindrom ustezanja s jednim sredstvom može spriječiti uporabom drugog
sredstva. Ovisno o vrsti sredstva prvi znakovi ustezanja nastupaju već 6
(morfin, heroin) do 24 (metadon) sata nakon posljednjeg uzimanja.
Dolazi do suzenja, intenzivnog znojenja, curenja iz nosa, napornog sna
bez odmora, midrijaze, javlja se povraćanje, vrtoglavica, proljev grčevi
u trbuhu, porast tlaka, naježenosti kože, bolova u mišićima i kostima,
grčenja mišića… Takvi poremećaji, ako ovisnik ne dođe do opioida, traju
7-10 dana, a mogu završiti smrću ili samoubojstvom. U liječenju se od
lijekova primjenjuje metadon pa se zatim doza metadona postupno smanjuje
tj. sa ovisnosti o heroinu prelazi se na ovisnost o metadonu. Sindrom
ustezanja je nešto blaži i duži kod ovisnosti o metadonu. Ponekad se, uz
pristanak bolesnika, nakon fizičkog odvikavanja primjenjuju opioidni
antagonisti (nalokson) tako da eventualni ponovljeni kontakt s opioidima
ne uzrokuje učinke.
Na opioide se razvija tolerancija pa postoji potreba za povećanjem
doze. Tolerancija je ukriženog tipa i nije potpuna te korisnici pate od
nuspojava opioida : konstipacija, suženje zjenica…

Isparavajuća otapala
Radi se o ovisnosti o vrlo različitim hlapljivim tvarima –
inhalacijskim anesteticima i različitim organskim otapalima. Najčešće se
udišu pare organskih otapala koja služe kao podloga različitim
ljepilima (toluen, aceton, ugljični tetraklorid, benzen, benzen,
benzin…). Uživaoci tih sredstava su u pravilu djeca i mlade osobe, a
sredstva se, osim «mirisanjem» ljepila, uživaju i uporabom plastičnih
vrećica da bi se postigla veća koncentracija otapala u udisanom zraku.
To je danas dosta česta pojava i zabilježeno je na stotine smrtnih
slučajeva zbog udisanja otapala. U literaturi se takav fatalni ishod
naziva «iznenadna smrt zbog mirisanja» (sudden sniffing death). Smatra
se da je uzrok smrti iznenadan poremećaj u radu srca, a ponekad i
ugušenje zbog uporabe plastičnih vrećica. Organska otapala najčešće
uzrokuju opijenost sličnu alkoholnoj, ali to izrazito ovisi i o
pojedinom sredstvu. Npr. toluol i benzin mogu uzrokovati halucinacije i
potpun gubitak samokontrole, a u većim količinama grčeve, komu i smrt.
Benzin, benzen i ugljični tetraklorid mogu uzrokovati ozbiljna oštećenja
jetre, bubrega i hematopoetskog sustava.